U krugovima newyorških vatrogasaca kolaju kopije dosad nepoznate videosnimke onoga što se 11. rujna događalo prilikom i neposredno nakon terorističkog napada na nebodere Svjetskog trgovačkog centra u New Yorku. Na njoj se vidi kako su se herojski ponašali vatrogasci u tim trenucima, a za tu snimku mediji su doznali tek sada. Snimku je napravio francuski snimatelj Jules Naudet, koji je u New Yorku tri mjeseca prije snimao dokumentarni film o vježbanju vatrogasnog novaka i njegovu postupnom uključivanje u rad newyorških vatrogasaca. Snimajući taj film, sa skupinom vatrogasaca 11. rujna je otišao na malu intervenciju na južnom Manhattanu, gdje su oni pokušavali otkriti odakle izlazi plin. Odjednom se začuo zvuk aviona pa je Naudet snimio trenutak kad se prvi avion zabio u neboder.
Vatrogasci, s kojima je bio, smjesta su odjurili do nebodera, a on je krenuo s njima. Sljedećih sati je iz najveće blizine snimao što se događalo kod nebodera, snimio je i drugi udar aviona, kolaps prvog nebodera, evakuaciju vatrogasaca iz drugog nebodera, te pad drugog nebodera, kojom je prilikom je i sam bio zahvaćen prašinom, pa je i sam skoro nastradao. On je sve to vrijeme snimao vatrogasce iz najveće blizine, njihovo herojstvo, njihove strahove, paniku i kaos, koji je u nekim trenucima nastao. Mnogi od onih koje je tog dana snimao, nisu se uspjeli izvući, nego su poginuli.
Od svega što je snimio u medije je dao samo kratku sekvencu udara prvog aviona u neboder, a o ostalom materijalu je šutio, dijelom i stoga što je smatrao da javnost nije spremna da vidi dramatične snimke, koje je napravio. Ipak, napravio je neke kopije onoga što je snimio, te to dao obiteljima nekih od poginulih vatrogasaca, te zapovjedništvu newyorških vatrogasaca, kako bi ta snimka pomogla u analizi ponašanja vatrogasaca u tim dramatičnim trenucima. Od svoje snimke namjerava napraviti dokumentarni film, ali ne zna da li će ga ikada pokazati javno.

Mediji: “Talk” u financijskim poteškoćama

Magazin “Talk”, što ga uređuje najslavnija američka urednica magazina Tina Brown, lansiran prije dvije i pol godine s ambicijom da postane vodeći američki magazin, našao se u velikim financijskim teškoćama, a jedan od suvlasnika magazina – izdavačka kuća “Hearst” – najavljuje da će se izvući iz projekta. Prema podacima za 2001. godinu “Talk” je od pokretanja do sada stvorio gubitke od 55 milijuna dolara, a njegovi izdavači plaše se da magazin neće postati profitabilan, iako ima pokazatelja da mu ide bolje nego ranije. No porast naklade i posebno oglasa nije sukladan očekivanom, a budući da je nakon terorističkih napada 11. rujna za 12 posto opao ukupni broj oglasa u američkim magazinima, sumnja se da bi se u narednom razdoblju situacija mogla dramatično poboljšati.
Najnoviji podaci govore da magazin ima prosječnu nakladu od 665.650 primjeraka, što je za 29 posto više nego prethodne godine. Broj oglasa u 2001. godini porastao je za 6,3 posto, što je značajan porast obzirom da magazin svoju oglasnu stranicu naplaćuje 35.000 dolara. Sve je to ipak nedovoljno da se dostignu visoki troškovi luksuzno opremljenog magazina, a Tina Brown mnogo plaća autore i suradnike. Tina Brown proslavila se kao urednica magazina “Vanity Fair” i “The New Yorker”. “Talk” su zajednički pokrenuli izdavačka kuća “Hearst” i multimedijska kompanija “Miramax”, a i sama Tina Brown ima udio u vlasništvu lista. “Hearst” je objavio da on traži novog investitora, što znači da je spreman prodati svoj dio u kompaniji, ako će to moći. U protivnom “Hearst” bi na proljeće mogao pokrenuti akciju zatvaranja lista.

