Večernjakov novinar ekskluzivno je nazvao prostitutku, platio joj za uslugu, svršio prije nego mu je vrijeme isteklo pa je još malo s njom popričao i o tome napisao članak. Novine vole šokantne ispovijesti - jer onda po stranicama teku krv, znoj i suze - a vole i estetske operacije, dijete i upute za seks - jer se onda mogu objavljivati gole žene. Teme o prostitutkama donose obje te prednosti: šokantnu ispovijest i mogućnost objavljivanja golih žena. No u Večernjakovu slučaju prostituirao se novinar, a rezultat je skroman: uspio je saznati jedino da je riječ o čednoj djevojci koja nikako ne bi pristala na perverzije, koja pažljivo bira mušterije, nalazi se pred diplomom, a seksa se s novinarima samo zato što nema za stanarinu. Novinar bi svakako trebao nazivati dalje, plaćati više, izdržati duže i o tome pisati u nastavcima, sve na račun firme. Samo neka ništa ne pita žene (ili, zašto ne, muškarce) s kojima posluje - zvijezda prostitucije on je sam.