MALCOM GLAZER - vlasnik je momčadi američkog nogometa Tampa Bay Buccaneers; s kojima je osvojio Superbowl Britanska javnost suočila se s neugodomda čak i u sportu njeni nacionalni simboli, vrijedni nacionalnog ponosa, završavaju u stranim rukama, kod ljudi koje sport uopće ne zanima. U četvrtak su u Manchesteru na slavnom stadionu Old Trafford najuspješnijeg engleskog nogometnog kluba Manchester Uniteda održane demonstracije navijača protiv novog većinskog vlasnika kluba Amerikanca Malcolma Glazera. Glazer je u noći između srijede i četvrtka uspio osigurati većinski paket dionica, ali na tome ne namjerava stati, nego kupuje dionice i dalje kako bi osigurao apsolutnu kontrolu nad klubom te ga pretvorio u svoju privatnu kompaniju gdje će biti stopostotni vlasnik. Navijači se tomu žestoko protive, ne samo stoga što ne žele da apsolutni vlasnik ovog simbola britanskog nogometa postane jedan Amerikanac, kojeg ne zanima nogomet, nego samo profit, nego i stoga što se plaše da bi čovjek koji nogomet gleda samo kroz novac mogao upropastiti klub. Mnogi navijači tvrde da neće obnoviti svoje godišnje ulaznice i da će bojkotirati prodavaonice klupskih suvenira, što može znatno smanjiti prihode kluba. Navijači koji su i mali dioničari Manchester Uniteda obznanili su da će se ? odbijajući prodati svoje dionice Glazeru ? suprotstaviti njegovu potpunom preuzimanju kluba.

  Britanske novine bile su sutradan preplavljene novinskim komentarima o tome što se dogodilo s najuspješnijim engleskim klubom i zašto, tvrdeći da je to posljedica globalizacije koja je zahvatila i profesionalni sport. Britanski komentatori upozoravaju da je Manchester Utd. i sam kriv što se to dogodilo, jer je to posljedica i nekih odluka klupske uprave, koje su se prije 14 godina činile mudrima, a sad su se pokazale kobnima.

  Manchester Utd. ponos je nekoć moćnog industrijskog grada Manchestera. Osnovan je 1885. kad su se u Engleskoj tek stvarala nogometna pravila. Osnovali su ga željezničari iz pokrajina Lancashire i Yorkshire i isprva se zvao Newton Heath. Klub je 1892. primljen među 12 klubova prve engleske lige, a budući da je utakmice igrao u Manchesteru, tada drugom po veličini engleskom gradu, promijenio je 1902. ime u Manchester United. Bilo je to vrijeme kada su klubovi dobivali veće regionalno značenje u ligi pa su uzimali imena svojih gradova. Klub je i u toj ranoj fazi imao uspjeha te je prije I. svjetskog rata dvaput bio prvak Engleske. U Manchesteru je u 19. stoljeću osnovan još jedan klub koji je dospio u prvu ligu, Manchester City, koji je imao manje uspjeha od Manchester Uniteda, ali je imao više navijača u samom gradu, dok je Manchester Utd. bio klub cijele regije.

  Između dva rata Manchester Utd. nije imao mnogo uspjeha, ali to se promijenilo nakon što je obnovljeno nogometno natjecanje nakon II. svjetskog rata. Za to je bio najzaslužniji Matt Busby, koji se rodio 1909. i između dva rata bio profesionalni nogometaš. Igrao je za Manchester City, Liverpool i za škotsku reprezentaciju kao pomagač. Kao igrač nije se osobito istaknuo, nakon završetka nogometne karijere postao je trener a neposredno nakon II. svjetskog rata menadžer, glavni trener Manchester Uniteda, za koji nikad nije igrao. Odgojio je generaciju nogometaša s kojom je 1952. prvi put osvojio englesko prvenstvo. Nakon iznenadne smjene generacija sredinom 50-ih počeo je stvarati novu momčad od vrlo mladih igrača koje su prozvali "Busbyjeve bebe". Njegova momčad osvojila je prvenstvo dvaput zaredom, 1956. i 1957., i 1957. prvi put nastupila u tek osnovanom Kupu europskih prvaka, gdje je došla do polufinala. Sljedeće sezone ponovno je nastupala u Kupu europskih prvaka. U četvrtfinalu Manchester Utd. igrao je protiv beogradske Crvene zvezde, u Manchesteru ju je pobijedio s 2:1, a u uzvratnoj utakmici u Beogradu bilo je 3:3, pa se klub ponovno plasirao u polufinale. Momčad se nakon utakmice 6. veljače 1958. avionom vraćala iz Beograda za Manchester. Avion je imao međuslijetanje u Munchenu. Kad je po snježnom nevremenu polijetao iz Munchena za Manchester, avion se srušio, a od 44 osobe u avionu 23 su poginule, među ostalima pomoćnik trenera, vođa puta i osam igrača, i to reprezentativci Roger Byrne, Tommy Taylor i Duncan Edwards, te njihovi suigrači Geoff Bent, Eddie Colman, Mark Jones, David Pegg i Liam Whelan. Busby je bio teško ozlijeđen.

