Generalni tajnik UN-a Kofi Annan našao se usred vrlo neugodnog skandala zbog svog 31-godišnjeg sina Koja. Kako je prije nekoliko dana otkrila novinarka Claudia Rosett iz američkog lista New York Sun, Annanov sin Kojo Annan bio je godinama na platnom popisu jedne švicarske inspekcijske tvrtke koja je dobila vrlo lukrativan posao od UN-a. Dobivao je mjesečnu plaću, a da ništa nije radio. To je otkriće odmah izazvalo sumnju da je riječ o čistoj korupciji, što Kofi Annan energično niječe tvrdeći da u tom ugovoru njegova sina s tom švicarskom tvrtkom nema ničeg spornog niti nemoralnog, te da mu je vlastiti sin zatajio da je tako dugo od te tvrtke primao novac.
Sve je započelo 1995., dok Annan još nije bio generalni tajnik UN-a, što je postao tek 1. siječnja 1997. Kofi Annan godinama je na raznim funkcijama radio za UN, a neko vrijeme bio je stacioniran u europskom sjedištu UN-a u Ženevi, gdje je s obitelji i živio. Njegov se sin tek 1995. zaposlio kao pripravnik u ženevskoj tvrtki Cotecna Inspections, koja se bavila nadgledanjem i pomaganjem provođenja trgovačkih ugovora velikih kompanija i državnih i javnih institucija, kontrolom zakonskih i carinskih propisa. Kojo Annan radio je na nekim jednostavnim tehničkim poslovima vezanim uz nadgledanje pojedinih ugovora s afričkim zemljama.
Kada je nakon Zaljevskog rata 1991. UN uveo Iraku sankcije na slobodni izvoz njegove nafte, da bi Irak imao ipak dovoljno sredstava za financiranje prehrane svojeg stanovništva, medicinske i neke druge humanitarne potrebe, ustanovljen je program “Nafta za hranu”, po kojem je UN dopuštao Iraku strogo kontrolirani ograničeni izvoz nafte samo u tu svrhu. Budući da sam UN nema službe koje bi kontrolirale da li se taj program provodi u skladu s odlukom Vijeća sigurnosti, da se ne zloupotrebljava za nenamjenske svrhe i da ne bude maska za masovno krijumčarenje nafte, oni su morali unajmiti privatne tvrtke koje se bave kontrolom međunarodne trgovine. Tako je već 1992. i švicarska tvrtka Cotecna dobila ugovor da u sklopu tog programa kontrolira iračke naftne poslove, ali se taj ugovor nije realizirao zbog iračkog otpora cijelom programu.
Kada je Irak zbog ekonomskih i političkih razloga 1996. bio ipak prisiljen prihvatiti taj program, vrijedan oko 60 milijardi dolara, kompanija u kojoj se mlađi Annan u međuvremenu zaposlio ponovno se natjecala da preuzme posao kontrole tog programa, ali ga nije dobila. Uspjela je u tome tek 1998. Tada Kojo Annan više nije radio za tu kompaniju, ali je s njom imao poseban ugovor da će mu ona plaćati 2500 dolara mjesečno da se ne zaposli u nekoj konkurentskoj tvrtki. Prema tvrdnjama Kofija Annana, on je znao za taj sinov ugovor, ali je mislio da će on vrijediti samo godinu dana, te da će 1999. ta plaćanja prestati. Takvi ugovori pojedinih kompanija s bivšim zaposlenicima nisu neuobičajeni.
Nakon što su Amerikanci upali u Irak, u iračkim su ministarstvima pronašli jako mnogo dokumenata o tome kako su Iračani zloupotrebljavali program “Nafta za hranu”, te ga iskorištavali za krijumčarenje i prodaju nafte te za druge potrebe, a posebno za korumpiranje pojedinih utjecajnih ličnosti iz svijeta, poslovnih ljudi i političara, jer su oni odlučivali o tome tko će moći trgovati s Irakom. Zbog toga je odlučeno da se provede nezavisna međunarodna istraga kojom će se ustanoviti jesu li te tvrdnje točne, a američki Kongres pokrenuo je vlastitu istragu. U sklopu tih istraga nisu se kontrolirali samo poslovi onih koji su trgovali iračkom naftom, nego i onih koji su, prema ugovorima s UN-om, kontrolirali tu trgovinu. Tako se pod istragom našla i kompanija Cotecna pa je otkriven i njen neobičan ugovor s Kojom Annanom po kojem je on dobivao 2500 dolara mjesečno da ništa ne bi radio.
Javila se sumnja da je riječ o suptilnoj korupciji generalnog tajnika UN-a preko njegova sina kako bi on taj posao dao toj švicarskoj kompaniji. Stvar je postala posebno neugodna kada je otkriveno da je mlađi Annan novac primao sve do početka 2004. Tada je plaćanje prekinuto očito zato što se kompanija našla pod istragom. On je tako u pet godina primio oko 125.000 dolara. O tome su se raspisale novine, a najutjecajniji američki listovi The Wall Street Journal i The New York Times objavili su komentare tražeći da Annan podnese ostavku; posebno je to britko zatražio William Safire, poznati komentator The New York Timesa.
Annan je zanijekao da se radi o korupciji. Rekao je da mu je sin zatajio da je i dalje primao novac od švicarske tvrtke, pa on o tome ništa nije znao, i zbog toga je jako ljut na njega. Uz to je napomenuo da on kao UN-ov generalni tajnik nije imao nikakve veze s dodjeljivanjem poslova kontrole programa “Nafta za hranu” privatnim kompanijama, jer se to obavljalo na temelju međunarodnih tendera, u što se on nije miješao.
U nekim europskim listovima upozoravaju da američki mediji i političari rade preveliku aferu oko tog slučaja, jer je riječ o zanemarivo maloj sumi navodnog mita u usporedbi s golemim poslom što ga je predstavljao program “Nafta za hranu”, gdje ima mnogo većih zloupotreba. Američki mediji, posebno oni više desno orijentirani, inzistiraju da se o svemu provede posebna istraga, a ne bi im bilo krivo kada bi zbog toga Annan bio prisiljen na ostavku, jer ga mrze još od kada se vrlo energično suprotstavljao namjeri američkog predsjednika Georgea W. Busha da napadne Irak.