Na video snimci, prikazanoj u sudnici Haaškog tribunala na suđenju bivšem predsjedniku SRJ Slobodanu Miloševiću, vidi se kako pripadnici specijalne jedinice "Škorpioni", iz sastava Službe državne bezbednosti (SDB) Srbije, hladnokrvno ubijajuNekoliko trenutaka prije egzekucije, jedan od ljudi u kamuflažnoj uniformi, s kapom na kojoj je srpska trobojnica, udarao je nogom u glavu žrtvu i govorio: "Šta se treseš, pizda ti materina." Čuje se i glas: "Vidi ovog, ukakio se." Slijede rafali u leđa nenaoružanih ljudi. Poslije ubojstva treće žrtve, osoba koja snima žali se kako mu je "crkla" baterija na kameri, ali poručuje kolegama: "Izdržat će, radite vi." I oni nastavljaju "raditi", nastavljaju ubijati pred kamerom.

Odmah nakon prikazivanja snimke u haaškoj sudnici, ali gotovo 10 godina poslije zločina, policija je uhapsila pripadnike "Škorpiona", koji žive u Vojvodini, u Šidu, i gotovo svi su Srbi iz Hrvatske. Direktorica Fonda za humanitarno pravo u Beogradu Nataša Kandić kaže da ima kasetu s originalnom snimkom egzekucije. Haaški tribunal je dobio kopiju nekadašnjeg pripadnika "Škorpiona", koji je original dao Nataši Kandić. Nataša Kandić tvrdi da je prošlog mjeseca kasetu predala vlastima u Beogradu, ali da se ništa nije dogodilo sve dok snimka nije prikazana u Haagu.

NACIONAL: Kako ste dobili video kasetu?
- Dobila sam je od ljudi koji su je imali svih ovih godina, koji su došli do originala i čuvali ga.

NACIONAL: Jesu li to pripadnici "Škorpiona"?
- Jesu, ali nisu sudionici događaja. Događaj se zbio u manjem krugu, ali svi su znali što se dogodilo. U to je vrijeme u Bosni trajala distribucija zarobljenika iz Srebrenice te njihovo raspoređivanje blizu linije fronte koje su držali bosanski Srbi uz podršku jedinica iz Srbije. Jedinica "Škorpioni" nalazila se na planini Treskavici. Likvidacija je izvršena između 13. i 16. srpnja 1995. godine. Budući da je to bio osjetljiv zadatak, komandant "Škorpiona" Slobodan Medić odredio je grupu svojih tjelohranitelja za izvršenje. Ostali pripadnici "Škorpiona" iz daljine su mogli vidjeti provođenje zarobljenika, a kasnije su svi imali mogućnost na kaseti vidjeti kako su pogubljenja izvršena.

NACIONAL: Je li to bila tek jedna od egzekucija u koje su oni bili umiješani?
- Ne znam. Ja imam podatke samo o ovoj egzekuciji. Neki od "Škorpiona" misle da je bilo i drugih. Tada su na Jahorini bile koncentrirane uglavnom jedinice iz Srbije, koje su došle u posebnu misiju. Plan je bio simulirati napad na Sarajevo; stoga su bili na Jahorini, na Treskavici, blizu Sarajeva, zbog akcije nazvane "Simultanka". Tu se nalazila i Srpska dobrovoljačka garda (SDG) Željka Ražnatovića Arkana, kao i "crvene beretke" iz Jedinice za specijalne operacije (JSO) SDB Srbije, a također i cijelo rukovodstvo bosanskih Srba s Pala, čak i Nikola Koljević i Radovan Karadžić. Cilj je bio zbuniti muslimanske snage i natjerati ih na povlačenje s područja Srebrenice. Neistina je da rukovodstvo bosanskih Srba nije znalo što se događa i planira u Srebrenici. Prisutna je bila i policija Srbije, pokazujući solidarnost s bosanskim Srbima u akciji "oslobađanja Srebrenice". Svi su bili u uniformama Ministarstva unutrašnjih poslova Srbije.