Terorist s cipelom pripadao dosad nepoznatoj grupi

Richard Reid, na islam preobraćenim Britanac, koji je eksplozivom u cipeli pokušao iznad Atlantika srušiti putnički avion američke kompanije “United” na liniji Pariz-Miami, pripadao je jednoj dosad nepoznatoj terorističkoj grupi u Evropi, otkrili su francuski istražitelji, koji rade na tom slučaju. Reid, koji se nalazi u američkom zatvoru, tvrdi da je djelovao sam, a da je sofisticirani pakleni stroj izradio sam na temelju informacija, koje je skupio na Internetu. I evropski i američki istražitelji ne vjeruju tim njegovim riječima, jer postoje indicije da je on bio član terorističke grupe, a sasvim je sigurno da on pakleni stroj u cipeli nije mogao napraviti sam, budući da je riječ o projektu velikog stručnjaka za eksplozive. Sada evropski istražitelji pokušavaju pronaći tog čovjeka, a i druge članove grupe, koja je u posljednje doba financirala brojna Reidova putovanja. Po mišljenju istražitelja Reid je cipele s paklenim strojem donio neposredno prije leta.
U petama cipela nalazile su se čak dvije vrste eksploziva, jedan vojni, drugi za civilnu upotrebu, koji je vrlo osjetljiv i na trenje, pa je postojala opasnost eksplozije dok je Reid hodao.

Francuska: Svađa oko divovskog vrtuljka

Velika politika i pravna svađa izbila je oko velikog vrtuljka, koji od 1999. godine stoji na slavnom trgu Place de Concorde u samom središtu francuskog glavnog grada Pariza, a gradonačelnik Bertrand Delanoe traži da se on demontira u skladu sa odlukom gradske vlade. Vlasnik vrtuljka Marcel Campion to odbija uraditi dok mu se ne dodijeli neka druga lokacija u središtu grada, pa ga je sada Delanoe tužio sudu.
Šezdeset metara visoki vrtuljak, tzv. “Ferris Wheel”, na kojem je 50.000 žarulja, podignut je 1999. godine u povodu proslave tisuću godina postojanja Pariza, a prema ugovoru vrtuljak je trebao biti demontiran 31. prosinca 2000. godine. No, tadašnji gradonačelnik Jean Tiberi dopustio je vrtuljku da radi još godinu dama te obećao da će u međuvremenu pronaći novu odgovarajuću lokaciju za njega.
U međuvremenu su održani lokalni izbori, Tiberi je poražen, a novi gradonačelnik Delanoe smatra vrtuljak gradskom rugobom, koja zaklanja pogled na pariške historijske spomenike i nagrđuje panoramu grada. No mnogo je onih koji se s gradonačelnikom ne slažu pa je 35.000 ljudi potpisalo peticiju da vrtuljak ostane, među njima i mnogi poznati Parižani koji tvrde da je vrtuljak u međuvremenu postao dio pariškog krajolika, isto kao što je to Eiffelov toranj, koji je također sagrađen za jednu proslavu, a čije su rušenje također tada mnogi Parižani tražili. Delanoe je dao Campionu da ukloni vrtuljak do 7. siječnja, ponudivši mu da ga preseli na periferiju, u radničku četvrt Aubervilliers ili u novo trgovačko područje Bercy. Campion to odbija te traži ili lokaciju blizu Eiffelovog tornja ili u parku Luxembourg. Budući da Campion vrtuljak nije uklonio Delanoe je najavio tužbu sudu.

Film za stoti rođendan Leni Riefenstahl

Leni Riefenstahl, 99-godišnja njemačka filmska irežiserska diva te fotografkinja, koja je došla na zao glas jer je snimila neke od najznačajnijih nacističkih propagandnih filmova i prijateljevala s Adolfom Hitlerom, objavila je da će za svoj stoti rođendan ovog ljeta publici prezentirati svoj novi dokumentarni film “Impressionen unter Wasser” (Impresije pod vodom). Film ima 45 minuta, već je uglavnom završen, a snimljen je ispod vode na raznim lokacijama Indijskog oceana i Papue Nove Gvineje, te prikazuje divan podvodni svijet. To je njen prvi film što ga prikazuje publici nakon 48 godina. Glazbu za film napisao je poznati njemački glazbeni producent Giorgio Moroder.
Leni Riefenstahl, koja se rodila 22. kolovoza 1902. godine, bila je izuzetno talentirana glumica, snimateljica i režiserka, a njeni dokumentarni filmovi “Trijumf volje” i “Olimpija” smatraju se vrhuncima nacističke političke propagande. Nakon drugog svjetskog rata bila je kažnjena zbog svojih pronacističkih radova te se dugo nije mogla baviti filmom. Preorijentirala se na fotografiranje te je iskazala veliko umijeće svojim fotografijama primitivnih plemena u Africi. Posljednjih desetljeća bavi se intenzivno ronjenjem, pa je objavila i nekoliko knjiga podvodnih fotografija, a ovaj film je vrhunac tih njenih aktivnosti. Za snimanja tog filma unatoč poodmaklim godinama ronila je oko 2000 puta.

