Franjo Vugrinec, glavni mentor Smiljana Reljića, bivšeg šefa SZUP-a i donedavno visoko pozicioniranog djelatnika UNS-a, jedan je od krunskih svjedoka – a možda i aktivni sudionik – zbivanja kojima se, kao jednim od najvećih skandala iz doba Hladnoga rata, posljednjih mjeseci bavi japansko pravosuđe. Kako je Nacional nedavno izvijestio, u Japanu je u ožujku ove godine otkriveno da je početkom osamdesetih konzulat Sjeverne Koreje u Zagrebu funkcionirao kao ispostava sjeverno-korejskih špijunskih službi koje su po zapadnoj Europi otimali japanske državljane, koristeći ih za stvaranje protujapanskih terorista. Konzulat je otvoren 1977., nakon prijateljske posjete Josipa Broza Tita, tadašnjeg predsjednika SFRJ, Sjevernoj Koreji. Zatvoren je 1992., nakon međunarodnog priznanja samostalne hrvatske države.
Prema najnovijim Nacionalovim saznanjima, jedna skupina tadašnjih načelnika i operativaca republičke Službe državne sigurnosti, po izravnom nalogu iz Beograda, imala je zadaću da sjeverno-korejski konzulat obavještajno pokriva, kako se to kaže u špijunskom žargonu, i da u ime velikog prijateljstva dviju država svojim sjeverno-korejskim kolegama pomaže u raznim akcijama. Uz spomenutog Vugrinca tu grupu činili su, među ostalim, izvjesni Slobodan Vidović, Radoslav Bego i Mitar Šijan. Osim Šijana, koji je uoči raspada Jugoslavije pobjegao u Beograd, svi identificirani pomagači sjeverno-korejske špijunske filijale i danas žive u Hrvatskoj, a Vugrinec je, štoviše, do 1996. bio siva eminencija MUP-ove tajne službe i glavni inspirator SZUP-ovih dosjea o novinarima i oporbenim političarima.