  Od te tragedije klub se oporavljao deset godina. Busby je počeo stvarati novi tim koji je 1968. postigao najveći uspjeh u povijesti kluba. Pobijedivši u finalu portugalsku Benficu sađ 4:1 Manchester Utd. je 29. svibnja 1968. osvojio naslov europskog prvaka. Tada je klub imao izvrsnu momčad u kojoj su se isticali reprezentativci Bobby Charlton, Denis Law i George Best, kao i Nobby Stiles, Pat Crerand, Bill Foukes i Alex Stepney. Busby je za zasluge u nogometu dobio titulu "sir", a nakon njegove smrti ispred stadiona Old Trafford u Manchesteru postavljen je njegov spomenik. Ljubitelji kluba tvrde da je sam stadion Old Trafford zapravo najveći spomenik Busbyju, jer je on najzaslužniji što je taj devedeset godina stari sportski objekt postao slavan diljem svijeta.

  Nakon što je Busby prestao trenirati momčad, počela je kriza koja je potrajala dvadesetak godina. Potom je slijedilo novo zlatno doba jer je momčad dominirala engleskim prvenstvom nekoliko sezona zaredom. Te rezultate postigao je menadžer Alex Ferguson, koji je postao pravi heroj navijača.

  Ferguson potječe iz radničke četvrti Govan u škotskom velegradu Glasgowu, iz četvrti velikih brodogradilišta, gdje su radili članovi njegove obitelji, a nakratko i on. Rodio se u protestantskoj obitelji 31. prosinca 1941., sa sedam godina počeo je trenirati nogomet u Govan Rangersu. U školi je ponavljao jedan razred a školovanje je prekinuo rano kako bi se zaposlio u brodogradilištu kao alatničar. Istodobno je igrao nogomet i prešao u prvoligaški klub St. Johnstone. Bio je još junior i amater pa je navečer trenirao, a danju radio u brodogradilištu, sve dok mu se otac nije razbolio. Iako je imao samo 17 godina, u klubu su mu ponudili da postane profesionalac, a on je to prihvatio jer je tako mogao bolje uzdržavati obitelj.

  Četiri godine bio je prvotimac St Johnstonea. Kao vođa navale zabijao je mnogo golova, ali je želio prijeći u Glasgow Rangers, gdje ga isprva nisu htjeli. Prešao je u Dunfermline i u jednoj sezoni zabio čak 45 golova. Dobio je 1967. poziv u škotsku reprezentaciju i u Glasgow Rangers, gdjeo je odigrao dvije sezone, prvu odlično, zabivši 23 gola, ali drugu dosta slabo. Predbacivali su mu da je zbog njegove loše igre njegov klub u finalu kupa 1969. katastrofalno izgubio od najvećeg suparnika Glasgow Celticsa. Uz to, fanatična uprava njegova protestantskog kluba predbacila mu je da se oženio katolkinjom pa je na kraju sezone 1969. Ferguson napustio klub. Sljedećih šest sezona igrao je za manje škotske klubove i počeo se pripremati za trenerski poziv.

  Prvi trenerski posao dobio je 1975. u drugoligašu St. Mirren, gdje je bio tri godine. Uveo je klub u prvu ligu, ali je morao otići nakon promjene uprave i velikih svađa u vodstvu kluba. Njegove sposobnosti zapazio je škotski prvoligaš Abardeen i ponudio mu 1998. posao trenera. Ferguson je preporodio klub i u osam godina postigao uspjehe kakve klub ni prije ni poslije njega nije imao. Abardeen je u to razdoblju triput bio prvak Škotske, triput pobjednik kupa, a 1983. je osvojio Kup pobjednika kupova pobijedivši u Goteborgu Real iz Madrida.

  Ferguson je došao na glas kao trener koji od svojih igrača traži disciplinu, zalaganje i odličnu fizičku pripremljenost. Neki su se igrači žalili da je na treninzima prezahtjevan, grub, pa čak i da u poluvremenu baca šalice vrućeg čaja na igrače koji bi ga posebno razbjesnili. Navodno je jedan od razloga zašto je David Beckham napustio klub bilo to što mu je Ferguson u svlačionici bacio kopačku u glavu i raskrvavio mu arkadu.

