Na vijest o smrti Pape Srbija je službeno reagirala na granici pristojnosti, relativno autistično i mimo svijeta. Vjerojatno bi i ateist Slobodan Milošević, da je još na vlasti, brže uputio telegrame sućuti nego što je to učinio njegov nasljednik – vjernik i kršćanin Vojislav Koštunica.
Srpska pravoslavna crkva, kao što se i moglo očekivati, prvo je pričekala da se oglasi moskovski patrijarh Aleksej Drugi, pa je dan i pol nakon Papine smrti patrijarh Pavle izrazio sućut Vatikanu i katoličkim vjernicima.
Beogradski katolički nadbiskup Stanislav Hočevar, kojeg je na to mjesto postavio papa Ivan Pavao Drugi, rekao je da je Sveti Otac bio “prorok dostojanstvenog života i prijatelj čovječanstva”. Na prvoj misi koju je Hočevar u Beogradu služio za Papu 3. travnja, od srpskih funkcionara bio je samo potpredsjednik vlade Miroljub Labus.

MEDIJI I POLITIČARI
Srbija i dalje živi u uvjerenju da je Vatikan neprijatelj Srba pa je, koliko se to moglo, ignorirala smrt pape Ivana Pavla Drugog. Dok su svi svjetski mediji iz sata u sat pratili Papino zdravstveno stanje, srpski elektronički mediji su o smrti Ivana Pavla Drugog izvijestili tek u redovitim emisijama vijesti. Jedino je televizija kontroverznog biznismena Bogoljuba Karića BK Telekom prekinula redoviti program i u kratkim vijestima objavila da je umro Sveti Otac. Nacionalna srpska televizija na čelu s Aleksandrom Tijanićem ponijela se krajnje neprofesionalno i na sva tri programa emitirala zabavne emisije a da nije čak ni titlom prenijela vijest o Papinoj smrti koju su objavile sve svjetske postaje.
Većina Beograđana ima kabelsku televiziju pa su mogli tijekom cijele noći gledati izvještaje svjetskih tv-postaja. Unutrašnjost Srbije, kao i u vrijeme Miloševića, morala se oslanjati na nacionalnu televiziju koju vijest o smrti Pape nije zanimala. Neovisna beogradska agencija BETA prva je objavila da je umro Papa i uz to emitirala nekoliko priloga o životu Svetog Oca, kao i mnogobrojne dopisničke izvještaje iz svijeta o reakcijama na tu tužnu vijest. Preduhitrio ju je jedino list Blic, koji je pogreškom na naslovnici objavio da je Papa umro, i to dan ranije nego što se to uistinu dogodilo.
Od političara prvi su, ali tek dan nakon Papine smrti, telegrame sućuti Vatikanu, beogradskom nadbiskupu i katoličkim vjernicima poslali šef diplomacije Vuk Drašković i predsjednik Srbije i Crne Gore Svetozar Marović, koji su se prije u Vatikanu u susreli sa Svetim Ocem.
“Smrt pape Ivana Pavla Drugog gubitak je za sve ljude u svijetu jer je on bio velik misionar mira, ljubavi, ekumenizma, pomirenja i praštanja. On je obilježio jednu epohu i upisao se u Božju knjigu besmrtnosti”, poručio je Drašković.
“Napustio nas je Ivan Pavao Drugi, veliki Papa, veliki borac za razumijevanje među ljudima, čovjek kojeg će pamtiti ne samo katolici širom svijeta nego i cijelo miroljubivo čovječanstvo”, izjavio je Marović.
Zatim su uslijedile kratke poruke crnogorskog predsjednika Filipa Vujanovića i predsjednika Srbije Borisa Tadića, koji su isticali Papinu borbu za mir i pravdu u svijetu.
Zanimljivo je da se odmah nakon objavljivanja vijesti o Papinoj smrti, navečer 2. travnja oglasio jedino princ Aleksandar Karađorđević, koji je izjavio da je Papa “oblikovao povijest naroda, država i civilizacije”.
Posljednji je kratko sućut izrazio premijer Srbije Vojislav Koštunica, a nešto prije njega to je učinio patrijarh srpski Pavle.

VATIKANSKI STUDENTI
Ivanu Pavlu Drugom ostale su, među ostalim, neispunjenje dvije želje koje je jasno izrazio više puta – da posjeti Rusiju i Srbiju. Službeno su Svetog Oca pozivali svi srpski predsjednici, uključujući Miloševića, ali ne i Srpska pravoslavna crkva. Ali Papa nije mogao doći u Srbiju samo u posjet političarima jer je običaj da kada dođe u neku državu, obvezno posjeti i lokalnu većinsku crkvu.
Zbog toga je papa Ivan Pavao Drugi nekoliko puta u Srpsku patrijaršiju slao svoje izaslanike da patrijarhu i srpskim episkopima prenesu njegovu želju da posjeti Srbiju. Iz srpske crkve uvijek je dobivao odgovor da “još nema svih uvjeta za takav posjet”.
Srpski crkveni funkcionari su, čekajući znak ruskog patrijarha, Papu službeno odbijali manje-više diplomatskim rječnikom, a neslužbeno su uvijek govorili: “Više smo očekivali od jednog pape – Slovena.”
“Iznevjerena očekivanja”, međutim, nisu spriječila gotovo polovinu srpskih episkopa koji danas vladaju srpskom crkvom da se školuju na katoličkim univerzitetima i o trošku Vatikana.
Najveći pretendent na mjesto novog srpskog patrijarha mitropolit crnogorski Amfilohije Radović u Rimu je završio katolički Fakultet za istočne studije. U Vatikanu je na usavršavanju bio još jedan ambiciozni episkop Irinej Bulović, koji već godinama pokušava zamijeniti patrijarha.
Velik broj drugih mitropolita barem dio svog teološkog obrazovanja stjecali su na katoličkim fakultetima, osobito u Njemačkoj, ali to nerado spominju u svojim biografijama.
Srpska crkva Papi nije oprostila što je Vatikan prvi priznao neovisnu Hrvatsku i što je tijekom NATO-ova bombardiranja Srbije bio na strani kosovskih Albanaca. A kosovski Albanci, na čelu s predsjednikom Rugovom, proglasili su dva dana žalosti za Svetim Ocem.
Obraz srpskoj crkvi spasio je vladika šabačko-valjevski Lavrentije, koji se prvi oglasio telegramom sućuti riječima: “Papa je cijenio i volio srpski narod.” Vladika Lavrentije se s Papom sastajao više puta i poznavaoci srpske crkve smatraju ga iznimno obrazovanim episkopom, pravim svjetskim čovjekom koji ne pripada onoj takozvanoj tvrdoj struji koja i dalje živi u prošlosti i uvjerenju da u Vatikanu svi mrze Srbe.
Lavrentiju se pridružio i mitropolit bosanski Nikolaj, koji je poručio da je Papa bio “velik čovjek i istinski svjedok Hristov, propovjednik vjere, nade i ljubavi Hristove, iskreni borac za jedinstvo Crkve”.