Zagreb je izgubio izglede da postane regionalno zrakoplovno čvorište između zapadne i jugoistočne Europe, a Master plan razvoja zračne luke izrađen je već 1997. godine.jpgzagrebački aerodrom, bez obzira na sve najave proširenja i modernizacije, ostat će marginaliziran u europskim okvirima na razini ljubljanskog. Hrvatski državni proračun ostat će bez desetaka milijuna dolara godišnjih prihoda koji će, umjesto u Zagreb, odlaziti u Beograd, doznao je Nacional iz izvora bliskih Ministarstvu prometa i veza. Nedavne najave o značaju Zagreba kao regionalnog središta zračnog prometa nisu imale nikakva utemeljenja jer je zagrebačka zračna luka u regionalnom pozicioniranju u potpunosti i nepovratno zaostala s infrastrukturnim i investicijskim projektima za razliku od istočnog susjeda.Dok se u Beogradu za dva mjeseca završava gradnja novog međunarodnog putničkog terminala, koji stoji 20 milijuna eura, u Zagrebu se poteže za vatrogasnim mjerama preuređenja takvog terminala, ali uz investiciju od 2,5 milijuna eura, kako bi se barem donekle osigurala protočnost putnika čiji je broj ove godine premašio kapacitete prihvata u zračnoj luci od 1,5 milijuna putnika godišnje. Odluka o najvažnijem regionalnom igraču donesena je, među ostalim, i u američkim političkim krugovima. Prije mjesec dana američka je tvrtka koja djeluje pod okriljem američke vlade i CIA-e DynCorp International pobijedila na natječaju za izgradnju najvećeg regionalnog teretnog (cargo) zrakoplovnog čvorišta koje će graditi na beogradskom aerodromu Surčin uz investiciju od 60 milijuna dolara.Iza DynCorpa, financijsko-konzultantske tvrtke, stoje Robert Veliogorička cesta gdje često dolazi do prometnih zagušenje jedina je prometnica koja povezuje Pleso sa svijetom i ne jamči sigurani i brz dolazak na aerodrom

  Ono što se u Zagrebu predviđalo učiniti Master planom do 2030., u Beogradu će biti dovršeno već do 2010. Umjesto da u proteklih osam godina, od izrade Master plana za razvoj i proširenje zračne luke Pleso, postane najvažnija regionalna zračna luka, zagrebački aerodrom postao je neka vrst poluotoka odsječena od svih važnih prometnica, osobito od željeznice.

  Velikogorička cesta jedina je prometnica koja Pleso povezuje sa svijetom, a svakodnevna zagušenja ne jamče siguran i brz dolazak na aerodrom. Apsolutno se ništa nije učinilo s rješavanjem problema blizine vodocrpilišta Črnkovec, arheoloških nalazišta Ščitarjevo ili 2000 objekata koji predstavljaju smetnju razvoju.

  Nitko nije siguran kad će se i hoće li se graditi druga uzletno-sletna staza za zrakoplove koja je nužna za nesmetano odvijanje zračnog prometa u slučaju nesreća ili, primjerice, snježnih nanosa. I dalje nitko ne zna kakav bi oblik vlasništva u budućnosti bio nad moderniziranom Zračnom lukom Zagreb jer će optimalno rješenje tek izraditi njemačka konzultantska kuća Roland-Berger.

  Direktor Zračne luke Zagreb Boško Matković ponajmanje je kriv za ovakvu situaciju, naprotiv, gubitaša sa 30 milijuna kuna duga pretvorio je u profitabilnu tvrtku sa 20 milijuna kuna dobiti. Uspio je uz neke poteškoće instalirati najmoderniji sustav slijetanja u uvjetima smanjene vidljivosti. Međutim, zračna luka nije njegovo privatno vlasništvo, niti su njezina sredstva dostatna za kakav jači zahvat u modernizaciji i proširenju.

  Tvrdnje kako je zastoj u realizaciji Master plana Zračne luke Zagreb iz 1997. posljedica negativnih utjecaja ratnih zbivanja na Kosovu ili terorističkih napada u SAD-u potpuno su besmislene, jer takvi bi razlozi najviše pogodili upravo beogradski aerodrom, u koji se unatoč negativnim okolnostima proteklih nekoliko godina uložilo više novca nego u Pleso u posljednjih trideset godina.

  Problemi u razvoju Plesa nastali su dolaskom Račanove vlade zbog restrikcija koje su uvedene na izdavanje državnih jamstava nakon financijske analize stanja budžetskoga deficita. Prije više od šest godina raspisan je međunarodni natječaj za javno-privatno partnerstvo za projektiranje, izgradnju, financiranje i upravljanje građevinskim radovima u vezi s novim putničkim terminalom. Tadašnji ministar pomorstva, veza i prometa odredio je povjerenstvo za natječaj. Povjerenstvo je odabralo pet potencijalnih kandidata za obavljanje radova. Time je završila prva faza natječaja. Druga je zahtijevala ustupanje tender dokumentacije, no to se nije dogodilo jer je slijedila smjena vlasti. Takva je situacija redovita u povijesti Zračne luke Zagreb. Brojne studije, istraživanja, obećanja i najave uvijek su ostajali bez pokrića.

