Krajem veljače jedan od najuglednijih hrvatskih menadžera Željko Perić odlučio je pokrenuti vlastiti biznis. Nakon što je dvije godine bio na čelu Lure, a godinama prije toga prvi čovjek Plivinih financija, Perić je osnovao tvrtku Caper koja će se baviti poslovnim savjetovanjem, prije svega na području spajanja i akvizicija, te strateških konzaltinga.
NACIONAL: Kako to da ste se odlučili za privatni biznis, unatoč mnogim ponudama iz hrvatskih tvrtki? – Nakon odlaska iz Lure odlučio sam uzeti nekoliko mjeseci stanke i dobro razmisliti o nastavku karijere. Smatram da će se u Hrvatskoj do ulaska u EU događati dosta zanimljivih transakcija vezanih uz spajanje i akvizicije. Budući da je to područje na kojem imam iskustva i znanja, smatram da mogu mnogim domaćim kompanijama znatno pripomoći. Mnoge srednje i male hrvatske tvrtke još nisu izradile jasnu strategiju na tržištu koje se globalizira. Puno je šansi, ali i opasnosti, te smatram da mogu pripomoći da se tvrtke prikladno pozicioniraju na tržištu.
NACIONAL: Najavili ste da ćete nuditi usluge savjetovanja koje će se razlikovati od šablona na tome polju. – Veliki konzultanti u ovom poslu imaju šablonski pristup. Njihovo znanje i iskustvo je veliko, a na raspolaganju imaju i tehnološke alate. No nedostaje im poznavanje specifičnosti hrvatskog tržišta, za razliku od mene koji ih dobro znam. Od šablonskog pristupa najviše ćemo se razlikovati na području strateških konzaltinga gdje ima previše bench-markiranja i usporedbi s velikim kompanijama. Tu je zamka za mnoga poduzeća jer prihvaćaju pravila igre koja nameću velike tvrtke. Pokušavajući ih kopirati, ulaze u mainstream i ostaju bez velikih izgleda. S domaćim ću tvrtkama na strateškim planovima uvijek raditi tako da grade svoju snagu na posebnostima koje te kompanije imaju.
NACIONAL: U vrijeme pristupanja EU, a i nakon pristupa, mnoge hrvatske tvrtke suočene su s opasnostima. Što su, prema vama, najveće zamke i kako ih izbjeći? – Mnoge hrvatske tvrtke neće moći pratiti visoke standarde tehnološke izvrsnosti, koje su nametnuli veliki. S druge strane, ako je riječ o robi široke potrošnje, gospodari toga segmenta su maloprodajni lanci koji diktiraju što će se naći na njihovim policama. Ni jedna domaća tvrtka nema izgrađene odnose s velikim maloprodajnim lancima, te ne može računati da će joj sama kvaliteta proizvoda garantirati mjesto na trgovačkim policama. Opasnost leži i u činjenici da će nama tržište biti otvoreno u teoriji, ali u praksi će biti zatvoreno. No mislim da nije sve tako crno. Pozitivan je primjer Slovenije koja je uspjela povećati izvoz i otvoriti prostor na stranim tržištima. Kod nas je, na žalost, trend drukčiji, mnogim tvrtkama su cilj monopolističke pozicije i zatvaranje na domaće tržište. Nakon toga slijedi samo defenzivna strategija branjenja stečene pozicije, a dugoročno se defenzivom ne može stvarati profit.
NACIONAL: U mnogim medijima se nagađalo o razlozima vašeg odlaska iz Lure i razlaza s Lukom Rajićem. – Kada sam došao u Luru, Rajić mi je objasnio svoju želju da Luru pretvori u regionalnu prehrambenu kompaniju. Cilj je bio izići iz monokulture mlijeka i proširiti se na susjedna tržišta. Za mene je to bio dovoljno velik izazov. Imali smo i ambiciozne planove za SiCG i istočnu Europu. Međutim, već nakon godine dana bilo je očito da je Rajić promijenio mišljenje i razvojni plan. Sve što je u Luri ostvareno u posljednjih osam godina polako ide na prodaju. Tvrtka se ne želi širiti, nego fokusirati. To je sasvim legitimna strategija, međutim nije ona zbog koje sam došao. Luri želim puno uspjeha i žao mi je što je tako završilo jer smatram da je to bila kompanija koja je imala potencijal da se transformira u jaku regionalnu kompaniju. Sada je vrijeme za to prošlo, a najnovijim fokusiranjem neće više biti prilika za značajniji iskorak u regiji. Zatvaranjem u mliječni segment Lura će postati jako ovisna o maloprodajnim lancima. Nedostajalo je samo malo strpljenja i za tri do četiri godine transformacija u jakog regionalnog igrača bila bi završena.