CIA predviđa dramatičnu eskalaciju sukoba

U izvještaju američke agencije CIA, čije dijelove objavljuju skopski dnevnici, tijekom 2002. godine treba očekivati “nove oružane sukobe između vladinih snaga i albanskih pobunjenika u Makedoniji”. Prema analizama američke obavještajne službe, u ovoj balkanskoj državi postoji “visoka vjerojatnost da će višemjesečni prošlogodišnji sukob u proljeće ove godine eskalirati u masovni oružani sukob, uz njegovo proširivanje na cijeli zapadni dio Makedonije”. Procjene su kako će oružani sukobi izazvati masovni egzodus stanovništva u zapadnom dijelu Makedonije, pretežno naseljenom Albancima, u kojem će “žrtve egzodusa biti ne samo pripadnici makedonskog pravoslavnog naroda nego i sami Albanci”.
Pozivajući se na izvještaj CIA, skopski “Dnevnik” piše da su predviđanja američkih obavještajnih i kontraobavještajnih službi po mnogo čemu dramatična, jer će, “pored na desetine tisuća Makedonaca koji će potražiti utočište u drugim gradovima na istoku zemlje, nemali broj Albanaca biti primoran da se iseli u susjedne zemlje”. Inače, prema tzv. rang-listi CIA-e, u 2002. godini najmanje će se sedam država, pored Makedonije, suočiti s “niskim, srednjim i visokim rizikom” izazvanim unutarnjim oružanim masovnim sukobima: Zimbabve, Haiti, Kenija, Obala Slonovače, Nigerija te Indija i Pakistan.

Prisilno mobilizirane izbjeglice zahtijevaju materijalno obeštećenje

U Srbiji je sve više sudskih presuda u kojima se država obavezuje da pojedincima isplati novčane nadoknade zbog štete nastale djelovanjem državnih organa. Najbrojniji pojedinci koji tuže državu zahtijevajući nadoknadu štete jesu izbjeglice iz Hrvatske, koje je policija po dolasku u Srbiju hapsila i slala u rat. Prema podacima Đorđija Vukovića, odvjetnika u Fondu za humanitarno pravo, dosad je 650 prisilno mobiliziranih izbjeglica i 65 rođaka nastradalih tužilo državu u ukupno 115 tužbi. Završeno je 13 postupaka i oni su dobili novčane nadoknade. “To su ljudi koji su prisilno izvučeni iz izbjegličkih kolona, uhapšeni i poslati u kamp za obuku u Erdutu. Tamo su prošli tešku obuku a zatim su svi išli na prvu liniju fronta. Neki od njih su prošli pravu torturu na obuci, neki su zarobljeni, ranjeni ili čak ubijeni. Sada oni, ili rođaci poginulih, tuže državu i traže nadoknadu štete. Vrhovni sud Srbije je prvobitno, u svibnju prošle godine zauzeo stav da država odgovara za posljedice koje su nastale samo do granice SRJ, ali je u listopadu taj stav promijenjen i oni su počeli dobivati presude s novčanim naknadama”, kaže Vuković, napominjući kako su te odštete u većini slučajeva “uvredljivo niske” s obzirom na to što su sve ti ljudi preživjeli zbog nezakonitog hapšenja i mobilizacije.
Druga velika grupa koja kroz tužbe zahtjeva novčane nadoknade jesu pripadnici pokreta “Otpor”, koje je policija neosnovano hapsila, otvarala im kriminalne dosjee, maltretirala i batinala tokom posljednjih godina Miloševićevog režima. Oko 90 članova “Otpora” dosad je podnijelo 60 tužbi zbog povrede slobode, prava i ugleda, a u deset slučajeva presude su izvršene i oni su dobili novac.

