Objavljeno u Nacionalu br. 499, 2005-06-07

Autor: Saša Broz

GOST KOLUMNIST

Jadno i bijedno, M. J.

'A gdje ste vi, novinaru M. J., bili kad se vaše krvlju natopljeno Sarajevo dizalo iz pepela? Zašto ne sudjelujete u izgradnji s drugim Sarajlijama?

  Kafići, šalice, čarape, voda, majice, bedževi, doista se pitam što je sljedeće u nizu? Možda ulošci, pelene? Lik moga pokojnoga djeda posvuda. Ni u snu nisam se nadala da će mi djed postati žestoki multinacionalni brand, i to u bivšim republikama koje su ga slavile kad je umro, proklinjale za svoje greške 90-ih pa opet uzdizale 2000. Mnogi su ga hrvatski političari koristili za dnevno političke potrebe, prije izbora zaklinjali se u njega, a nakon izbora odricali su ga se. Često su ga pojedinci na vlasti optuživali za svoje nesposobnosti. Lijevi su ga se odricali jer su mislili da će time šarmirati disciplinirano desno biračko tijelo. Desni su ga počeli simpatizirati i tako u nedogled. Politika se mojim djedom lopta prema potrebi. Već punih 25 godina otkako je umro. Vjerni su mu oduvijek bili jedino njegovi suborci, partizani, kojima sam zahvalna doista na svemu što su učinili za njega jer su ponekad činili i nemoguće.

  Dobili smo svoju državu i vlast svaki put birali prema svojoj savjesti. Vremena se mijenjaju, eto, većina se slaže da se nekad živjelo bolje, kažu i sigurnije i zaštićenije. To neko čudno promjenljivo vrijeme izbacilo je poput velikog otpada more onih što su koristeći povoljan trenutak iskoristili lik moga djeda za svoju osobnu zaradu. Bahato pritom izjavljujući da ih nije briga ni za njega ni za njegovu politiku, ali su im rekli da će proizvod dobro proći na tržištu. Reagiram, spontano i iskreno. Radi djeda. Reagiram da uskoro ne bude normalno ući u sex-shop i zatražiti kondom "Tito up". Fuj. Zvoni mi mobitel, s druge strane glas uzrujanog poznanika: "Čuj, Saša, taj M. J. stvarno nije normalan. Tip je kreten , moraš reagirati." Još nekoliko poziva i SMS-ova s istom porukom: "Moraš  reagirati." Svi oni kao da se natječu pogrdnim imenima upućenim dotičnom M. J.; od domaćih životinja do folklorom nam zaštićenih psovki. Čak mi je u trenu bilo i žao čovjeka, ne znam ga niti on mene zna, kupujem tjednik i čitam ga, imaju pravo, treba reagirati. U prvom redu zbog mnoštva laži, neukusnih i neargumentiranih tzv. analiza jedne moje nedavne izjave.

  Da je dotični M. J. profesionalni novinar, a ne priučeno piskaralo, pročitao bi moju izjavu koju sam dala upravo za tjednik za koji on piše. M. J. kao autor teksta nije me osobno imao hrabrosti nazvati i pitati što ga zanima. Mogao je jer ne grizem, ali, eto, nije. U istoj izjavi ukratko objašnjavam što je bio povod za moju reakciju i što ću poduzeti u svezi s tim. Gdje ste vi to i u kojoj mojoj izjavi pročitali da ja ili bilo tko iz moje obitelji potražujemo bilo što u vezi s materijalnim dobrima ili novcima? Koja to bolesna mašta može izmisliti? Očito, samo vaša. Kalkulirate s ostavštinom moga djeda? Kako vam pada na pamet da "Saša Broz danas traži ono što joj djed nije ostavio", stid vas bilo, gdje sam i od koga ja tražila to što vi insinuirate? Moj pokojni djed mojoj obitelji i meni ostavio je nešto što vi nikad nećete imati, što ne razumijete jer i sama činjenica da mu pripadamo po krvi i ljubav koju nam je nesebično davao dovoljna nam je bila jučer, danas i bit će sutra.

  Nadalje, pitate se gdje sam ja bila prije deset godina? Bila sam tu, u Hrvatskoj, u svojoj domovini i s cijelom svojom obitelji primala udarce koji su svakodnevno poput nevidljivog biča bičevali ružnim grubim riječima. Upravo novinari, ovakvi kao vi, zajedno s pojedincima na vlasti stvarali ste lažnu sliku o Titu sugerirajući ljudima da je bijelo crno. Od 1980. do danas toliko su puta novine dizale svoje tiraže samo spominjući ime moga djeda. Otkud vam pravo sugerirati da smo se moj otac i ja odrekli činjenice da smo Brozovi dok su se mijenjala imena trgova i ulica? Mi smo bili tu. Uz njega. Što znaju svi, a koliko je meni poznato, velik broj trgova, ulica, parkova i danas nosi njegovo ime, i to ne samo u Hrvatskoj, nego i u svijetu. Kad je to moj djed na tržištu vrijedio 5 para? Za vas možda, a za nas Brozove nikad. Vi ste, M. J, taj koji zarađuje na mom djedu, i to upravo pišući članak za plaću ili honorar.

  A gdje ste vi, molim vas, bili kad se vaše krvlju natopljeno Sarajevo dizalo iz pepela? Zašto ne sudjelujete u izgradnji bolje budućnosti svog grada s ostalim Sarajlijama? Kad je to Tito bio subkulturna činjenica i underground? Otkud vi znate kome i čemu moj otac i ja pripadamo? Kakva jugonostalgija? O jugonostalgiji neka vas pouče stotine tisuća onih koji tvrde da se nekoć živjelo mnogo bolje. Ja to nemam potrebu tvrditi jer to za mene čine drugi. A što se tiče JNA i Vukovara, neukusno je bilo kojeg mrtvog čovjeka optuživati za bilo što bez mogućnosti da se brani. Zar ste toliko bahati i drski da se usuđujete pri zdravom razumu tvrditi da bi moj mrtav djed trebao preuzeti odgovornost za greške koje su počinili drugi, i to 10 godina nakon njegove smrti. Ne dolazi u obzir. Kako se usuđujete tvrditi da je moj djed smaknuo Savku i Tripala? Smaknuti znači ubiti, dakle, vi ga optužujete za ubojstvo?

  Prešli ste granicu dobrog ukusa pišući o tome da je moj djed indirektno kriv za "krvavi finale", sugerirajući da je Jugoslavija bila idealno okruženje za buduće nacionaliste, za pojavu onih koji su pokrenuli rat na području Jugoslavije, što znači da je, kako vi tvrdite, moj pokojni djed indirektno kriv i za Domovinski rat. Tako ste jadni i bijedni u svojim lažima. Da sam muško, izabrala bih mnogo efikasniju metodu da se s vama obračunam. Možda, da ste otputovali u Njemačku, kao što ste planirali, imali biste veću slobodu o kojoj ste sanjali, a i mogli biste slobodno posjećivati zabave na kojima se otvoreno koketira s kukastim križevima i nacizmom jer mi u Hrvatskoj odavno smo se izjasnili o tom pitanju. Vrlo ste inferiorni kad komentirate da je moj pokojni djed u naslijeđe svom narodu ostavio društvenu laž utemeljenu na lažnim ljudima.


  Demantiraju vas činjenice koje pokazuju koliki je broj stranih državnika bio na njegovu sprovodu s namjerom da mu odaju iskreno poštovanje. Demantiraju vas i svi oni koji su u mnogim anketama dali glas mom djedu kad se birao najpoznatiji Hrvat svih vremena. A demantira vas i veliki postotak onih običnih, malih ljudi koji ga cijene i poštuju. Moj djed borio se i za Sloveniju, Makedoniju, Srbiju, Crnu Goru, Vojvodinu, Kosovo, Hrvatsku pa i za Bosnu i Hercegovinu. Upravo zato moj djed je mnogo toga ostavio svom narodu koji je volio i, dakako, nama, svojoj obitelji. Upravo radi njega, koji nemirno počiva 25 godina, a neki slični vama koji su do jučer bacali pepeo na njega danas njegovo ime prostituiraju bez ikakvog prava i pijeteta prema osobi o kojoj je riječ i zato je moja namjera jasna i ispravna. Tito pripada svima onima koji ga vole i poštuju uspomenu na njega, ali kao otac, djed i pradjed najviše pripada svojim najmilijima -obitelji. Vama, M. J., koji bahato i zločesto tvrdite da je lik mog djeda iščezao u krvi i zločinu, poručujem da Tito nije opće javno dobro pa da svi mogu koristiti njegovo ime kako god kome padne na pamet. Obitelj Broz učinit će ono što smatra da je potrebno, a vama poručujem da se ostavite analiza mojih izjava, lika i djela moga djeda i bavite se onim što vam ide mnogo bolje od novinarstva, jer ako spomenete u svojim tekstovima ime moga djeda i moje osobno, srest ćemo se na sudu.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika