Srećko Jurdana U prvim izjavama nakon objave izbornih rezultata gotovo nitko od uglednika za koje su građani imali priliku glasovati nije se potrudio podrobnije se osvrnuti na podatke o dramatično malome odazivu birača. Za sve njih važan je isključivo osvojeni legitimitet, pa makar se realizirao na krajnje neadekvatnome uzorku. U nekoj drugoj zemlji, pogotovo europskoj, odaziv od dvadeset osam posto - slabiji od iračkog - bio bi povod za alarm, jer očito je da takvim bojkotom građani iskazuju masovno nepovjerenje u političku scenu, i da ona gubi vjerodostojnost. U Hrvatskoj bojkot spominju samo mediji; političari na koje se on odnosi mudro eskiviraju fenomen, prave se blesavi i staloženo nastavljaju naciji prodavati muda pod bubrege, kao da su mandate osvojili narodnim plebiscitom. Jasno; vlast je važna kao takva, irelevantno od načina na koji je stečena.

Dramska nekonzistentnost

  Iako je većina građana zaključila da ne žele više sudjelovati u procesu ustoličavanja filistara, šićardžija* i lezilebovića*, hrvatski cirkus ponosno ide dalje. Milan Bandić ispunjen je oduševljenjem samim sobom, ne bez razloga. Osvojio je četrdeset jedan posto glasova na tridesetpetpostotnome uzorku, ukupno gledajući: respektabilnih četrnaest posto, gotovo na razini nekadašnjeg socijalističkog saveza. U stanju apatije u kojem se nalazi nacija, to mu je dovoljno da u Zagrebu mirno nastavi razvijati svoj bizaran aktivistički kult, za razliku od Vesne Pusić kojoj izborni rezultat jedino omogućuje da postane “ozbiljna oporba”, koja je “spremna na otvorenu kritiku a ne na iznošenje prljavog rublja”, što god to značilo. U svakom slučaju, gotovo je s legendarnim rivalitetom između SDP-a i HNS-a; samo Bog zna zašto je to tako, ali veliki Bandić ostao je sam na lokalnoj sceni, poput Sergeja Bubke.
  Gospođu Pusić u Zagrebu uništava Ferenčakova “afera Nanbudo”, no glave joj je došla i njezina nadobudna, savršeno bespredmetna kampanja zasnovana na nekakvim slikama spomenika koje su publici jedino mogle sugerirati da se dama natječe za položaj kustosa. U Zagrebu je čak i HSP potukao HNS, što je dokaz da Vesna Pusić svoj “urbani identitet” definitivno može zataknuti za šeširić. Pitaju se neki promatrači u tom povodu kako je moguće da Bandić iz svih svojih afera izlazi neozlijeđen, a HNS samo jedna afera baca u ponor. Odgovor je psihološki jednostavan: Bandić je nastupao kao seoski fakin i poene nikada nije izvlačio na ideji svoje bezgrešnosti, Vesna Pusić je uvijek glumila utjelovljenje Pravde, Poštenja i Pameti, a publika će često radije kazniti dramsku nekonzistentnost koja se prodaje kao vrlina negoli otvorenu drskost.

Preporoditelj bez straha i mane

  HDZ je veliki pobjednik aktualnih izbora, doduše samo prema riječima svoga šefa Ive Sanadera koji je uspio na vlastiti, uvijek optimističan način izraziti zadovoljstvo činjenicom da je SDP osvojio većinu u Zagrebu, Rijeci i Splitu, a Branimir Glavaš u Osijeku, i da je HDZ ukupno dobio svega osamdeset četiri vijećnika manje nego na prošlim izborima. Ništa ne dolazi slučajno; Sanader je zapaženi napor uložio u ovakav trijumf svoje stranke. Publicirao je uoči izbora veliku “skandi” križaljku i u uvodu kao temu za rješavače postavio vlastiti lik, pod motom: “Čovjek koji je pokrenuo Hrvatsku”. “Osobina koja krasi lidera HDZ-a sa slike”, glasi u križaljci jedna od enigmi, a odgovor je: poštenje. “Još jedna od osobina koja krasi lidera HDZ-a sa slike”, pita križaljka enigmatičara, i nudi mu odgovor: vizionarstvo. Ima toga više. Uz poštenje i vizionarstvo, junaka iz križaljke rese i hrabrost i odlučnost i inventivnost. Odgovori nisu laki, ali rješavača ispunjuju ponosom.
  Takvom preporoditelju bez straha i mane - kojeg već slave i križaljke koje sam sastavlja - nitko ne bi odolio sve da se on i nije, kao što jest, prije izbora osobno uključio u dvije nacionalne akcije prvoga reda: otvaranje kanalizacije na Čiovu i borbu protiv komaraca u Slavoniji. Premijer je tamo gdje je narodu najpotrebniji, a pošto u Luxembourgu potreban više nije, on će se odvažno angažirati u borbi protiv jačeg protivnika, tj. komaraca. Uz komarce i kanalizaciju, trijumf svoje stranke na izborima gospodin Sanader može zahvaliti i prijateljskome savezništvu s gospođom Del Ponte, kod koje je u kritičnim trenucima nepogrešivo nailazio na razumijevanje.