  Zbog njegovih uspjeha s Abardeenom zapazili su ga i bogatiji klubovi iz Engleske pa je 1986. dobio poziv da preuzme Manchester United, koji je sredinom 80-ih bio u dubokoj krizi.

  Zamijetio je da je naslijedio mekane, nemotivirane i fizički slabo pripremljene igrače. Dvije sezone borio se da mu klub ne ispadne iz prve lige. Navijači su na utakmicama nosili plakate na kojima su tražili njegovu smjenu. No uprava je vjerovala u njega, i to s pravom.

  Tek 1990. postigao je prvi uspjeh, osvojio je engleski kup. Sljedeće godine osvojio je Kup pobjednika kupova. Ferguson je 1993. s Manchester Unitedom osvojio prvenstvo Engleske, klub je opet bio prvak nakon punih 26 godina.

  Otad je Ferguson s Manchester Unitedom postigao ono što nijednom engleskom klupskom treneru nije uspjelo: osam puta je bio prvak Engleske, osvojio je još tri engleska kupa, jedan kup lige, četiri engleska superkupa, a klub je 1999. nakon senzacionalno dramatične finalne utakmice protiv Bayerna iz Munchena postao pobjednik Lige prvaka. Bila je to najuspješnija sezona u povijesti kupa, jer je osvojio sve moguće trofeje: bio je prvak Engleske, osvojio je engleski kup, kup lige, postao europski prvak i osvojio i Interkontinentalni kup.

  Manchester United postao je jedan od najbogatijih klubova na svijetu. Na stadion Old Trafford dolazilo je mnogo više gledatelja nego ikad prije. Klub je dobio i mnogo sponzora, počeo prodavati mnogo više dresova, suvenira, višestruko je povećao prihode. Sve je to omogućilo klubu da kupuje mnogo bolje igrače. Stadion je sveobuhvatno renoviran. Klub je izišao na burzu pa je i tu dobio dodatni novac. Upravo se to danas spominje kao razlog njegove sadašnje drame.

  Klub je posljednjih desetljeća bio u vlasništvu mnogo manjih dioničara, od kojih ni oni najveći ? a to su bila dvojica irskih vlasnika konjušnica i konjskih utrka ? nisu imali više od 30 posto. Svi su oni bili zainteresirani da se klub što brže razvija pa je uprava 1991. procijenila da je klubu za daljnji razvoj potreban dodatni kapital i odlučila s klubom izići na burzu, računajući da će se tako povećati broj malih dioničara i priljev novca u klub. Klub je tako dobio novi kapital koji je uprava investirala u nove igrače koje je kupovala po Fergusonovu savjetu.

  Manchester United je u posljednjih 14 godina dominirao engleskim, ali i svjetskim nogometom, postao jako popularan i izvan Engleske, posebno u Aziji, što mu je donijelo goleme dodatne prihode i velike profite dioničarima, ali i interes velikih ulagača, koji su htjeli postati vlasnici.

  To je 1998. pokušao australski novinski i televizijski magnat Rupert Murdoch, čija je ideja bila da preuzevši klub ekskluzivna prava za televizijske prijenose svih njegovih utakmica da svojoj britanskoj TV kompaniji Sky, što je trebao biti prvi u nizu sličnih aranžmana s drugim britanskim klubovima. Time je Murdoch želio preuzeti monopol nad nogometnim prijenosima u Britaniji, što su i u nogometnoj organizaciji, i u klubovima, ali i među navijačima prepoznali kao veliku prijetnju nogometu. Posebno su se tome usprotivili navijači, koji su se pobojali da će Murdoch početi mnogo skuplje naplaćivati gledanje utakmica na televiziji. Zbog pobune navijača taj Murdochov pokušaj nije uspio.

  Prije dvije godine za klub se zainteresirao 75-godišnji Amerikanac Malcolm Glazer, financijer s Floride. Taj sin latvijskih useljenikaa, koji se financijama počeo baviti ulažući novac u nastambe kuća na kotačima, ali je postao jedan od najspretnijih američkih financijera, pa danas ima udjele u mnogim američkim kompanijama, posebno u prehrambenoj industriji, nekretninama i prirodnom plinu. Američki poslovni časopis Forbes njegovo bogatstvo procjenjuje na milijardu dolara. On se tek prije desetak godina zainteresirao i za investiranje u profesionalni sport, jer je procijenio da se i tu može dobro zaraditi. On je 1995. za 195 milijuna dolara kupio klub američkog profesionalnog nogometa Tampa Bay Buccaneers, koji je 2003. osvojio američko prvenstvo i sada se procjenjuje na 695 milijuna dolara.

