Nakon što su opet stvorili ljude, darovali im hranu i piće, u meksičkom svetom gradu Teotihuacanu pod okriljem vječne noći sastali su se manji bogovi kojima su Quetzacoatl, Pernata Zmija i njegov brat Tezcatllipoca, Zamagljeno Ogledalo, povjerili stvaranje svjetlosti kako bi oživili Svijet Petog Sunca. I kao što piše u "Legendi o Suncima", sastali su se usred tmina u Teotihuacanu i govorili jedni drugima: "Pristupite, bogovi. Tko će na sebe preuzeti teret. Tko će se obvezati da postane sunce, mjesec i zora."

  Prvi se javi borbeni Tecuciztecatl, no jednom dijelu bogova bio je miliji skromni Nanahuatzin, još hrabriji junak i ratnik. I bi odlučeno da će sunce i mjesec postati obojica. Pa iz zemlje podigoše dva brda koja se kao piramide Sunca i Mjeseca još danas mogu vidjeti u Teotihuacanu, kako bi stvoritelji budućeg svjetla mogli u miru prinijeti žrtve. Bahati Tecuciztecatl odjene sjajnu odoru od zlata, žada i perja, a skromni Nanahuatzin tek halju od lana i kukuruznog papira. Pa kad su prinijeli žrtve, zapale ostali bogovi veliku lomaču koja je gorjela cijela četiri dana, tako da joj je žar i pepeo bio vreo i užaren kao sunce. Tada pozovu Tecuciztecatla da skoči u žar, no on se četiri puta zaleti, ali što od vatre, što od straha i vreline odustane. Skromni Nanahuatzin naprotiv samo sklopi oči i stupi u smrt. Posramljen za njim skoči i do tada bahati Tecuciztecatl. Odnekud se iznenada pojave orao i jaguar i nestadoše u plamenu zajedno s bogovima ratnicima.

  Od Nanahuatzinova pepela i spaljenog orla bogovi tada stvore Sunce i nazovu ga Tonatiuh, a od jaguara i Tecuciztecatla, neočekivano se rodi, drugo još sjajnije, tako da je svijet sada bio osvijetljen isijavanjem dvaju sunaca, svjetlom koje se nije dalo ugasiti. Pa se prepadoše bogovi i pošalju Golemog Puža koji u svoju kućicu sakrije plamenog Tecuciztecatla i priguši mu sjaj. Od tada, od zore do sumraka, zemlju obasjava sunčani Tonatiuh, a od sumraka do zore nebom puže Tecuciztecatl, provirujući iz puževe kućice utišana sjaja, kao Srebrni Mjesec. Za razliku od Azteka egipatski su svećenici u svojim hramovima crtali i klesali puževe kao simbol spirale života i umiranja, a Izidini sljedbenici vjerovali su da je puž, koji izlazi na vidjelo samo kada poplavi blagorodni Nil ili kada padnu velike kiše, onaj znak buđenja prirode i plodnosti koji šalju sjene pravednih predaka koje su prošle kušnje Anubisovih i Horusovih vaga i Ozirisov sud, pa puštaju puževe na zemlju da je oplode i vrate izgubljeno blagostanje.

  Kako god bilo, u skladu s ovim slavnim mitovima ili upravo njima usprkos, u grčkim grobnicama uz školjke često zatječemo i puževe kućice, kao ostatke ukusne popudbine preminulima ili možda tek kao zagrobnu uspomenu na bogate gozbe na kojima su u puževima uživali od Helade do Rima, često prethodno tovljenima mlijekom i žitaricama, a potom puštenima da se očiste u travi. Srednjovjekovni su ih velmože, ti tamanitelji gromada pečenog mesa, odbacili kao prostu i pučku hranu.

  Ipak, uspjeli su se, zahvaljujući redovnicima koji su jelima od puževa svetkovali svete i posne dane, sačuvati u visokoj gastronomiji, u koju su se vratili u renesansi, opet pužući u ukusnim pjatancama. Uz talijanske kuhane puževe ili pirjane u raznim tinulima koji krase i našu sredozemnu kuhinju, glasoviti su postali i burgunjski puževi pripremljeni u slavnom crnom vinu, ali i oni provansalski i dalmatinski vrlo cijenjeni u Starom svijetu. Svi očišćeni, skuhani, pa vraćeni u svoje kućice i potom začepljeni mješavinom pršuta ili maslaca, petrusimula i češnjaka, pa onda zapečeni na gradelama. Sjajeći se kao bahati Srebrni Mjesec Tecuciztecatl, i sam voljom bogova zatvoren u puževu kućicu iz koje još obasjava istkanom nebeskom srmom naše stolove i burne, ponekad i besane noći.

RECEPTI KAO POTPISI POD FOTOGRAFIJE
PUŽEVI NA GRADELAMA Ostavite 3 kg puževa da se očiste u soli dva dana, dobro ih isperite hladnom vodom, a onda ih kuhajte u 3 l vode oko 2 sata dok ne omekšaju. Izvadite ih čačkalicom iz kućica, odstranite im crijeva na vrhu, pa meso vratite u kućice pa svaku zatvorite žličicom mješavine od glavice sitno sjeckanog češnjaka, grančice petrusimula, 20 dag mljevene pancete ili pršuta, 20 dag maslaca te soli i papra po želji stavite na vrele gradele s otvorom prema gore i pustite da se smjesa otopi. Služite vruće. Izvorni rimski, potom provansalski i dalmatinski recept.
PUŽEVI S LJUTIKOM Na 2 dl maslinova ulja zazlatite ½ kg na trake rezane ljutike ili mladog luka, 5 sjeckanih režanja češnjaka, ½ stručka sjeckanog petrusimula te na kraju ubacite 1 kg mesa već skuhanih i očišćenih puževa i 3 grančice divlje ili domaće kadulje Kad se sve malo prožme, podlijte s 2 dl bijelog vina i pustite da zajedno kuha nekoliko minuta. Posolite, popaprite i služite vruće. Stari biokovski recept.
BRUJET OD PUŽEVA Na maslinovu ulju zazlatite ¾ kg sitno sjeckane kapule, 5 režnjeva češnjaka i 1 stručak sjeckanog petrusimula, pa dodajte 1 kg mljevenih pomidora, žlicu slatke paprike, 2 lista lovora, soli i papra po želji. Kad dobijete gustu šalšu, u nju ubacite 2 kg skuhanih i očišćenih puževa bez kućice i pirjajte sve zajedno podlijevajući s 3 dl crnog vina dok ne dobijete gust umak. Služite s domaćom purom. Tradicionalni drniški recept.