NACIONAL: Do sada se, kad bi se govorilo o Srebrenici, tek spominjalo da je Vojska Jugoslavije možda pružala pozadinsku podršku Vojsci Republike Srpske, ali se to uvijek žestoko demantiralo. Gotovo da nitko nije spominjao MUP iz Beograda. Ovo je prvi put da se govori o direktnom učešću policije Srbije.
- Da, ali sad će se u Beogradu tvrditi da su to paravojne jedinice, parapolicijske jedinice, da nemaju veze s MUP-om. Tvrdit će se da to nisu jedinice koje je formirala SDB. Ali sami pripadnici "Škorpiona" tvrde da su jedinica koju je formirao SDB, s tim da su u nekim situacijama slovili kao pripadnici VRS-a, a u nekim kao pripadnici Novosadskog korpusa Vojske Jugoslavije.

NACIONAL: Tko ih je plaćao?
- Oni smatraju da je novac dolazio iz SDB-a. Jedan od zadataka "Škorpiona" bilo je osiguravanje naftonosnih polja u Đeletovcima. Tu se svakodnevno prodavala ogromna količina nafte, novac je ubirao SDB. Milan Milanović Mrgud bio je zadužen za raspoređivanje jedinica SDB-a na terenu i za naoružavanje, kasnije je bio učesnik sklapanja Erdutskog sporazuma. Bio je aktivno lice MUP-a s vrlo visokim činom. Ali, sada je potpuno "pokrivena ličnost". "Škorpioni" znaju da je kontaktirao mrežu svih tih jedinica i bio veza sa šefom SDB-a Jovicom Stanišićem i sa Slobodanom Miloševićem. Tvrde da Mrgud raspolaže velikim bogatstvom, ima kuću na beogradskom Dedinju, ali, teško ga je locirati i ne zna se je li umirovljen, iako je bio u vrhu i imao jednu od glavnih uloga u planiranju rata, te bio svjedok na suđenjima u Hagu.

NACIONAL: Koliko je bilo "Škorpiona"?
- Najviše 300 do 400.

NACIONAL: Mislite li da bi ti ljudi bili uhapšeni da snimka nije prikazana na Haaškom sudu?
- Ja sam kasetu 23. maja dala Tužilaštvu za ratne zločine u Beogradu. Tražila sam hitnost provođenja postupka i najavila da ću kasetu javno prikazati. Ne znam što bi se dogodilo da kaseta nije prikazana u Haagu, da je prikazana samo ovdje, bi li ju se pokušalo "zabašuriti". Međutim, odmah po prikazivanju kasete u posjet Beogradu stigla je glavna tužiteljica tribunala Carla Del Ponte i očito je odlučeno da se izvrši hapšenje tih ljudi, prije no što tužiteljica postavi pitanje. Ne vjerujem da vlast i policija imaju razloga štititi uhapšene. No, problem je što komandantu jedinice, Mediću, nitko do sada nije mogao zaprijetiti ozbiljnim krivičnim postupkom. Bila sam u prilici prošle godine, na suđenju pripadniku "Škorpiona" Saši Cvjetanu za ubojstvo albanskih civila na Kosovu, Mediću kazati za ovu kasetu i za Srebrenicu, na što je on sa osmijehom odgovorio: "Vi niste svjesni da nema vašeg vremena, da je ovo i dalje moje vrijeme". Ponašao se kao da je apsolutno zaštićen i kao da mu ništa ne prijeti, živio je potpuno siguran da će mu oni kojima je pomogao u stjecanju bogatstva, a to je vrh Miloševićeve ruke u Krajini, Slavoniji, u ovdašnjoj policiji, jamčiti da neće biti optužen. Ali, nakon ovoga nitko nije imao snage reći da je Medić osoba pod zaštitom. Mislim da kaseta neće imati učinak izazvati priznanje zločina što ih je SDB činila, jer to je dokaz protiv države Srbije, protiv njezinih institucija, policije.

NACIONAL: Jesu li "Škorpioni" imali legitimacije SDB-a?
- Da. Povremeno su imali legitimacije MUP-a, povremeno SDB-a i većina je poslije akcija vraćala te legitimacije.

NACIONAL: Kada ste prvi put vidjeli tu kasetu?
- U prosincu 2004. godine.

