Objavljeno u Nacionalu br. 499, 2005-06-07

 

MANIPULACIJE SA ZIDOM BOLI

Džamonju su izabrali današnji kritičari preseljenja zida

Premda je danas najglasniji kritičar preseljenja Zida boli, njegova autorica i predsjednica udruge Apel Zdenka Farkaš bila je član komisije koja je prije dvije godine na natječaju za idejno rješenje u okviru zbrinjavanja spomenika na Mirogoju izabrala rad kipara Dušana Džamonje

Dušan Džamonja objasnio je da je Memorijal nestalim i zatočenim braniteljima zamišljen kao "imaginarni hram na otvorenom, koji je prikladan za kontemplaciju i molitvu"Dušan Džamonja objasnio je da je Memorijal nestalim i zatočenim braniteljima zamišljen kao "imaginarni hram na otvorenom, koji je prikladan za kontemplaciju i molitvu" "Mislim da se ja najmanje trebam izjašnjavati o toj neugodnoj situaciji, ali moram reći da u cijelom slučaju nešto smrdi", rekao je poznati hrvatski kipar Dušan Džamonja, komentirajući harangu koja se digla protiv premještanja Zida boli i gradnje novog spomenika na Mirogoju. "Naime, Zdenka Farkaš, predsjednica udruge \\\'Apel\\\' i autorica Zida boli, bila je u žiriju javnog i anonimnog natječaja za taj spomenik i tada se suglasila s mojim projektom, a danas javno dovodi u pitanje njegovu vrijednost. Iz toga proizlazi da je očito riječ o nekim insinuacijama i privatnim motivima, što nije u redu. S njom se slažem u jednom: spomenik na Mirogoju ne može preuzeti naziv Zid boli, to ime pripada ciglama. Moj spomenik je Memorijal žrtvama, nestalim i zatočenim hrvatskim braniteljima, i točka. A gospođi Farkaš poručujem da preispita svoj moral, osobito kad javno istupa, te da se izjasni stoji li iza svog potpisa kojim je kao članica žirija pozitivno ocijenila moj rad na natječaju, pismeno se složivši s premještanjem spomenika na Mirogoj."

Džamonja je objasnio da je Memorijal nestalim i zatočenim braniteljima zamišljen kao "imaginarni hram na otvorenom, koji je prikladan za kontemplaciju i molitvu." Memorijal će funkcionirati kao crkva, odnosno oltar visok pet metara i na uzdignutom postolju, bit će od crnoga granita, a gradnja je već počela.

"Zlobna ocjena da taj Memorijal nije bio dobar Amerikancima pa je prodan Zagrepčanima vrlo je nepromišljena insinuacija jer može izazvati oštre reperkusije", rekao je Džamonja revoltiran optužbama da je njegov zagrebački spomenik zapravo identičan newyorškom. "Osobito zato što je Zdenka Farkaš izjavila da je moj projekt povezan s nekim novcima i podmićivanjem. Naime, ona me izravno optužila da sam podmitio Milana Bandića, što nije točno. Moj je honorar itekako poznat – od njega sam mogao tri mjeseca živjeti, znači, bio je simboličan. S mojim honorarom Bandić nema nikakve veze, nego žiri koji je jednoglasno izabrao moj projekt," zaključio je Džamonja.

"Imao sam prednost na zagrebačkom natječaju jer sam prije toga godinu dana radio na projektu za spomenik žrtvama tragedije koja se dogodila 11. rujna u New Yorku, koji sam poslao na svjetski natječaj", nastavio je Džamonja. "Moj odnos prema svim žrtvama uvijek je jednak, bez obzira s koje su strane. Njihovu veličinu ne mjerim brojkama jer smatram da se svakoj žrtvi treba na određeni način odužiti. Osjećao sam moralnu i osobnu obvezu da napravim projekt za memorijal u New Yorku, iako sam znao da imam male šanse za osvajanje prve nagrade."

Ishod je bio puno gori, kaže, nego što je očekivao: na natječaj se prijavilo deset tisuća umjetnika iz cijelog svijeta, a pristiglo je čak pet tisuća radova. Zato su organizatori ograničili prikaz prezentacije na pano veličine 100x70 na kojem su umjetnici morali pokazati idejni projekt, tekstualno objašnjenje te plastični prikaz. Žiri to nije mogao apsorbirati u tako kratkom roku i zato je, prema Džamonjinu mišljenju, prvu nagradu dobio suradnik arhitekta Daniela Liebeskinda, autora projekta na mjestu porušenih Twinsa.