Hrvati su u kratkom vremenu postali veliki ljubitelji eura

Ako je moguće pouzdati se u rezultate anketa, tada ispada da su Hrvati sve veći eurofili. Prema najnovijem istraživanju koje je proveo Iskon s pitanjem “Treba li euro postati hrvatskom valutom i prije ulaska Hrvatske u EU”, potvrdno je odgovorilo čak više od 58 posto sudionika, dok se njih 32 posto usprotivilo prijevremenoj promjeni nacionalne valute. Dva su moguća objašnjenja ovako visoke podrške zamjeni kune s Eurom. Prvo, u Internet anketama sudjeluju osobe koje se služe kompjutorima, a takvih je u Hrvatskoj svega desetina stanovništva. Radi se uglavnom o mlađim osobama koje su okrenute suradnji sa svijetom, i u takvom uzorku ne iznenađuje da se lako odriču čak i kune. No postoji i drugi odgovor, a on glasi da ovakvi rezultati potvrđuju kako jako malo ljudi zna da je Europska unija ultimativno od Hrvatske zatraženo da niti slučajno ne prijeđe na novu valutu 12 zemalja članica EU. Isti je zahtjev sredinom prosinca uputio i guverner Centralne europske banke Wim Duijsberg, uz oštro upozorenje kako bi samoinicijativno uvođenje eura u bilo koju državu predstavljalo opstrukciju monetarne politike Europske unije. Stoga se i rezultati ovakvih anketa mogu promatrati samo kao dokaz da u Hrvatskoj ima sve više pobornika približavanja euro-atlanskim integracijama, što je samo po sebi pozitivno, makar su mnogi među njima nesvjesni da je riječ o dugogodišnjem procesu.

Protiv Igora Serdara, kojeg je pretukao pripadnik policije, policija pokrenula sudski postupak zbog “remećenja javnog reda i mira”

Igor Serdar, kazališni i filmski glumac, stručni savjetnik zagrebačkog Gradskog poglavarstva te glavni koordinator Mediteran Shakespeare Festivala, na kojeg je ljetos na Hvaru za trajanja Festivala fizički nasrnuo djelatnik tamošnje policijske postaje i pred sedam svjedoka ga udario šakom u glavu, prije nekoliko dana dobio je sudski poziv za saslušanje 15. siječnja ove godine u kojem ga sud poziva kao okrivljenika dok je tužitelj Policijska uprava Hvar koja mu na teret stavlja “remećenje javnog reda i mira”. Serdar već četiri godine za redom na Hvaru pokušava etablirati kazališni ljetni festival na koji dovodi domaće i strane predstave i glumce, a ovogodišnje je izdanje Festivala ugostilo i predstavu “Kontejner s pet zvezdica” beogradskog “Teatra Zvezdara”, u kojoj je nastupio i Branislav Lečić, aktualni srbijanski ministar kulture, inače poznati glumac. Predstava ima, kako su izvještavali i srbijanski mediji, izrazito protumiloševićevski naboj, a premijerno je izvedena još u vrijeme kada je Slobodan Milošević bio na vrhuncima svoje moći. Unatoč svemu, dolazak Lečića i “Teatra Zvezdara” izazvao je sitne kontroverze na Hvaru, a sve je kulminiralo 26. kolovoza oko podne kada je u prostorije press centra ušao izvjesni Lasić, djelatnik hvarske policijske postaje i udario Serdara Šakom u glavu. Unatoč svemu, Serdar je – bar prema tvrdnjama hvarske Policijske uprave, koje se mogu iščitati iz sudskog poziva – kriv za remećenja javnog reda i mira.

Ivan Zvonimir Čičak kandidirat će se za predsjednika države

Ivan Zvonimir Čičak, ugledni publicista, bivši predsjednik Hrvatskog Helsinškog odbora i istaknuti sudionik Hrvatskog proljeća, odlučio je kandidirati se za predsjednika države na slijedećim predsjedničkim izborima. Nakon sukoba u HHO-u i odlaska iz njega, Čičak je kratko vrijeme bio član Komisije za pomilovanja koju je imenovao predsjednik Stipe Mesić, a nakon niza skandala koje je komisija proizvela ista je morala biti i raspuštena. Bila je to zadnja Čičkova javna funkcija, a sada vrijeme krati kolumnom u “Novom listu” i sudjelovanjem na brojnim tribinama u Hrvatskoj i inozemstvu. Iako je očekivao da će ga Mesić nakon raspuštanja Komisije za pomilovanja imenovati jednim od svojih savjetnika, to se nije dogodilo, pa je Čičak, uvjeren u svoju karizmu, odlučio iskušati naklonost biračkog tijela na slijedećim predsjedničkim izborima.