OKVIR 2:
Na video kaseti prikazanoj na Haaškom sudu vidi se svećenik Srpske pravoslavne crkve Gavrilo, iz manastira Svetih Arhangela kraj Šida kako blagoslivlja "Škorpione", pri njihovom odlasku na izvršenje zločina u BiH 1995., riječima: "Turci su se povampirili. Hoće srpske teritorije." U Šidu tvrde da su kasetu sa snimkama ubojstva šestorice Muslimana svojedobno mogli unajmiti u video klubu "Laser" ljudi bliski "Škorpionima". Većina kaže da je za kasetu znala godinama, ali da su mislili da se radi o "glupiranju, izigravanju junaka na ratištu", te da "Škorpioni" i nisu iz Šida, već da su došljaci iz Hrvatske, uglavnom iz Vinkovačkih Banovaca. Dodaju da je i mnogo "Škorpiona" koje kamera nije snimila, pa sada mirno sjede u svojim kućama.

OKVIR 3:
Među uhapšenim "Škorpionima" je i mehaničar Branislav Medić. Njegova supruga je ispričala: "Rekao mi je – 'Ime mi je bilo na TV-u. Jako je strašno. Poludeću.' Uključili smo TV. Rekao je da dvije mlađe kćeri pošaljemo na spavanje. Ostale su dvije starije, jedna od 19, druga od 17 godina. Mlađa je zatvorila oči. Ja sam promatrala snimku samo sekundu. U toj sekundi sam vidjela vojsku kako iznosi civile vezanih ruku iz kamiona. Njega nisam vidjela, zatvorila sam oči. Grozim se ubijanja. Ne volim misliti o ratu. To je prošlost. Imam puno briga, školovati djecu. Nisam imala snage gledati. Čuo se samo ton. Starija je gledala do kraja. Od tada nije progovorila ni riječ. Samo je plakala."

tekst:

Nedavno objavljeni videozapis strijeljanja šestorice bosanskih civila s područja Srebrenice, čiju su egzekuciju obavili pripadnici paravojne specijalne postrojbe Škorpioni, šokirao je međunarodnu javnost i bivšu Jugoslaviju. Ministarstvo unutarnjih poslova Srbije priopćilo je 3. lipnja da su zbog sumnje da su izvršili ratni zločin nad civilnim stanovništvom na području Šida uhićeni zapovjednik postrojbe Slobodan Medić zvani Boca, Pero Petrašević, Aleksandar Medić i Aleksandar Vukov zvani Vuk. Oni su osumnjičeni da su kao pripadnici paravojne formacije Škorpioni u srpnju 1995., u mjestu Godinske Bare nedaleko od Trnova, strijeljali četiri maloljetne osobe i dva muškarca mlađa od 30 godina. Intenzivno se traga i za suučesnicima u zločinu Miloradom Momićem zvanim Čoban, Slobodanom Pavlovićem zvanim Boda i Branislavom Medićem zvanim Zvekan. Razotkrivanje zločina imat će dalekosežne pravne posljedice za Srbiju jer je optužnicu protiv Srbije za genocid prije nekog vremena pokrenula država Bosna i Hercegovina. Otkrivanjem konkretnih imena počinitelja i postrojbe, postalo je jasno da su Škorpioni, što se spominje i u izvješću Obavještajne uprave Generalštaba Vojske Jugoslavije iz 1997., bili ovisni o dužnosnicima državne sigurnosti MUP-a Srbije u vrijeme ratnih zbivanja u BiH.

Objavljivanje stravičnih slika pogubljenja uznemirilo je i stanovnike Podunavlja, a osobito mještane Đeletovaca i okolnih sela, jer su zločinački pohodi Škorpiona, postrojbe u sastavu tzv. Vojske Republike Srpske Krajine, na teritorij Bosne i Hercegovine pokretani upravo iz Đeletovaca, sela desetak kilometara udaljenog od Vinkovaca, poznatijeg po naftnim poljima koja su srpskom okupacijom 1991. privukla i poznatog srpskog zločinca i kriminalca Željka Ražnatovića Arkana u potrazi za novcem.

Arkan je vrlo brzo shvatio koliko je unosno kontrolirati i crpiti naftna polja, u vrijeme kada je Krajina bila na koljenima zbog nedostatka pogonskoga goriva, ali je bio i svjestan činjenice da mu u tom poslu trebaju potpuno odani ljudi željni ratnog plijena. Upravo je nafta bila glavni razlog utemeljenja paravojne skupine Škorpioni, koja je po Arkanovu nalogu od 1992.-'96. bila zadužena za osiguranje tzv. naftne industrije Krajine. U središtu sela Željko Ražnatović Arkan izgradio je vojarnu okruženu visokim zidinama koja je mogla primiti 50-ak vojnika.