  Glazer se prije nekoliko godina počeo interesirati za ulaganje u Manchester Utd. pa je preko burze počeo kupovati njegove dionice. On je 2003. prvi put pokušao otkupiti dionice od većih vlasnika i tako stvoriti većinski paket, ali mu to tada nije uspjelo, djelomice i zbog ponovnih velikih prosvjeda navijača koji su tada okupirali stadion. Ipak, on je polaganim kupovanjem na burzi skupio 28,4 posto akcija te je u veljači ove godine ponovno objavio da želi preuzeti kontrolu nad klubom. Uprava mu je dala rok do 17. svibnja dokad to treba napraviti.

  On je dobio podršku nekih velikih američkih banaka te je dao vrlo primamljivu ponudu od 227 milijuna funti irskim dioničarima J.P. McManusu i Johnu Magnieru za njihov udio od 28,5 posto. Oni su ponudu prihvatili, zaradivši tako najmanje 70 milijuna funti, pa je on tako postao većinski vlasnik. On je odmah otkupio dionice još jednog akcionara, pa sada ima 62 posto. Objavio je da je spreman dionice otkupljivati i dalje po vrlo primamljivoj cijeni pa će sigurno još povećati svoj udio. Njemu treba 75 posto da kompaniju povuče s burze, a 90 posto da može prisilno otkupiti dionice i od preostalih dioničara, kako bi kompanija postala privatnom, pa bi on s njom mogao činiti što želi. To mali dioničari ? navijači sa svojih 18 posto ? žele spriječiti. Po sadašnjim Glazerovim poslovnim potezima vidi se da je klub procijenjen na 790 milijuna funti, ili oko 8,5 milijardi kuna, što ga čini najskupljim sportskim klubom na svijetu, skupljim od američkog baseball kluba New York Yankees, koji se procjenjuje na oko milijardu dolara.

  Navijači su bijesni na novonastalu situaciju, jer se plaše da će Glazer, ako preuzme potpunu kontrolu, klub iskoristiti kao zalog za svoje druge poslove, a i da će novonastale dugove američkim bankama vraćati povećavajući cijene karata i suvenira, dakle, preko novčanika navijača. Navijači se plaše i da će Glazer uvesti novu politiku prodaje karata, kakva postoji u SAD-u, pa i u njegovu klubu Tampa Bay Buccaneers, gdje nisu zaštićeni dugogodišnji navijači sa stalnim jeftinijim kartama. Zbog dugova, smatraju navijači, on će smanjiti ulaganje u nove igrače, što sve može imati loše posljedice za budućnost kluba.

  Britanski novinski komentatori tvrde da se navijači toga ne bi trebali bojati jer je Glazer kupio klub da na njemu zaradi, a to neće moći ako klub ne bude imao sportskih uspjeha. Isto kao što je ulagao u Tampa Bay Buccaneers i doveo ga do naslova prvaka, čime je povećao vrijednost kluba, pa tako i svoje imovine, on će to morati činiti i s Manchester Unitedom. S profesionalnim sportskim klubovima postoji uvijek isto pravilo, oni vrijede onoliko koliki su im sportski uspjesi. Stoga će Glazer sigurno mnogo ulagati u igrače, jer će samo tako moći osigurati uspjehe kluba, pa tako i oploditi novac koji je uložio. Navijači se plaše da bi klub ? zbog ove smjene u vlasničkoj strukturi ? mogao napustiti Ferguson, što bi za Manchester Utd. bio težak udarac, jer drugog tako dobrog menadžera nije lako naći. Ferguson je ionako tražio povod da napusti klub, to više što ove sezone nije imao mnogo uspjeha pa je Manchester Utd. u engleskom nogometnom prvenstvu tek treći, što znači da se čak nije ni izravno kvalificirao u Ligu prvaka. Novinski su komentatori uvjereni da će Glazer nastojati zadržati Fergusona barem još jednu sezonu, pa se navijači ne bi trebali plašiti ni njegova odlaska.

  Uostalom, slične strahove imali su i navijači londonskog kluba Chelsea, kad ga je svojedobno kupio ruski bogataš Roman Abramovič. Smetalo im je što će vlasnik kluba biti Rus, plašili se da će on iz kluba samo izvlačiti novac, a Abramovič je u klub uložio golem novac pa je Chelsea ove godine postao prvak Engleske s golemom prednošću. No Abramovič je i nogometni zaljubljenik, pa je na svakoj utakmici svog kluba, a za Glazera, koji nikada nije bio u Manchesteru, zna se da nikada nije bio ni na jednoj nogometnoj utakmici, a čini se da uopće ne zna kako se igra igra u koju je sada uložio tako velik novac.