Petritsch traži uvođenje Doma naroda i u Hrvatskoj

Visoki predstavnik OUN za BiH Wolfgang Petritsch predlaže uvođenje Domova naroda i u Hrvatskoj, kako bi se Srbima u Hrvatskoj osigurala ista prava kao Hrvatima u BiH. Petirtschev ljutiti komentar izazvala su dva članka u prošlom broju Nacionala – o problematičnim OHR-ovim rješenjima ustavnih promjenama u Republici Srpskoj te kolumna Mate Granića. “Debata koja se vodi u BiH postaje, izgleda, i regionalna rasprava. Čini se da Hrvatska, kroz ono što govori Granić, razmišlja o uvođenju doma naroda u Hrvatskoj, jer Granić, valjda, ne bi tražio za Hrvate u BiH ono što nije spreman dati Srbima u Hrvatskoj”, rekao je Petritsch prije nekoliko dana u intervjuu “Dnevnom avazu”. Tako je Petritsch, koji, kaže, načelno nije protiv uvođenja Doma naroda u Republici Srpskoj, demonstrirao svoje nesnalaženje i neznanje. Naime, ustavni položaj srpske manjine u Hrvatskoj Petritsch izjednačava sa ustavnom pozicijom Hrvata kao konstitutivnog i suverenog naroda u BiH. Petritsch tu bitnu razliku ili doista ne razumije ili smatra da bi Hrvati u BiH trebali biti nacionalna manjina. Stoga, umjesto Srbima u Republici Srpskoj, Petritsch preporuča Zagrebu uvođenje Doma naroda u Hrvatskom saboru. Mate Granić je pak kritizirao neaktivnu politiku hrvatske Vlade prema BiH u kojoj su zaredali zabrinjavajući događaji. Petritscha je naljutila opaska Mate Granića da Visoki predstavnik za BiH nema dovoljno snage i međunarodne podrške da provede odluku Ustavnog suda BiH o konstitutivnosti svih triju naroda na cijelom području BiH. Nažalost, Petritscheve reakcije to i potvrđuju.

Zoran Đinđić i Stanko Subotić Cane zajedno proveli novogodišnje praznike

Srbijanski premijer Zoran Đinđić ponovo ne skriva svoje prijateljstvo s glavnim mafijaškim bossom Balkana Stankom Subotićem Canetom. Posljednji put njih su dvojica viđeni zajedno prije nekoliko dana u hotelu Burj al Arab. Riječ je o najluksuznijem svjetskom hotelu, jedinom na svijetu sa sedam zvjezdica, i smještenom u Dubaiju. Tvrdi se da je Zoran Đinđić jedan dio puta do Dubaija prešao koristeći usluge JAT-a, dok je Subotić ondje stigao privatnim zrakoplovom. Đinđić je, tvrde “Nacionalovi” izvori, ondje boravio prvenstveno kao gost Stanka Subotića, a ne kao gost Vlade Ujedinjenih Arapskih Emirata, kako je izjavio za dio srbijanskog tiska. Stanko Subotić Cane navodno je u taj hotel prebacio svoje urede iz Cipra, nakon što su ciparske vlasti na njega započele vršiti pritisak. Naime, prije nekoliko dana ciparska ambasada u Beogradu zatražila je od crnogorske Komisije za ispitivanje točnosti navoda iz “Nacionala” kopije svih tekstova vezanih za aktivnosti Stanka Subotića Caneta i crnogorskog predsjednika Mila Đukanovića. Tvrdi se da je Subotić iz tog hotela započeo kontaktirati s iračkim diktatorom Saddamom Husseinom, nastojeći se uključiti u posao s naftom. Subotić navodno želi kupovati iračku naftu i plaćati je cigaretama. Zajedno sa Đinđićem i Subotićem dio novogodišnjih praznika u istom je hotelu proveo bivši čelnik Pakta o stabilnost Bodo Hombach, koji je odnedavna stacioniran u Beogradu, gdje je preuzeo dužnost glavnog koordinatora svih WAZ-ovih izdanja u tranzicijskim zemljama. Kroničari zbivanja u susjednoj Jugoslaviji strahuju da se iza Hombachovog druženja sa mafijaškim bossom može naslutiti nova WAZ-ova suradnja: nakon suradnje s medijskim gangom Grupo u Hrvatskoj, u Srbiji bi partner mogao biti Stanko Subotić.