Pripadnici zločinačke skupine Škorpioni pomno su birani kao najodaniji Arkanovi borci s područja Podunavlja i okolice Šida, regrutirani iz redova bivših kažnjenika ili onih mlađih potpuno opijenih ratnom slavom njihova idola Arkana. Njihov prvi i osnovni zadatak bio je da pod cijenu vlastita života čuvaju naftna polja u Đeletovcima iz kojih je Arkan financirao svoje krvave pirove po susjednim državama. Naravno, Arkanovi apetiti u zločinima nad nesrpskim stanovništvom, kao i apetiti pripadnika Škorpiona, proširili su se i na susjedne države pa su Škorpioni od 1994. aktivno uključeni u borbe u BiH.

Kada je riječ o konkretnom slučaju pokolja muslimanskih zarobljenika iz Srebrenice u režiji Škorpiona, kao i onom kasnijem zločinu iste postrojbe 1999. godine nad albanskim civilima, najveći doprinos razotkrivanju te postrojbe dao je njezin bivši pripadnik Goran Stoparić. On je otkrio da su Škorpioni u srpnju 1995., nakon pada zaštićene zone Srebrenice, sudjelovali u pogubljenju bošnjačkih zarobljenika. Goran Stoparić, koji je sudjelovao u svim ratovima vođenim u bivšoj Jugoslaviji tijekom 90-ih, dobio je policijsku zaštitu nakon što je svjedočio na suđenju svojih kolega optuženih za ubojstvo 19 albanskih civila u Podujevu 1999. Saša Cvjetan, kojem se sudilo na sudu u Beogradu, osuđen je na 20 godina jer je kao pripadnik Specijalne policijske jedinice MUP-a Srbije Škorpioni 28. ožujka 1999. zarobio skupinu civila u Podujevu, odveo ih iza kuće i bez razmišljanja ih pobio.

Stoparić je Fondu za humanitarno pravo rekao da je njegova postrojba bila u Trnovu, nadomak Sarajevu, u srpnju 1995. Njihov zadatak bio je da napadaju položaje oko Sarajeva i odvuku pozornost od onoga što se događalo u Srebrenici. Niz zapovijedi o pokretima postrojbi, koje je potpisao Ljubiša Borovčanin, zamjenik zapovjednika tzv. Specijalne brigade policije Republike Srpske, pod čijim su zapovijedanjem bile policijske jedinice iz Srbije, pokazuje da su u ljeto 1995., uoči napada na Srebrenicu, u okolici Trnova boravile tri jedinice MUP-a Srbije: Kajman, Plavi i Škorpioni.

Desetog srpnja 1995. organizirana je posebna "mješovita" satnija policije tzv. MUP-a Republike Srpske, Republike Srpske Krajine i Republike Srbije i poslana u Srebrenicu, po zapovijedi Tomislava Kovača, tadašnjeg ministra unutarnjih poslova bosanskih Srba. Dokumenti o smjeni postrojbi na položajima u okolini Trnova potkraj srpnja 1995. pokazali su da su samo Škorpioni povučeni, što navodi na to da su postrojbe Plavi i Kajman otišle odmah nakon završetka operacije u Srebrenici.

Značenje Stoparićeva svjedočenja je u tome što je otkrio da su zarobljenici iz Srebrenice, barem u jednom slučaju, transportirani do Trnova, gdje su ih pogubili pripadnici njegove postrojbe. Za ubojstvo tih zarobljenika odgovoran je zapovjednik Škorpiona Slobodan Medić, poznatiji kao Boca. Autobus sa zarobljenicima u Trnovo je dovezao službenik srpskog Centra službi sigurnosti iz Doboja, kojeg je Stoparić identificirao kao Zengu, a tijela su nakon pogubljenja spaljena.

