Ivan Pavao IISvi koji su u posljednje doba vidjeli papu Ivana Pavla II. začuđeni su njegovim izvanrednim fizičkim oporavkom. Do prije šest mjeseci zdravlje pape Ivana Pavla II. rapidno se pogoršavalo, vrlo je teško hodao, bio je sve pogrbljeniji, nije mogao zaustavljati slinu, koja mu se skupljala na rubu usana, ruke su mu se sve više tresle. Teško je govorio, slabo ga se razumjelo, jer je mrljao, posebno je teško govorio bez pripremljenog teksta, a i pripremljeni tekst je često – da se ne zamara – nakon prvih rečenica, koje bi pročitao sam, davao nekom svojem pomoćniku da ga završi. Izgledao je kao da mu popušta koncentracija. Govorilo se da ga uništava Parkinsonova bolest.
Papa je u mladosti bio izrazito snažan i zdrav mladić, kasnije se, kao biskup, mnogo bavio sportom, odlično je skijao i mnogo planinario, čak i kada je već zašao u poodmakle godine. Jedan od faktora zbog kojih su se 1978. godine kardinali odlučili da upravo njega izaberu za papu – kao prvog netalijana nakon gotovo 500 godina – bila je i njegova relativna mladost i njegovo odlično zdravlje, koji su bili jamstvo da će dugo biti na čelu Crkve, te će imati vremena da je mijenja.
Papa je bio relativno dobrog zdravlja do sredine devedesetih, kada mu je dijagnosticirana neizlječiva Parkinsonova bolest, ali to nije javno obznanjeno. Među poznatim osobama koje pate od te bolesti su i bivši boksački šampion Mohammed Ali i popularni američki glumac Michael J. Fox, koji je bolest dobio sa samo 37 godina.
Papa je obolio i od artritisa, a imao je i drugih zdravstvenih problema, pa je – na primjer – sredinom devedesetih slomio nogu, koja je morao operirati. Stanje mu se u drugoj polovici devedesetih počelo tako pogoršavati, da su se i u Katoličkoj crkvi pojavila mišljenja kako zbog bolesti više nije sposoban u potpunosti obavljati svoje dužnosti, pa su se čuli i prvi prijedlozi da ode u mirovinu ili abdicira.
No, oni koji su vidjeli papu u nedjelju 20. travnja, tokom obraćanja sa prozora vatikanske palače vjernicima okupljenim na Trgu Svetog Petra u Rimu, mogli su se uvjeriti da je taj trend pogoršavanja papina zdravlja zaustavljen, te da je papa – za svoje godine i za svoju bolest – odlično. Vrlo je lako izdržao to obraćanje javnosti, govorio je jasno i tečno, često se udaljavajući od ranije pripremljenog teksta energično mašući rukom kada je izgovarao neku važnu misao.
Novinari koji redovito prate aktivnosti pape Ivana Pavla II. tvrde da su prvi znaci njegova oporavka bili vidljivi još 14. studenoga prošle godine, kada je posjetio talijanski parlament. Velika dvorana talijanskog parlamenta majestetično je sagrađena, ima posebno visoko postavljen stol za predsjednika, pa se do njega treba popeti preko devet stepenica. Iako je bilo sumnji, papa se ne samo bez pomoći popeo, nego je potom održao, bez stanke i pomoći pomoćnika, vrlo važan 45-minutni govor. Nakon toga je u jednoj pokrajnjoj sobi primio velik broj uzvanika, političara i poslanika, da bi nakon višesatnog boravka napustio zgradu parlamenta, a da se nije doimao posebno umoran.
Mnogi se sada pitaju čemu on ima zahvaliti ovaj oporavak. Neki tvrde da je tajna u tzv. “pilulama mladosti”, koje je papa prošle godine dobio od slavnog francuskog liječnika i znanstvenika Luca Montagniera, koji se svojedobno proslavio svojim otkrićima uzročnika AIDS-a. Papa je Montaignera primio u audijenciju 10. lipnja, a tada mu je ovaj poklonio te pilule od ekstrakta tropskog voća papaje. Taj ekstrakt pozitivno djeluje na imunološki sustav i – navodno – zaustavlja starenje. Drugi tvrde da je bio presudan tretman koji je u posljednje doba razvio njegov glavni liječnik Renato Buzzonetti.
Buzzonetti je protivnik pretjeranog korištenja medikamenata, i mnogo je skloniji pribjegavanju prirodnim sredstvima liječenja, te smanjivanju uzimanju farmakoloških sredstava gdjegod je to moguće. On se založio zato da papa smanji svoje dnevne aktivnosti, produži vrijeme odmora, promijeni ishranu, koja mora biti mnogo bogatija nego prije, te da više upražnjava gimnastiku, fizioterapiju i masažu.
Papa nije prihvatio sve Buzzonettijeve savjete, pa nije dopustio da ga se pretvori u neaktivnog starca koji ništa ne radi nego se samo odmara, ali je ipak prihvatio savjet da smanji broj sastanaka i aktivnosti. Buzzonetti mu je ograničio sve izvanredne aktivnosti, smanjivši njegove odlaske iz Vatikana, a ograničio je i trajanje putovanja u inozemstvo, pa su ona obično svedena na tri dana, a samo u iznimnim slučajevima papa odsustvuje iz Vatikana pet dana.
Papi ponovno kuhaju poljske redovnice, pripremajući mu tradicionalna poljska jela, koja papa najviše voli, te na koja mu je organizam najbolje naučen. Jede dosta prženog mesa i domaćih poljskih kolača. Obroci su mu prilično obilni, a papa je gurman, pa na stolu moraju biti i neki sirevi, koje on posebno voli. Nekada je nakon ručka znao šetati po vrtu svoje palače, ali sada to više nije u stanju zbog lošeg stanja koljena. Umjesto toga odlazi redovito na gimnastiku i fizioterapiju.

Papa se budi svakog dana u šest sati ujutro. Prvo je što ujutro uradi molitva u privatnoj kapelici. U 7.30 održava se prva misa, koju vodi njegov tajnik Stanislaw Dziwicz, a kojoj uz papu prisustvuju samo pojedini počasni uzvanici. Papa doručkuje u 8.30, a od 9.30 do 11 sati, kada počinju audijencije, piše i priprema govore ili ide na fizioterapiju. U 11 sati počinju službene audijencije, a svake srijede održava i generalnu audijenciju. Ručak je u 13.30, obično u društvu nekog gosta. Potom slijedi popodnevni odmor, tokom kojeg ponovno moli, često krunicu. U 15 sati ponovno je u svom uredu gdje čita korespondenciju, prima kardinale i biskupe te svoje suradnike i rješava tekuće probleme. Večera je u 19.30 sati. Papa navečer gleda televizijski dnevnik, a nakon dnevnika zna se zadržati u razgovoru s gostima koji su bili kod njega na večeri. U 21 sat ponovno je u svojem uredu gdje čita i radi na dokumentima do 23 sata, kada nakon molitve odlazi na počinak.