Galić i Interna kontrola šutke toleriraju kriminal u Zabavnom programu HRT-a

Ni Mirko Galić, niti Interna kontrola HRT-a nisu inicijatori istrage o korupciji u Zabavnom programu HTV-a, kako je to predstavljeno u medijima. Ali je lažna priča o Galićevoj presudnoj ulozi u prvom, inicijalnom obračunu s kriminalom u nacionalnoj radijsko-televizijskoj kući njemu dobro došla uoči novih izbora za ravnatelja HRT-a. Prava je istina da se USKOK zainteresirao za korupcionaške običaje na HTV-u na inicijativu kompozitora i pjevača Marija Mihaljevića. Još u listopadu 2001. Mihaljević je optužio urednike HTV-a da za emitiranje pojedinih glazbenih spotova, uz redovni cjenik, traže ekstra nagrade. No, tada je Marija Nemčić, glavna urednica HTV-a i Galićeva ljubimica Mihaljeviću priprijetila tužbom zbog klevete.
Ni Marijan Vidosavljević, šef interne kontrole HRT-a, godinama nije pokazao osobiti interes za taj tip korupcije o kojemu se već odavno govorilo u glazbeničkim i novinarskim krugovima. Bivši referent iz odjela pretplate, postavljen je na to mjesto kao čovjek Vladimira Ravlića, financijskog čarobnjaka i sive eminencije HTV-a protiv kojeg je nedavno podnijeta kaznena prijava zbog pljačke 2,8 milijuna televizijskih kuna. Potpuno je shvatljivo da Vidosavljević nije uočavao ništa nezakonito u funkcioniranju zabavnog programa, pa i samoga Ravlića, budući da su televizijske “vlasti” na HTV-u uhljebile i njegovog sina i njegovu ženu. Štoviše, njegov sin, angažiran kao realizator-honorarac primao je apsolutno najveće honorare u toj kategoriji HTV-ovih djelatnika. Između ožujka i prosinca 1997. od Televizije je dobio 121.871 kn, što je duplo više od regularne realizatorske plaće. Dakle, Bude li Galić ponovno izabran za ravnatelja HRT-a uz podršku HTV-ovih djelatnika, to neće biti zato jer je zaustavio krađe, malverzacije i mito, već zato jer sve to i nadalje tolerira.

Državna bezbednost Crne Gore angažirala grupu kriminalaca da smakne Ivu Pukanića

Ovih dana hrvatski je MUP dobio službenu obavijest od policije iz jedne zapadne zemlje, da su njihove službe saznale kako se sprema likvidacija Ive Pukanića, većinskog vlasnika Nacionala. Kako je MUP obaviješten, za egzekuciju su izabrani pripadnici crnogorskog narko-podzemlja u Sloveniji i Italiji na čelu s Mišom Vujičićem u čijoj su još ekipi Dean Jović, Slavko Đorđević i braća Vukičević. Predvodnik skupine Vujičić, prema tim informacijama, naređenje je dobio direktno od šefova crnogorske službe “državne bezbednosti”.
Da nije riječ o bezazlenim ljudima, govori činjenica da Vujičić operira kao gangsterska ispostava izvjesnog Branislava Mičanovića, šefa nikšićkog podzemlja i plaćenika bivše Službe državne sigurnosti SFRJ. Po nalogu jugoslavenske tajne službe, 1983. Vujičićev boss Mičanović sudjelovao je, primjerice, u likvidaciji hrvatskog političkog emigranta Stjepana Đurekovića. Nakon raspada Jugoslavije Mičanović i pripadnici njegovog kriminalnog klana postali su istovrsni suradnici crnogorske tajne službe koja je danas, naravno, pod kontrolom Mile Đukanovića.
Prema informacijama strane policije, Pukanićevo ubojstvo naređeno je iz Podgorice, a iza njega stoje Stanko Subotić i Milo Đukanović, koji ne mogu oprostiti Nacionalu i Pukaniću, što su ih u mnogome onemogućili u poslu švercanja cigareta godišnje vrijednom oko milijardu dolara. Oko spomenute grupe na čelu s Vujičićem policija vodi veliku istragu.