  Za razliku od zanemarujućih investicija u Zagrebu, u Beogradu se dovršava novi međunarodni putnički terminal vrijedan 20 milijuna eura. Europska investicijska banka kreditira je radove sa 8 milijuna eura, a preostalih 12 milijuna eura plaća se iz prihoda Aerodroma Beograd. Napravljena su 34 chek-in šaltera umjesto dosadašnjih 20, 10 aviomostova umjesto dosadašnjih 8 (Zagreb nema ni jedan aviomost, putnike se do zrakoplova prevozi autobusima), a kontrola putovnica odvijat će se na 12 šaltera kakvih je u Zagrebu samo dva.

  Uz to, terminal će biti klimatiziran, cijeli objekt bit će pod nadzorom kamera, a do aviomostova stizat će se pokretnim trakama. Velik prostor u kojem se putnici razdvajaju od onih koji ih prate postat će "ulica" sa 2000 četvornih metara restorana i dućana. Do 2009. završit će se hotel visoke kategorije za putnike i poslovne ljude, a Surčin će se povezati i sa željeznicom.

  Prošle godine kroz beogradski aerodrom prošlo je 2 milijuna putnika, a već ove očekuje se čak 3 milijuna, s tim da će aerodrom nakon rekonstrukcije omogućiti prihvat 5 milijuna putnika godišnje. Aerodrom Beograd uvećao je 2004. profit u odnosu na prethodnu 2003. godinu čak 2,3 puta.

  Uz sve to, prije dva mjeseca američka je tvrtka DynCorp International pobijedila na međunarodnom natječaju u izboru strateškog partnera beogradskog aerodroma za izgradnju i upravljanje najvećim regionalnim teretnim terminalom, kao i logističkim centrom na Surčinu s investicijom od 60 milijuna dolara na prostoru od 200 tisuća četvornih metara.

  Ulazak te renomirane tvrtke ima i političku težinu jer je DynCorp zapravo američka tvrtka pod okriljem američke vlade i CIA-e, organizirana u dvije grupe djelatnost, i to: operacije u svemiru i međunarodne tehničke usluge. U područjima civilnog i vojnog zrakoplovstva, borbe protiv droge, akcija na naftnim poljima, infrastrukture u cestovnom prometu, transportu opreme i robe velikog opsega glavni su joj klijenti upravo Pentagon i savezne državne agencije, međunarodne organizacije, aeronautičke i svemirske korporacije, regionalni zračni prijevoznici, kompanije za komunikaciju i ekologiju te naftne korporacije.

  Cjelokupni projekt investicija u beogradski aerodrom vrijedan je 500 milijuna eura za razliku od zagrebačkog koji će u najboljoj varijanti biti 120 milijuna eura. Prvu fazu modernizacije zagrebačkog aerodroma dogovorili su 13. svibnja 2004. predsjednik Stjepan Mesić, premijer Ivo Sanader i predsjednik Sabora Vladimir Šeks s ministrima obrane i prometa Berislavom Rončevićem i Božidarom Kalmetom te načelnikom Oružanih snaga RH Josipom Lucićem.

  Dogovoreno je da se novi putnički terminal gradi na dijelu državnog zemljišta kojim se sada koristi MORH te tako pojeftini gradnja za 40 milijuna eura. Prva procjena projekta bila je 166 milijuna eura. Prošlo je godinu dana od dogovora i dogodilo se proširenje, ali jedino parkirališnog prostora za automobile.

Tvrtka DynCorp Int.
 Natječajna komisija Aerodroma Beograd 10. veljače 2005. odlučila je da najveći kargo zrakoplovni centar na području jugoistočne Europe gradi američka tvrtka DynCorp International te da se sljedećih 15 godina preko joint-venturea s beogradskim aerodromom ta tvrtka brine o tom terminalu. Iza financijsko-konzultantske tvrtke DynCorp stoje Robert Gelbard, bivši specijalni izaslanik Billa Clintona na Balkanu, i William Walker, šef misije OESS-a na Kosovu. DynCorp je privatna tvrtka i po ugovoru radi poslove za američku vojsku. Spada u krug 25 najvećih ugovornih tvrtki američke vlade. Sjedište joj je u Restonu, Virginia. Pružala je usluge američkoj vojsci na svim većim ratištima kao što su Bosna, Somalija, Haiti, Kolumbija, Kosovo i Kuvajt. Također, angažirana je u bolivijskoj regiji Capare na uništavanju polja koke. DynCorp pruža i usluge iz područja sigurnosti afganistanskom predsjedniku Hamidu Karzaiju i obučava afganistansku policiju.
  Za DynCorp se u SiCG-u prvi put čulo koncem 1998. Za šefa promatračke misije OESS-a na Kosovu imenovan je iskusni američki diplomat William Walker. Walker je potom, uoči NATO-ova bombardiranja1999., protjeran iz SRJ, a u međuvremenu se doznalo da je DynCorp (na čelu s njim) imao značajnu ulogu i u promjeni režima na tlu Južne Amerike. Da se tradicija nastavlja, dokazuje i jedan od DynCorpovih oglasa kojima se za obavljanje poslova sigurnosti u Iraku, za plaću od 120.632 dolara godišnje, traže bivši i aktivni američki policajci.