Pomno spremana akcija kompromitacije Stipe Mesića u Saboru, zbog tzv. “dilanja transkripata”, završila je katastrofom za njene pokretače a mogla bi imati i važne posljedice za Republiku Hrvatsku kad u srijedu Carla Del Ponte bude sastavljala izvještaj za Vijeće sigurnosti UN-a. Kako doznaje Nacional, pokretanjem akcije “transkripti” u Saboru trebalo je postići nekoliko ciljeva. Plan nije bio loše zamišljen, ali njegova realizacija i timing bili su katastrofalni.

Optužbom za veleizdaju zbog navodnog otkrivanja Tuđmanovih transkripata Haaškom sudu i hrvatskoj javnosti htjeli su kompromitirati Stipu Mesića i prisiliti ga da prijeđe u defenzivu u predizbornoj kampanji. Drugi cilj napada bio je skretanja pažnje javnosti sa skandala što svakodnevno potresaju HDZ, koji, umjesto da se bavi promocijom Jadranke Kosor, mora krpati rupe na brodu koji je počeo puštati sa svih strana. Sanader nije navikao gubiti i on u toj situaciji loše funkcionira, stoga je trebalo napraviti preokret u javnosti i svaliti probleme Mesiću na vrat. Treći dobar razlog za napad bila je korist koju bi Slaven Letica imao od cijeloga slučaja. No sve je palo u vodu a konstrukcija cijelog plana obila se o glavu onima koji su ga stvorili. Kako je amaterski napravljen, vidi se da u njemu nije izravno sudjelovao Sanader, koji se u posljednjih desetak dana odmaknuo od predsjedničke kampanje i počeo se baviti poslom za koji je bio i izabran -da vodi hrvatsku Vladu a ne da bude PR Jadranki Kosor.

Javna je stvar još prije tri tjedna bila da će HDZ preko HSP-a, odnosno njegova dežurnog klauna Slavena Letice, pokušati napraviti saborski udar na Stipu Mesića optužujući ga za veleizdaju. HDZ to nije htio izravno učiniti, bojeći se reakcije međunarodne zajednice, a prvenstveno Carle Del Ponte, koja smatra da bi svi u Hrvatskoj trebali poštovati zakon o suradnji s Haaškim sudom. Po tom zakonu, svaki hrvatski građanin i svaka državna institucija mora svjedočiti, odnosno dostaviti potrebnu dokumentaciju koja može poslužiti za optužbu ili obranu svakog osumnjičenog ili optuženog u Haagu. Osim Haaga, HDZ se bojao i izravnog konfrontiranja s Mesićem, koji smatra da je HDZ već prešao granicu fair navijanja za svoju kandidatkinju. Ako Mesić pobijedi, Sanader mora razmišljati o neizbježnoj kohabitaciji s predsjednikom Republike. A Mesić, iako je veseljak i neposredan čovjek, veliko je i zlopamtilo koje uvijek vraća udarac. Pitanje je samo pravog trenutka. U dogovoru vodstava HSP-a i HDZ-a donesen je plan da HSP, odnosno njegov kandidat Letica, koji, kad je u pitanju vlast, potpuno gubi razum, krene u frontalni napad na Mesića.

Za svoj pledoaje, u kojem je krenuo od priče o zagonetnom kovčegu djeda Veljka Barbierija, preko citiranja drugog političkog i novinarskog ridikula Ivana Zvonimira Čička, pa do američkog generala Josepha Garetta i završnog navođenja Periklovih riječi izgovorenih na grobu palih atenskih ratnika, Letica se svojski pripremio da iscijedi koju suzu od prisutnih saborskih zastupnika. No njegov srcedrapateljni govor pao je na pogrešno tlo. Čak i oni, koji su s njim pripremali napad, jako dobro znaju tko je i što Slaven Letica. Još bi možda i prošle te povijesne reminiscencije, no kad je počeo uzdizati u nebesa mudrost i domoljublje Franje Tuđmana, on, koji je 14 godina dobro živio pljujući istoga Tuđmana, i za najizdržljiviji želudac u Saboru to je bilo previše. Svi su prozreli njegove plitke politikantske namjere, preko kojih je htio skupiti nekoliko jeftinih političkih poena za svoju kampanju.

Njegovim riječima jedina je bila ganuta HDZ-ova zastupnica Zdenka Babić-Petričević, koja je rekla da se “može oprostiti grešnicima, ubojicama, svima, svima, samo ne izdajnicima”. Istodobno Sanader posjećuje Beograd i zida nove odnose sa susjedima s kojima je Hrvatska donedavno bila u ratu i kune se u suradnju s Haaškim sudom. HDZ mora odlučiti je li njegova politika ona koju vodi Sanader ili je to samo fasada za politiku koju je u Saboru artikulirala Zrinka Babić-Petričević., koja je svoju retoriku vjerojatno dogovorila na Klubu zastupnika HDZ-a prije početka rasprave o osnutku povjerenstva za transkripte. Njezin napad na sve koji su se držali zakona i surađivali s Haagom istoga je dana prenesen Carli Del Ponte a izazvao je i veliku uznemirensot u diplomatskom zboru u Zagrebu.

Najveći gubitnik je svakako Letica, kojeg je opozicija napala podsjetivši ga da je upravo on “tata i mama svih dilanja transkripata”, koje je počeo još 1990. kad je opskurnom Slobodnom tjedniku Marinka Božića dao transkripte razgovora Tuđmana i Jovana Raškovića. Mnogima je u sabornici zasmetao i ton Letičina izlaganja, gdje je umalo ispalo da je on zajedno s Tuđmanom najzaslužniji za nastanak i opstanak Republike Hrvatske. Zaboravio je da svaki politički svjestan hrvatski državljanin zna, da ga je Tuđman zbog nelojalnosti i prljavih igara otjerao iz Ureda predsjednika. Jedan od razloga za njegovo protjerivanje bila je upravo epizoda s Raškovićevim transkriptom. Osramoćen u Saboru, Letica se čak od kuće vratio u sabornicu i pokušao replicirati na optužbe oporbe koja ga je ismijala.

Njegovi kolege iz HSP-a, na čelu s Perom Kovačevićem, bili su pametniji i nisu srljali nego su pažljivim riječima i u interesu optuženih generala tražili da se preispitaju svi transkripti, ali radi utvrđivanja eventualnih krivotvorina u transkriptu od 30. srpnja 1995. koje terete Antu Gotovinu. Nitko iz HSP-a nije optužio Mesića za veleizdaju. Anto Đapića naučio je kad treba govoriti, a kad šutjeti.

Na kraju je i HDZ shvatio da bi mu stvaranje povjerenstva bilo dvosjekli mač, pa se, očito po nalogu Ive Sanadera, koji ima najistančaniji politički njuh u vladajućoj stranci, brzo povukli iz igre koja bi najveću štetu nanijela upravo HDZ-u. Odlučeno je da se sve odgodi za razdoblje nakon predsjedničkih izbora, no, po svemu sudeći, to povjerenstvo neće nikad biti osnovano jer to više nikom ne odgovara. A Letica i dalje može citirati Perikla, zajedno sa Zdenkom Babić-Petričević, kojoj je ovo vjerojatno zadnji saborski mandat. Ako se ovako nastavi ponašati, vjerojatno i samoreklameru Letici.