Koliko će Luki Rajiću trebati novca za akvizicije koje je već “naciljao” ili čak preuzeo? Kao što je poznato, u 2001. više od sto milijuna kuna profita ostavio je u Luri za preuzimačke bitke, a već je prije toga “osvojio” Badelovu punionicu sokova. Za osječku Slobodu obvezao se, uz plaćanje dionica, na dokapitalizaciju od oko 80 milijuna kuna. Međutim, što tvrtke za koje je Rajić zainteresiran budu bolje poslovale, to će on više novca morati dati njihovim sadašnjim vlasnicima. Sloboda iz Osijeka, oko koje se nedavno vodila kratka, ali oštra preuzimačka bitka između Lure i Mepasa, objavila je devetomjesečne rezultate na prvi pogled lošije nego tvrtke iz iste branše i mogući novi preuzimački ciljevi, Koestlin iz Bjelovara i Kraš iz Zagreba.

Naime, jedino Sloboda ima u devet mjeseci pad poslovnih prihoda, sa 146 milijuna kuna u 2001. na 140 milijuna kuna u 2002. godini. Koestlin je rastao sa 42 milijuna na 50 milijuna, a Kraš sa 540 milijuna na 571 milijun kuna. Lura, donekle u drugoj branši, bilježi rast sa 1,3 milijarde na 1,43 milijarde kuna. Međutim, Sloboda posluje sa stabilnim dobitkom od 3,4 milijuna kuna (godinu prije 3,65 milijuna kuna), dok Koestlin ima “stabilne” gubitke od 5,8 milijuna kuna (godinu prije 5,3 milijuna), koji je djelomično rezultat i visoke amortizacije. Očito, restrukturiranje mu je prijeko potrebno i tu bi Rajić, sa svojom menadžerskom akvizicijom Željkom Perićem, zaista mogao pripomoći.

No Kraš, čija slava nesumnjivo tamni, ipak godinama posluje s minimalnim profitom kao i većina tvrtki u kojima je menadžment ujedno i većinski vlasnik. Žive dobro, bez uzbuđenja, i ne ističu se velikim ambicijama osim da sebi i djeci osiguraju budućnost. Zanimljivo je, međutim, da zaposlenicima isplaćuju redovite plaće, koje međutim ne rastu, i uglavnom su u toj branši relativno male, doduše za slabo kvalificiranu radnu snagu. U cijeloj branši, meti preuzimanja, nije zabilježeno povećanje “troškova osoblja”, dakle plaća, čak ni kod Kraša koji je povećao dobit na 25 milijuna kuna u devet mjeseci sa 18 milijuna u godini prije. Zato bi Rajić, koji je poznat po tome što svojim zaposlenicima plaća vrlo dobro, mogao imati uspjeha prvo kod malih dioničara spomenutih firmi, a poslije će pregovarati s velikima.