Prošlotjedni članak u Nacionalu pokrenuo je cijelu lavinu događanja i istraga u pokušaju otmice Ante (7) i Ane (10), sina i kćeri odbjeglog generala Ante Gotovine.Prošlotjedni članak u Nacionalu pokrenuo je cijelu lavinu događanja i istraga u pokušaju otmice Ante (7) i Ane (10), sina i kćeri odbjeglog generala Ante Gotovine. Policija i Državno odvjetništvo ozbiljno su pristupili istragama, te su već nakon površne analize cijeloga slučaja dali djeci 24-satnu zaštitu, saznaje Nacional iz izvora u samome vrhu MUP-a RH. Policija je prema svim prikupljenim informacijama došla do saznanja da je pokušaj otmice bio vrlo ozbiljan i da je do njene realizacije bilo preostalo samo nekoliko sati. Naime, četvorica srpskih kriminalaca koji su trebali oteti djecu nalazila su se već na 300 metara od Gotovinine kuće na Srebrnjaku.

Istraga ide u dva smjera. U jednom treba ustanoviti tko je planirao otmicu i tko je iza nje stajao organizacijski i financijski. Do sada je ustanovljeno da je s hrvatske strane u njoj po svemu sudeći logistički sudjelovala mreža bivših, otpuštenih agenata tajnih službi bivše države. Sva trojica dobro su poznata kao nositelji tzv. obavještajnog podzemlja. Svoje usluge nudili su bivšoj i sadašnjoj vladi, te Uredu predsjednika, tajnim službama, MUP-u i Haagu. Pojedine strukture prošle vlade čak su ih koristile za neke “specijalne operacije” kada je bila riječ o Haagu. Po svemu sudeći MUP je istragom došao i do imena ljudi iz vrha policije koji su znali za planiranje otmice a nisu ništa poduzeli.

Osim toga istragom se nastoje otkriti imena Gotovininih prijatelja koji su sudjelovali u sprječavanju otmice. Prema Nacionalovim saznanjima, ispitan je veliki dio pripadnika specijalnih policijskih jedinica iz Lučkoga, zato što je u članku napisano da su se Gotovinini suborci pri upadu u gostionicu “Pentagon” koristili Ultimaxima, ubojitim automatima strašne razorne moći, koje službeno u hrvatskoj posjeduju samo policijski specijalci. Prema Nacionalovim informacijama, takvim se automatima koriste i specijalne vojne jedinice, tako da će se istraga morati još više proširiti.

Naime, unutar vlasti postavlja se pitanje o postojanju paravojnih ili parapolicijskih snaga, koje mogu u tolikom broju sudjelovati u takvim akcijama. Za one koji provode istragu postoji i poruka od grupe koja je spriječila otmicu: “Ne trebate se bojati, jer mi nismo nikakva grupa koja bi rušila bilo ovu ili neku drugu, legalno izabranu, demokratsku vlast. Mi se u zaštiti djece generala Gotovine nismo okupili kao neka posebno organizirana grupa, već kao nekoliko prijatelja, koji nisu mogli čekati da pojedinci u policiji odluče hoće li ili neće reagirati. Životi djece su bili najvažniji i zato smo morali promptno reagirati. Stoga, nema nikakvoga mjesta strahu od nekih paravojnih postrojbi, zato jer takve ne postoje. A mi smo preozbiljni ljudi da bismo se bavili takvim glupostima. Nadamo se da će istraga dovesti do naručitelja otmice i do njihovih pomagača u Hrvatskoj. Neka se sada policija iskaže, kad već nije onda, zahvaljujući pojedincima iz njena tadašnjeg vrha.”