Darko Ostoja i Georg Eltz: društvo koje upravlja Dom fondom nakon proteka roka od pet godina sebi je isplatilo više od 130 milijuna kuna na ime nagrada iz imovine fondaDruštvo koje upravlja Dom fondom (Darko Ostoja, Georg Eltz), nakon proteka roka od pet godina sebi je isplatilo više od 130 milijuna kuna na ime nagrada iz imovine fonda (sveukupno iz imovine fonda uzeli su na ime troškova i nagrada 370 milijuna kuna), a sličan je slučaj i s drugim bivšim privatizacijskim fondovima, u međuvremenu transformiranim u zatvorene investicijske fondove. Sve te isplate nije zaustavila činjenica da su mnoge tvrtke u vlasništvu tih fondova izgubile na vrijednosti, te da su bilance velikog broja tvrtki napuhane. Baš naprotiv, fondovi su međusobno trgovali dionicama da bi im se podigla cijena (zbog toga je Komisija za vrijednosnice i poništila transakcije PIF-ova Sunce i Pleter na Varaždinskoj burzi, kao što nije poništila transakcije istih PIF-ova na Zagrebačkoj). Cilj takvog mešetarenja je da bi se što više povećale nagrade društvu za upravljanje fondom. Naime, nagrada se obračunava pri pretvaranju privatizacijskog fonda u zatvoreni, a bazira se na razlici prosječne cijene dionice u posljednja tri mjeseca prije odluke o transformaciji PIF-a u zatvoreni fond i cijene dionice kad su one (kao PIF) uvrštene u kotacije tržišta vrijednosnica. Uz sve, u posljednjih godinu i dva mjeseca, koliko su po izmijenjenom zakonu bili oslobođeni prodaje viška dionica, nisu ništa napravili na prodaji ili reorganizaciji svojega portfelja. Time je jasnije kolika je zabluda braniteljskih i ostalih grupa, sudionika kuponske privatizacije, da odbijanjem novih izmjena zakona o investicijskim fondovima štite svoju imovinu, što je potpuno pogrešno – oni štite tek visoke zarade nekolicine vlasnika društava koji upravljaju fondovima.
Privatizacijski investicijski fondovi (PIF-ovi), nastali na osnovi zakona donesenog 10. listopada 1997., fondovi su kojima je bila svrha da javnim prikupljanjem privatizacijskih kupona i njihovom zamjenom za privatizacijske dionice u kuponskoj privatizaciji, u roku od pet godina, restrukturiraju i pravilnim upravljanjem podignu vrijednost društava čije su udjele na taj način stekli. Nakon pet godina temeljem istoga zakona PIF-ovi su se morali pretvoriti u ZIF-ove i prema postojećem Zakonu o investicijskim fondovima iz 1995. dionice društva svesti na maksimalno 10 posto. Jakim lobiranjem, uz veliku pomoć ministra Goranka Fižulića, uspjeli su 13. prosinca 2001. progurati Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o investicijskim fondovima kojim se oslobađaju obveze prodaje dionica pojedinog izdavatelja bez obzira na veličinu udjela u vlasničkoj strukturi. Najavljene nove izmjene Zakona o investicijskim fondovima, koje bi udjele ponovno ograničile na 10 posto, navele su branitelje i druge sudionike kuponske privatizacije na otpor, uz uvjerenje da će tako biti smanjena vrijednost fondova.