Što god učinila Hrvatska narodna banka, tečaj se ipak formira tržišno. Dok je lani u jeku turističke sezone kuna toliko naglo ojačala na 7,11 kuna za euro da su neke austrijske banke bile optužene za spekuliranje na deviznom tržištu, ove se godine financijska vlast hvali da će slaba kuna (7,4 za euro) pomoći boljim prihodima turizma i izvoznika bez inflacijskih pritisaka, a ministar Crkvenac najavljuje daljnje slabljenje kune kao da je to u njegovoj ingerenciji.
Protiv tržišta, međutim, malo može učiniti i HNB. Naime, u vrijeme prošlog produženog vikenda u gradu Hvaru, ionako prebukiranom, navala stranih turista učinila je da dvije jedine privatne otvorene mjenjačnice za 100 eura daju tek 712, odnosno 715 kuna. Uz taj tečaj strancima nijedna cijena nije niska, no kako su prisiljeni mijenjati svoje devize, to su mjenjačnice iskoristile priliku za ogromnu izvenarednu zaradu, kad im se već konkurencija iz bankovnog sektora, koja je bila zatvorena, nije ni namjeravala suprotstaviti. A da je prostora bilo, vidi se i po činjenici da je tečajna marža u istim tim mjenjačnicama bila ogromna. Naime, tko je želio kupiti 100 eura, morao je dati 769 kuna. Drugim riječima, srednji tečaj je upravo kakav je i srednji tečaj HNB-a, oko 741 kunu za euro, što je centralna banka postigla poplavom kuna na tržištu i zahvaljujući čemu su kamate na kune na povijesno niskim razinama.
Drugim riječima, što god činila državna intervencija, koliko god nastojala nekim sektorima olakšati, tržište ipak čini svoje.