Džamonja je dalje objasnio da je ideja za njegov zagrebački i newyorški memorijal slična, ali su projekti posve različiti što se lako može dokumentirati. Memorijal za New York sadržavao je tri elementa: komemorativni, u obliku hrama gdje se nalazi grobnica nepoznatim žrtvama, što podrazumijeva pijetet kolektivu. "Odatle polazi aksa, koja prolazi kroz veliku, ovalnu i dinamičnu konturu sastavljenu od dvaju krakova. Na početku se obrušava nalikujući na dva Twinsa, što je važno zbog identifikacije gledatelja sa žrtvama tragedije, a vani se zaustavlja na zidu na kojem je upisano tri tisuće imena poznatih žrtava", objašnjava Džamonja.

tekst:

Nacional posjeduje dokumentaciju koja dokazuje da protivnici uklanjanja Zida boli s križanja Selske ceste i Ilice u Zagrebu ne govore istinu i manipuliraju javnošću kada povodom toga čina zagrebačke gradske vlasti prozivaju zbog vandalizma. Dokumenti pokazuju da su oni od prvoga dana, odnosno pune tri godine uključeni u projekt zbrinjavanja Zida boli, te da su dobro upoznati s činjenicom da je Zid boli trebao biti uklonjen i premješten na Mirogoj.
Ondje je već započela gradnja memorijalnog centra, kojim će dominirati veliki spomenik Dušana Džamonje, koji on naziva Memorijalom žrtvama, nestalim i zatočenim hrvatskim braniteljima. Dušan Džamonja posebno je ogorčen na Zdenku Farkaš, voditeljicu udruge Apel i autoricu Zida boli, koja je predvodila prosvjede protiv njegova uklanjanja. U razgovoru za Nacional Džamonja ju je pozvao da preispita vlastiti moral kada javno istupa o ovoj temi.
"Pozivam je da se izjasni stoji li iza svog potpisa, kojim je kao članica žirija pozitivno ocijenila moj rad na natječaju, pismeno se složivši s premještanjem spomenika na Mirogoj", izjavio je Džamonja za Nacional.
Dokumentacija u posjedu Nacionala jasno pokazuje da su prosvjedi protiv uklanjanja Zida boli neosnovani, a akcija uklanjanja posve legitimno pripremljena i odobrena, te da su je požurivali upravo neki njezini kritičari.
Krugovi bliski zagrebačkim gradskim vlastima tvrde da je u pozadini tih napada činjenica da bi zbog financiranja zbrinjavanja Zida boli taj potez ponajviše mogao politički kapitalizirati novi zagrebački gradonačelnik Milan Bandić i SDP, a ne stranke desnice koje su dosad držale monopol na stjecanje političkih bodova u toj problematici.
Posljednji sukobi oko sudbine Zida boli počeli su tijekom vikenda, nakon što su neke nevladine udruge i političari prosvjedovali zbog neprimjerenog tretmana i uklanjanja Zida boli s križanja Selske ulice i Ilice te njegova premještanja na zagrebačko groblje Mirogoj.
Zid boli sastavljen je od više tisuća cigala s imenima nestalih u Domovinskom ratu, koji je za vrijeme rata postavljen ispred tadašnjeg sjedišta UNPROFOR-a u Zagrebu, dijelom i u znak političkog protesta zbog pasivne uloge međunarodnih snaga u Hrvatskoj, po nalogu zagrebačkih gradskih vlasti počeo se demontirati u subotu oko 6 ujutro. To je izazvalo ogorčenje Zdenke Farkaš, voditeljice centra Apel, koja je tijekom 1993. bila jedna od začetnica tog projekta. Ona je demontiranje Zida boli nazvala vandalskim činom u režiji Milana Bandića. Emotivno je reagirala i Alenka Mirković, novinarka koja je izvještavala iz Vukovara za vrijeme njegove opsade, a prosvjedima su se pridružile i neke obitelji nestalih, HVIDRA Hrvatske, te Jadranka Kosor, ministrica branitelja, Vesna Škare Ožbolt, ministrica pravosuđa i Dorica Nikolić, državna tajnica zadužena za socijalnu skrb.
Kako se vrijeme preseljenja poklopilo s izletom Udruge udovica na Bjelolasicu koji je financirao grad Zagreb, to je dodatno potaknulo sumnje da se iza svega kriju prljavi poslovi u režiji ionako kontroverznog Milana Bandića. Da ovog puta Bandićevi kritičari nisu u pravu, pokazalo se u ponedjeljak prije podne, kada je više različitih udruga žrtava i nestalih u Domovinskom ratu na tiskovnoj konferenciji kritičare uklanjanja Zida boli napalo zbog manipulacija.
U prilog njihovim tvrdnjama ide i kronologija najznačajnijih događaja vezanih uz zbrinjavanje Zida boli. Inicijativa za zbrinjavanje Zida boli pokrenuta je prije tri godine, kada je skupina pijanih prolaznika srušila jedan njegov dio. Tada su predstavnici Saveza udruga zatočenih i nestalih hrvatskih branitelja na čelu s pokojnim Josipom Jugecom pokrenuli akciju koja je dovela do prošlotjednog uklanjanja Zida boli.