Nakon njihova prisilna odlaska iz Đeletovaca u kolovozu 1996., zbog oružanog sukoba s pripadnicama jordanskog bataljuna UNTAES-a koji su zahtijevali predaju naftnih polja hrvatskim vlastima u sklopu mirne reintegracije Podunavlja, Škorpioni su se povukli u Srbiju. Ondje su stavljeni pod izravno zapovijedanje MUP-a Srbije, odnosno u sastav Specijalnih antiterorističkih jedinica sa sjedištem u mjestu Kula, nekadašnjoj prihvatnoj bazi za izbjeglice. Iz te su baze poslije samovoljno provodili blokade na cestama po Srbiji i prijetili državnim udarom ako se nastavi s uhićenjem i izručivanjem njihovih pripadnika optuženih za ratne zločine. Prije takvih događanja Obavještajna uprava Generalštaba Vojske Jugoslavije u svojim je izvješćima iz 1996. i 1997. upozoravala na takve scenarije i realnu prijetnju za ustavni poredak, koja proizlazi iz kadrovske strukture specijalnih postrojbi. U vojnom dokumentu, u kojem se spominju i Škorpioni, navodi se da je od početka rata 1991. bio angažiran jedan broj paravojnih postrojbi koje su bile i ostale na neposrednoj vezi RDB-a i MUP-a Srbije ili su bile angažirane pod maskom specijalnih jedinica RDB-a, odnosno MUP-a. To se osobito odnosi na Srpsku dobrovoljačku gardu Željka Ražnatovića Arkana, specijalnu jedinicu MUP-a pod zapovijedanjem samozvanog pukovnika Vasilija Mijovića, specijalnu jedinicu Crvene beretke pod zapovijedanjem Žike Ivanovića, paravojnu jedinicu Škorpioni Slobodana Medića, zvanog Boca. Sve navedene jedinice s kompletnim su naoružanjem i opremom (vozila, intendantska oprema i sl.) prebačene na teritorij Srbije ili je ta akcija u tijeku, stajalo je tada u povjerljivom vojnom dokumentu u kojem je navedeno i da te postrojbe neće potpuno ući u sastav JSO-a, nego da će pojedinci iz njih biti angažirani po drugim "specijalnim zadacima" – utjerivanje dugova, pljačka, šverc, likvidacije nepoželjnih svjedoka i slično. Vojni obavještajci zaključili su još 1997. da je sastav tih postrojbi najvećim dijelom na okupu i da su već ugrađeni u razne privatne agencije (za osiguranje, detektivske agencije, tjelohranitelji i slično). Istaknuto je da je riječ o profesionalnim ubojicama, teroristima, legionarima okorjelim u zločinima i da su spremni za novac izvršiti i najužasnije terorističke akcije.

Nekadašnja vojarna Škorpiona u Đeletovcima danas zjapi prazna i devastirana, zidovi koji su odvajali vojarnu od vanjskog svijeta porušeni su, a samo desetak metara dalje podignuta je škola s dječjim vrtićem i igralištem. Mještani Đeletovaca s kojima je Nacional razgovarao nisu se željeli fotografirati i bili su duboko uznemireni činjenicom kako se samo na desetak kilometara od njih prije dva tjedna na srpskom teritoriju u okolici Šida pojavila, kako kažu, "kaznena ekspedicija" bivših pripadnika Škorpiona u lovu na moguće izdajnike koji su Haaškom tužiteljstvu dostavili spornu videokasetu.

Bivši vodeći ljudi Škorpiona svakodnevno pretresaju kuće i maltretiraju moguće svjedoke zločina, odnosno rezervne pripadnike postrojbe, većinom Srbe iz Podunavlja koji su u strahu od suđenja za ratne zločine počinjene u Hrvatskoj pobjegli u Vojvodinu. Mještani Đeletovaca, mjesta koje je prije rata u potpunosti bilo naseljeno Hrvatima, kao što je i danas zahvaljujući njihovu povratku, nisu sigurni da srpski zločinci i kriminalci s one strane Dunava neće tijekom noći pokušati prijeći hrvatsku granicu i obračunati se s preostalim Srbima u okolnim selima koji bi mogli nešto znati o njihovim zločinima i kriminalu.

Za ubojstvo gotovo 8000 nenaoružanih Muslimana u Srebrenici u srpnju 1995. godine nije odgovorna samo vlast bosanskih Srba nego i država Srbija. Dokaz za to je šokantna video snimka, prikazana u sudnici Haaškog tribunala na suđenju bivšem predsjedniku Savezne Republike Jugoslavije Slobodanu Miloševiću, na kojoj se vidi kako pripadnici specijalne jedinice "Škorpioni", iz sastava Službe državne bezbednosti (SDB) Srbije, hladnokrvno ubijaju šestoricu muškaraca iz Srebrenice - četvoricu vezanih i pretučenih maloljetnika i dvojicu muškaraca mlađih od 30 godina.