Prijevremeni izbori na pomolu

  Da bi se konformirao s Haagom i Europom, alijenirao je cijelu hadezeovsku desnicu i prepustio je HSP-u, smijenio je lojalne ljude u tajnim službama, udaljio se od ratne populacije koja simpatizira Gotovinu, upustio se u (prilično ponižavajuće) hodočašćenje, uvjeravanje i moljakanje po europskim prijestolnicama, izmislio “akcijski plan” za hvatanje Gotovine koji je u inozemstvu izazvao podsmijeh, u ime svetoga europskoga cilja zanemario ekonomske probleme države, i na kraju od Europe dobio prolongiranje pregovora ad infinitum a od Carle Del Ponte - neposredno uoči izbora - promociju "Oluje" u hrvatski kolektivni zločinački pothvat, što nije primijenjeno ni na srpsku genocidnu vlast u krajini.
  Nema veze. HDZ je na lokalnim izborima “potvrdio svoju snagu”, bez obzira na to što glasači u toj potvrdi uglavnom nisu sudjelovali, i ta impresivna snaga odvesti će Sanadera - kako stvari stoje - ravno u prijevremene izbore na državnoj razini.

STUPAC TJEDNA: DHPZ I MESIĆ; HND I 'NOVINARI'

  Predvodnici Društva hrvatskih političkih zatvorenika - Đuro Perica, Marko Veselica itd. - počeli su javno razvijati ideju o ekskomunikaciji ili izbacivanju iz udruge Stipeta Mesića, predsjednika države, jer je on po njihovom mišljenju suradnjom s Haagom počinio nešto poput veleizdaje. Gospoda bivši zatvorenici svakako imaju pravo na svoje mišljenje o Mesiću, ali njihova inicijativa provocira pitanja o prirodi organizacije u kojoj djeluju. Što je DHPZ? Nekakva nova partija ili loža u koju se ulazi i iz koje se ispada po kriteriju moralno-političke podobnosti, ili udruga koja okuplja političke zatvorenike iz komunističkoga razdoblja na bazi uzajamne građanske i statusne solidarnosti?
  Ako je Stipe Mesić u Jugoslaviji bio politički zatvorenik, kao što potvrđuje njegova životna dokumentacija, i ako je zbog toga primljen u DHPZ, može li taj klub sada negirati navedenu činjenicu samo zato što mu se ne sviđaju Mesićevi današnji politički stavovi? Evidentno može, svakoj logici usprkos, zato jer u njemu vrijede pravila bliska kriterijima komunističke partije. Zatvorenik ili ne, ako si na liniji ostaješ, ako nisi, letiš van. Drugovi borci određuju tko zaslužuje da mu se robija prizna u karakteristici.
  *   *   *
  Novinarsko društvo apelira na Haag da prema “trojici novinara” bude milostiv i zadovolji se njihovom isprikom zbog objave identiteta zaštićenoga svjedoka. U redu; nemamo ništa protiv. Potpisnika ovih redaka zanima, međutim, jesu li Domagoj Margetić i Stjepan Šešelj doista članovi HND-a, da bi ih to društvo tretiralo kao novinare. Margetić je patološki lažljivac, izazivač skandala i provokator najnižega ranga, a Šešelj se od njega bitno ne razlikuje, i ako se takvim osobama omogućuje ulazak u novinarsku organizaciju, profesionalci koji nešto drže do svoga statusa u njoj više nemaju što tražiti.