Oni su odmah dobili potporu Ministarstva hrvatskih branitelja, a inicijativi su se pridružile Zajednica udruga roditelja poginulih branitelja iz Domovinskog rata, Zajednica udruga udovica branitelja Domovinskog rata i predsjednica udruge Apel Zdenka Farkaš.
Pokojni Jugec tada je zamolio zagrebačke vlasti da se aktivnije uključe u projekt, te su uskoro od njih dobili načelnu suglasnost da će grad Zagreb osigurati tehničku i novčanu pomoć oko zbrinjavanja Zida boli ukoliko se sve stradalničke udruge slože oko zbrinjavanja i točne lokacije. Akciju su 13. prosinca 2002. pismeno podržale sve stranke prisutne u zagrebačkoj gradskoj skupštini.
Šest udruga oko toga se pismeno složilo 4. ožujka 2003. Svoj potpis na suglasnost stavila je i Zdenka Farkaš iz Apela.
Koncem ožujka 2003. formirano je i Povjerenstvo za trajno zbrinjavanje Zida boli na predviđenoj lokaciji na Mirogoju. Povjerenstvo su činili Miodrag Demo, Josip Jugec, Zdenka Farkaš, Jasenko Blekić i Vesna Helfrih. U srpnju 2003. kao članovi su još izabrani Vasilije Jordan, Matija Salaj, Branko Kelčec, Siniša Bjelica, Mario Marot i Marija Vražić.
Oni su trebali provesti javni natječaj za idejno rješenje Zida boli na Mirogoju, ali u rujnu 2003., na anonimnom natječaju pobijedio je Dušan Džamonja. Grad Zagreb tada je od njega otkupio autorska prava, izradio projektnu dokumentaciju i ishodio lokacijsku dozvolu, te raspisao natječaj za izvođača radova koji je završio koncem travnja 2005. Početkom svibnja počeli su radovi na spomeniku na Mirogoju unutar kojega je predviđeno polaganje Zida boli u kripte koje bi trebale biti zaštićene staklenim pokrovom. U okviru istog spomenika na jednom mjestu trebala bi biti ispisana imena svih poginulih u Domovinskom ratu.
Unatoč tomu, dio udruga pobunio se protiv nedavnog uklanjanja Zida boli s dosadašnje lokacije, iako bez legitimnih argumenata. Da sukobi među udrugama nisu od jučer, pokazuje i dopis koji je Nedjeljka Balog u ime Zajednice udruga udovica hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata 23. srpnja 2002. poslala Josipu Jugecu u Savez udruga obitelji zatočenih i nestalih hrvatskih branitelja.
"…na jučerašnjem sastanku prepoznala sam da daljnje aktivnosti po predmetnom nemaju smisla dok Zdenka Farkaš ne izradi ili, ako je izradila, dostavi svoj prijedlog trajnog zbrinjavanja Zida boli. Svaki dosadašnji prijedlog nailazio je na odbijanje u smislu neprepoznavanja idejnog značenja od Zdenke Farkaš, te smatram da ista, a kao osoba koja je inicirala i idejno osmislila Zid boli može u roku od 8 dana pismeno predložiti način, mjesto i vrijeme trajnog zbrinjavanja Zida…", piše u pismu koje otkriva da Zdenka Farkaš već godinama ne pridonosi konstruktivnom rješenju tog problema.
Unatoč tomu, podržale su je Jadranka Kosor, Vesna Škare Ožbolt i Dorica Nikolić. Krugovi bliski zagrebačkim gradskim vlastima, ali i udruge koje su se suprotstavile manipulacijama Zdenke Farkaš, posebno su ogorčeni na Vesnu Škare Ožbolt. Ona je tijekom vikenda na dosadašnjoj lokaciji izjavila da spomenik žrtvama zaslužuje primjereniji tretman, da ga treba prebaciti na budući Trg pravde, te da je žalosno da se ne cijene imena ljudi nestalih i poginulih u Domovinskom ratu. Te njezine izjave sugeriraju da ona nema pojma o akciji zbrinjavanja Zida boli.
Međutim, nepunih 9 mjeseci ranije, 15. rujna 2004., ona je zagrebačkoj gradonačelnici Vlasti Pavić poslala pismo koje proturječi tim njezinim izjavama. U njemu je informirala Vlastu Pavić da je Ministarstvo pravosuđa dobilo na korištenje bivše vojarne ispred kojih je smješten Zid boli.
"Budući da Ministarstvo pravosuđa mora hitno započeti s planiranom adaptacijom predmetnog kompleksa zbog rješavanja velikog problema smještaja pravosudnih tijela u Zagrebu, neophodno je izmjestiti Zid boli kako bi se kod rekonstrukcije predmetnog kompleksa, čiji se početak planira za 20. rujna 2004., izbjeglo moguće oštećivanje. Slijedom navedenog, molimo vas za što žurniju realizaciju projekta Spomenika stradanja hrvatskog naroda u Domovinskom ratu", piše Vesna Škare Ožbolt u pismu Vlasti Pavić.

Vezane vijesti

Džamonjina Multipla u Zagrebu

Džamonjina Multipla u Zagrebu

Umjetničko djelo Multipla M - II hrvatskog kipara Dušana Džamonje za koju je nacrt i predložak napravio 2006. godine izložit će se u galeriji "Laval… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika