Objavljeno u Nacionalu br. 498, 2005-05-31

Autor: Veljko Barbieri

KUHARSKI KANCONIJER

Artičoke nesretne Cynare

Grci vjeruju da je velika nesreća pustiti pupoljak artičoke da se rascvjeta, pa ga beru još mlad i pripremaju na razne načine, a ponekad čak izjedaju sirov, tek pokapan sokom divlje naranče, boje Zeusove krvi

Veljko BarbieriVeljko Barbieri Prelijepa Cynara, jedna od Kora, Perzefoninih proljetnih dvorskih dama, koja je tek zamahom lanenih skuta svoje prozračne tunike mogla livade i proplanke prekriti cvijećem, promatrala je odraz svog lica u zrcalu Drepanskog jezera. Tolika je bila njezina ljepota i nevinost da su se od uzbuđenja što se u vodi ogleda Cynarin lik valići stali širiti oko božičina odraza i onda šetajući površinom, jedan za drugim, u pravilnim krugovima namreškali površinu, kao živi okvir u srebrenilu jezera i zaustavljene slike. Čak su se i s obližnjeg bagrema, s grozdastih kitica koje je zanjihao uzbuđeni vjetar, prosule ljubičaste i bijele latice nalik na mirisni oblak i ukrasile Cynarin obris. Pa ih je vjetrić, zajedno s valovima koji su dolazili i odlazili, tada potjerao po površini kao sićušno brodovlje. Dogodi se tada sasvim neočekivani obrat. Munja sijevnu s neba, odraza u jezeru nestane, a sred magle i isparotina koje je podigla vatrena strijela izdigne se silni Zeus, snažan i moćan, potpuno nag. I odmah nasrne na djevicu Cynaru. Navaljivao je gromovni pohotnik, pritiskao jadnicu sa svih strana i bio bi otvorio put svom raspomamljenom udu da ga Cynara u zadnji čas ne ugrize za vrat, a ružičasta božanska krv klizne niz Zeusovo rame, kapajući po rastrganoj tunici i obnaženim grudima nesretne Kore.

Odnekud se, međutim, pojave moćna plodonosna Demetra s klasom žita i pupoljkom artičoka, simbolom kasnog proljeća, i njezina srdita kći, Hadova nevjesta Perzefona. Ljubavnica i kći bijesno priprijete Zeusu da će cijelu nasilnu zgodu odati njegovoj ionako ljubomornoj ženi Heri. Iako vrhovnik, pohotni gromovnik, ustukne, svejednako režeći od strasti i boli. Ipak, prije negoli se vratio na Olimp, baci strašnu kletvu i nevina Cynara u trenu se pretvori u pupoljak artičoka, ljubičast kao latice bagrema, usađen u središtu mekog grma oštrih listova, koji još skrivaju preobraženu Koru. Otada Grci vjeruju da je velika nesreća pustiti Cynarin pupoljak da se rascvjeta, pa ga beru još mlad i pripremaju na razne načine, a ponekad čak izjedaju sirov, tek pokapan sokom divlje naranče, boje Zeusove krvi. Prepričavajući istu priču Rimljani su artičoke, ako je vjerovati starim meštrima poput Plinija, Columele i Apicija, služili u raznim proljetnim salatama, podlijevali garumom, onim presolcem od posoljenih i osušenih, pa potom procijeđenih iznutrica plave ribe, a poslije u čast nesretne Cynare počeli kuhati s bobom i graškom, kako to još i danas čine u dalmatinskim kuhinjama.

Firentinka Caterina Medici prenijela je u Francusku, kad se 1533. udavala za francuskoga kralja Henrija II., mekšu vrstu artičoke

Pa ipak, sasvim u skladu sa svojim skorojevićkim sklonostima tvrdili su da Cynaru nije pokušao obljubiti Zeus, nego Jupiter, vrhovnik njihova panteona, koji je preoteo sve moći i vlast od etrurskih i grčkih gromovnika, te od tada postoje dvije vrste artičoka, kao lice i odraz prelijepe Cynare jednom davno posjednute kraj Drepanskog jezera. Jedna grčka, starija vrsta, ljubičastih i oštrih bodlji na laticama, a druga latinska, po nekima uzgojena tek u XV. stoljeću, nježnija i mekša, biološkog imena Cynara scolimus, po izgledu više nalik na lotosov cvijet. Tu je vrstu, tvrde povijesni izvori, Caterina Medici prenijela u Francusku kad se 1533. udavala za kralja Henrija II. No postoje vjerodostojna svjedočanstva da su ovi meki izdanci, davni potomci egipatske božice Nefertem, kojoj glavu krasi pupoljak artičoke, premda svećenici iz Hermopolisa tvrde da se radi o pupoljku lotosa iz kojeg se i rodila ova ljubimica sunčanog Ra. Sasvim nevažna i proturječna tumačenja koja ne mogu naškoditi jedinstvenom izgledu, a nadasve okusu svetog pupoljka nesretne krasotice Cynare.

RECEPTI KAO POTPISI POD FOTOGRAFIJE
ARTIČOKI 'PAŠIKE' Preko noći potopite 12 artičoka, a onda ih procijedite i odrežite im stabljike i oštre vrhove. Napunite ih među laticama mješavinom od stručka sjeckanog petrusimula, 8 sjeckanih režnjeva češnjaka, 4 tvrdo kuhana sjeckana jaja i 10 dag krušnih mrvica. Na 2 dl maslinova ulja zažutite 5 na kolutove sjeckanih mladih kapula pa, kad zazlate, dodajte 5 dag sjeckane pancete, 1 kg zrna graška i 1 kg zrna boba te ? kg suhe kaštradine. U posudu tada složite napunjene artičoke, zalijte s 2 dl mljevenih pomidora, posolite, popaprite pa pokrijte vodom do ruba artičoka. Kuhajte pokriveno dok artičoki i meso ne omekšaju i sve se ne prožme. Stari trogirski recept.

ARTIČOKI S KUĆICAMA Pripremite 12 artičoka za kuhanje, tako da im odrežete stabljike, a latice pupoljaka raširite i punite sa ? kg mješavine sjeckanog ili mljevenog petrusimula, češnjaka i krušnih mrvica u podjednakom omjeru. Složite u zdjelu, zalijte s 2 dl maslinova ulja i kuhajte polivene vodom do samog vrha, sve dok ne omekšaju. Tada ubacite 1 kg kućica, podlijte s 2 dl bijelog vina, ubacite još 30 dag mješavine mljevenog petrusimula, češnjaka i mrvica, pa pokriveno kuhajte dok se školjke ne otvore. Moj osobni recept.

PROLJETNI OMLET Skuhajte 12 raspolovljenih artičoka, pa ubacite u tavu na 2 dl maslinova ulja i 5 dag maslaca, zajedno sa stručkom obarenih vrhova šparoga i 10 dag na trake rezanog pršuta. Kad sve zazlati, prelijte s 8 jaja umućenih pjenjačom s 1 dl mlijeka i 5 dag ribanog tvrdog sira. Pustite da se omlet zapeče pa posolite, popaprite i služite vruće. Izvorno staro dalmatinsko jelo.

Vezane vijesti

Zadnji Barbierijev 'Kanconijer'

Zadnji Barbierijev 'Kanconijer'

Pisac i kulinarski ekspert Veljko Barbieri objavio je posljednji, četvrti svezak književnog i gastronomskog bestselera Kuharski kanconijer u izdanju… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika