Objavljeno u Nacionalu br. 500, 2005-06-14

 

KUHARSKI KANCONIJER

Kako je zvijezda skuhala juhu

Davno je na Zemlju pala mala zvijezda i zaustavila se u velikom jezeru. Golemi oblak digao se u središtu i cijelo jezero proključa tako da mu se površina koja je progutala malu zvijezdu prekrije poplutalim ribama

 Davno, davno, prije brojanja vremena, kad su priče još bile stvarnost, a stvarnost kao ispričana priča, pala je na Zemlju mala zvijezda i zaustavila se u velikom jezeru. Golemi oblak digao se u središtu i cijelo jezero proključa tako da mu se uskoro površina koja je progutala malu zvijezdu prekrije poplutalim ribama. Silno se iznenadi ljudski rod koji je tada živio na obalama velikog jezera i nitko nije mogao reći što ga je više iznenadilo?! Sjajna zvijezda koja je plamenom parajući Nebo potonula u jezeru, ili miris kuhane ribe, slatkast i podatan, koji se odmah nakon udara meteora o površinu sada širio nad prokuhanom vodom. Ovo mora biti Božji dar, hajde da ga kušamo, rekoše zadivljeni prvi ljudi i jedan po jedan, uronivši ruke u toplo jezero, prinesoše ustima par vrućih kapi.

  Okus, takav jedinstven okus u kojemu se osjećala sva snaga Neba, Vatre, Zemlje i Vode, prodre kroz usta u grlo, pa kroz jednjak u trbuh, ostavljajući za sobom svoj mirisni trag koji je odisao po ribi. Stali su ljudi kao omamljeni uranjati glave u vruće jezero i srkati prvu juhu, miješajući potom gutljaje s komadima kuhane ribe koje su otkidali od jata koje je doplutalo do obale. Po tom jedinstvenom objedu polegne ljudsko pleme uz jezero i svi pozaspaše. Zadovoljni i siti, omamljeni prvom juhom, prespavali su nekoliko dana, a kad su se napokon probudili, silno se iznenadiše. Nestalo je čuda. Razbistrila se mirisna izmaglica nad proključalim jezerom, ona padajuća zvijezda potonula je kao zgusnuta kugla od kovine, a čaplje, kormorani i nesiti, kojih je u to doba živjelo mnogo oko velikog jezera, mnogo više nego prvih ljudi, proždrli su sve skuhane ribe i površina je opet bila mirna, pomalo mutno presijavajući danje svijetlo. I silno se rastuži ljudski rod, koji je već pomislio da će dovijeka uživati u juhi i kuhanoj ribi.

  Ali nužda je, kažu, najbolji učitelj. A zašto mi ne napravimo vlastito jezero i u njega ne hitnemo našu zapaljenu zvijezdu, stadoše došaptavati jedan drugome. Pa se odmah svi dadoše na posao. Odvalili su najveće hrastovo deblo, danima ga dubli i strugali, sve dok nisu dobili veliku udubljenu posudu, a onda je jedan po jedan stali puniti vodom iz jezera koju su naizmjence prenosili među skupljenim dlanovima. Kad je velika posuda bila puna, pobacaše u nju svu hranu koju su poznavali, korijenje, žitarice, grahorice, plodove i gomoljike, a onda oprezno, u velikoj vatri užariše kamene oblutke koje potom usijane, prenoseći ih u grubim košarama od prepletena šiblja, potope u posudu, u kojoj voda uskoro proključa. Baš kao da je u nju pala ne jedna zvijezda, nego malo zviježđe. Tako je, tvrde arheolozi, nastala prva juha.

  S vremenom su izdubljenu posudu zamijenili prvi egipatski i krećanski kotlovi, od grnčarije i kasnije skupocjene mjedi, u kojima su svoje mesne, riblje i povrtne juhe, od janjetine, kozletine, peradi, ječma, leće, slanutka, mrkve, luka i češnjaka, raznog bilja i, naravno, od svih podvodnih stvorova, s užitkom kuhali i kušali faraoni poput Ramzesa i Tutmosisa, židovski patrijarsi od Mojsija do Jakova, a nadasve silni trojanski junaci i kraljevi od Agamemnona do lukavog Odiseja. Začudo, srednji vijek nadmašio je antičku, čak i rimsku kuhinju u pripremanju gustih mesnih i povrtnih juha koje su se u to doba u pravilu prelijevale na već prepečeni kruh, a profinjeni renesansni i barokni bistri consomméi i domaće juhe kakve još mirišu u loncima naših baka, kao nekad pradavno na obalama onog velikog jezera, postale su nezamjenjiv dio naše kuhinje, koja je odavno zaboravila na onu malu padajuću zvijezdu, kuharicu prve juhe. Štoviše, sasvim smo smetnuli s uma da je i naš svemir rođen od Velikog Praska koji je u jednom nezamislivo kratkom trenu prasnuo u beskonačnoj posudi prvotne kozmičke juhe.

RECEPTI KAO POTPISI POD FOTOGRAFIJE
1. SREDNJOVJEKOVNA JUHA OD ČEŠNJAKA U 1 l ribljeg temeljca prokuhajte desetak režnjeva češnjaka, kad omekšaju dodajte stručak sjeckane majčine dušice. Posolite i popaprite po volji te služite s kockicama prepečenog kruha. Ova se provansalska juha od srednjovjekovlja proširila po cijelom Sredozemlju.
2. JUHA OD MORSKIH SLASTICA U ribljem temeljcu skuhajte ¾ kg ugora od repa ili očišćenih škarpuna., zajedno s glavicom brokule i glavicom karfiola od po 20 dag, te 2 mrkve, 1 oguljeni krumpir i 4 režnja češnjaka. Kad se sve skuha, juhu procijedite, a povrće i ribu protisnite. Vratite u lonac i ubacite ¼ kg očišćenih repova od škampa i 10 brbavica, podlijte s 1 dl bijelog vina, posolite i popaprite, pa pustite da sve zajedno uzavre. Po receptu Gorana Albinija Kamanja.
3. GUSTA JUHA OD KUPUSA U 1 l vode kuhajte 10 dag pršuta u komadu i ½ kg janjetine od buta, zajedno s 1 mrkvom 1 korijenom od selena ili celera, l lukom i 5 režnjeva češnjaka, te 10 dag mesnate suhe pancete i manju glavicu kelja, ½ glavice kupusa, 20 dag prokulica i 4 lista raštike. Kad sve omekša, procijedite, pa korjenasto i lisnato povrće i meso isjeckajte na trake. Vratite u juhu, oprezno posolite i popaprite pa služite juhu pokapanu s nekoliko kapi maslinova ulja. Sve se juhe u francuskom, i danas službenom gastronomskom jeziku, zovu soupes, bistre consommés, a guste potages.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika