Željko Rohatinski, guverner Hrvatske narodne banke, prihvatio je 16. siječnja Izvješće o rekonstrukciji poslovnih događaja u direkciji deviznih sredstava Riječke banke u razdoblju od 1997. do 15. ožujka 2002. koje je od 16. siječnja postavljeno na Internet stranicu narodne banke. U tom izvješću 9 inspektora iz sektora nadzora i kontrole Narodne banke na 68 stranica pokušalo je rekonstruirati kako je u aferi Riječka banka nestalo oko 100 milijuna dolara, što je bio najveći financijski skandal od smjene vlasti 3. siječnja 2000. Međutim izvješće pokazuje da su stručnjaci narodne banke posao rekonstrukcije te afere napravili vrlo traljavo i s velikim brojem kontradikcija.
Izvješće i u takvom obliku potvrđuje sve što je Nacional o aferi Riječka banka u više navrata pisao: da je za aferu odgovorna kompletna uprava banke, a ne samo glavni diler Eduard Nodilo, da je zbog nekompetentnosti za aferu odgovorna i Hrvatska narodna banka te da su suodgovorni revizorska kuća KPMG i bivši suvlasnik te banke Bayarische Landesbank.
U izvješću Narodne banke nema ni traga odgovoru gdje je zapravo nestao najveći dio izgubljenog novca, a više financijskih stručnjaka Nacionalu je potvrdilo da zbog velikih propusta u radu inspektora Narodne banke većinu rezultata njihova rada treba uzeti s priličnom rezervom.
Primjerice na 10. stranici izvješća malim slovima napisano je da “za 1999. ne postoje ulazne niti izlazne SWIFT poruke, ali temeljem nalaza po provedenoj rekonstrukciji događaja smatramo da ih je svakako bilo”. Stručnjaci s kojima je Nacional razgovarao upozoravaju da su te SWIFT poruke mogle biti zatražene od drugih banaka s kojima je Riječka banka surađivala jer se one mogu i moraju pronaći i u njihovim arhivama. Pitanje je i s kolikom se ozbiljnošću uopće mogu promatrati podaci o rekonstrukciji poslovnih događaja /FX arbitraža opisani na stranici 52. Tamo piše da su provjere rađene i pomoću autentičnih SWIFT poruka i izvoda. Koliko su te provjere točne ako nema niti jedne SWIFT poruke iz 1999?
Na stranici 24 stoji da je glavni diler neovlašteno uzimao devizne depozite od stranih banaka te da je poslove sklapao putem Reuters dealing sustava ili telefonom. Stručnjaci tvrde da takva formulacija sugerira da uprava za te poteze Eduarda Nodila onda ne bi trebala snositi odgovornost. Međutim neki drugi dijelovi izvješća ukazuju da je uprava banke bila uvelike upoznata sa svim poslovima koje je radio glavni diler Nodilo. To najbolje pokazuje dio izvješća koji opisuje poslovanje Riječke banke preko tzv. ‘margin’ računa. U dijelu koji opisuje poslovanje preko ‘margin’ računa kod Carr Futures London (ogranak grupacije Credit Agricole Indosuez kojem je primarna djelatnost trgovanje stranim valutama, futures ugovorima i opcijama) stoji da su “s obzirom na dane im ovlasti” glavni diler i direktor Direkcije deviznih sredstava 20. veljače 2001. u ime banke potpisali 2 nova ugovora s tom institucijom, a kojima su zamijenili prvotne ugovore iz rujna 1997. potpisane od strane predsjednika Uprave. Ta formulacija govori da je Uprava ovlastila Nodila na poduzimanje radnji koje su u budućnosti prouzročile štetu banci. Stručnjaci s kojima je Nacional razgovarao posebno upozoravaju na to da je dio izvješća koji opisuje poslovanje Riječke banke preko ‘margin’ računa kod Carr Futures London i Swiss Finance London vrlo kontroverzan i nedorečen. Navode i to da taj dio izvješća treba pomno analizirati jer te transakcije Riječke banke mogu ukazati i na smišljene manipulacije radi otuđivanja novca banke. Unutar izvješća još je najmanje desetak sličnih kontroverzi.
Veći dio izvješća napravljen je vrlo nerazumljivo i za vrhunske financijske stručnjake s kojima je Nacional razgovarao. Takav rezultat posla što je trajao nekoliko mjeseci, iako se po nekim procjenama posve kvalitetno mogao napraviti za 30 do 45 dana, još jednom ukazuje na to da je u Narodnoj banci zaposleno previše neiskusnih kadrova. Financijski krugovi s kojima je Nacional razgovarao tvrde da ovako sročeno izvješće teško može pružiti kvalitetnu platformu na temelju koje bi se moglo brzo i kvalitetno presuditi svim odgovornim akterima u toj aferi. Tvrdi se i da to što je guverner Željko Rohatinski prihvatio tako sročeno izvješće govori ili da je posve nedorastao funkciji ili da je namjerno sugerirao sastavljanje nerazumljivog izvješća da bi se aferu dodatno mistificiralo i posredno otežalo njeno rasvjetljavanje kako bi spasio dio svojih ljudi od odgovornosti.