Do krize i potpune blokade državnih financija došlo je zbog toga što je državi na naplatu došlo 350 milijuna eura kreditnoga zaduženja iz inozemstvaPrije tri tjedna hrvatska država bila je u stanju bankrota jer je nastupila blokada državne riznice. To je ujedno bila dosad najveća financijska kriza za Sanaderovu vladu otkad je HDZ ponovo preuzeo vlast. Ujedno je to bila i najveća moguća noćna mora za Vesnu Orlandini, ravnateljicu državne riznice, koju je na to mjesto postavio njen prijatelj, premijer Ivo Sanader. Njihovo prijateljstvo traje još otkad je u splitskoj izdavačkoj kući Logos Sanader bio programski urednik a nakon toga i v. d. glavnog urednika. Nakon Logosa Sanader je početkom 90-ih postao ravnatelj splitskog HNK i za sobom je povukao i kolegicu iz Logosa te je postavio za šeficu računovodstva. Početkom 2001. postala je poslovna ravnateljica kazališta, da bi u kolovozu prošle godine došla na jednu od najvažnijih financijskih funkcija u državi – postala je ravnateljica državne riznice ili, pojednostavljeno, glavni čuvar državnoga novca.

  Do krize i potpune blokade državnih financija došlo je zbog toga što je državi na naplatu došlo 350 milijuna eura kreditnoga zaduženja iz inozemstva. Kako u državnoj blagajni nije bilo ni prebijene kune, nastupila je blokada računa, što je šeficu riznice bacilo na rub živčanog sloma. Ona je upozoravala na alarmantno stanje državnih financija svoga šefa, ministra financija Ivan Šukera, koji se u to vrijeme više bavio lokalnim izborima u Velikoj Gorici nego katastrofom koja se državi nadvila nad glavu.

  Nakon što je došlo do kolapsa koji se vješto prikrivao na svim razinama, Ministarstvo financija tražilo je hitno od Hrvatske narodne banke dozvolu za novo zaduženje u inozemstvu ili kod neke od poslovnih banaka u Hrvatskoj. Željko Rohatinski, guverner HNB-a, uz potpunu suglasnost Savjeta HNB-a, odbio je Šukerov zahtjev. O kako se tajnovitoj stvari radi, svjedoči i to što se ta krizna situacija nije našla čak ni u zapisniku Savjeta HNB-a, koji je trebao o njoj raspravljati. Rohatinski je odbio Šukera zato što današnji dug države od 33 milijarde dolara te ogromni unutarnji dug ne dopuštaju dodatno zaduživanje, koje po mišljenje HNB-a vodi državu u propast.

  U trenutku krize Sanader i Vlada više nisu imala vremena razmišljati o dugoročnim projekcijama Željka Rohatinskoga nego su hitno morali "gasiti požar" koji je zaprijetio totalnim kolapsom države. Naime, da se u tom trenutku doznalo da Hrvatska nema čime platiti dospjelu tranšu, pitanje je kako bi se ostali vjerovnici ponijeli i kakav bi preko noći bio kreditni rejting Hrvatske u svijetu. Jedini način da se iziđe barem privremeno iz krize i da se deblokira državna riznica bilo je hitno namicanje novca. Kako je Rohatinski spriječio zaduživanje klasičnim načinom, Sanader se priklonio prokušanom modelu prodaje državnih obveznica. Prodaja obveznica također je zaduživanje, sam što se pri tome teret vraćanja kredita svaljuje na neku od sljedećih vlasti. Prva poznatija zaduživanja prodajom državnih obveznica proveo je Račanov ministar financija Mato Crkvenac. Prije četiri-pet godina bila su puna usta hvale i njemu i Liniću zbog iznimno povoljnog zaduživanja u inozemstvu po kamatnoj stopi manjoj od dva posto. To je bilo zaduživanje u Japanu za 500 milijuna dolara, čime je također reprogramirana jedna od prispjelih tranši kredita.

  Pritom je važno da za prodaju državnih obveznica Vlada ne treba formalnu suglasnost Hrvatske narodne banke, te su Šuker i Sanader mogli zaobići Rohatinskoga, koga je postavila, kao i većinu ostalih članova Savjeta HNB-a, Račanova vlada. Šuker je odmah počeo nuditi komercijalnim bankama i fondovima kupnju državnih obveznica, ali nitko na normalnom financijskom tržištu, koje i danas drži stopu od dva posto kamata, nije htiio ni čuti za hrvatske obveznice. Iz sata u sat rasla je nervoza u Vladi, osobito u Ministarstvu financija i Državnoj riznici, jer se nije vidjelo rješenje. Spas je na kraju pronađen na špekulantskom tržištu novca u Austriji gdje je prodano obveznica u vrijednosti 350 milijuna eura po kamatnoj stopi od čak šest posto, što znači po tri puta većoj cijeni od uobičajene! Tim novcem odmah je cesijom plaćena tranša kredita te je državna riznica bar privremeno deblokirana. Tek nakon toga Vesna Orlandini samu je sebe zapitala – što joj je trebalo mijenjati mirno mjesto šefa računovodstva u splitskom kazalištu za stres u Državnoj riznici koja je puna rupa sa svih strana. Ovom prodajom obveznica požar u državnom vrhu samo je privremeno zaustavljen. Jer u sljedećih nekoliko mjeseci doći će na naplatu gotovo 1,5 milijardi eura vanjskoga duga. Vlast mora moliti Boga da turistička sezona bude što upsješnija, ne bi li se namaknuo kakav novac i koliko-toliko napunio proračun, što jev iz dana u dan sve teže i državu vodi u strašnu krizu. Zašto je uopće došlo do takve krize koja bi sljedeći put mogla definitvino državu odvesti u "argentinski scenarij", u kojem se prije nekoliko godina cjelokupni financijski sustav urušio preko noći? Scenarij koji je doveo do propasti Argentinu identičan je ovomu u kojem Hrvatska ima glavnu ulogu.

U trenutku dospijeća kredita šefica Državne riznice Vesna Orlandini bila na rubu živčanog sloma

  Cjelokupni hrvatski financijski sustav je nakaradan. Čak se i Srbija bolje organizirala, a da se o Sloveniji i drugim državama EU i ne govori. Smješno je da hrvatska država nema centralni račun Državne riznice kako bi u svakom trenutku premijer i ministar financija znali s koliko novca raspolažu. Sva plaćanja poreza, carina i drugih prihoda države idu na razne račune u Finu, da bi se nakon nekoliko dana transferirali u Državnu riznicu. Ali nitko iz Državne riznice nema jasan on-line pregled stanja državnoga novca iz vrlo jednostavnog razloga – nitko ne kontrolira i ne može kontrolirati Finu. Još unutar Fine država ima stotine računa, umjesto da postoji samo jedan, i to izravno pod kontrolom Državne riznice. A ne da 15 poslovnih banaka i Fina kontroliraju sav državni novac, a oni koji bi to trebali čak nemaju uvid ni u to s koliko novca u pojedinom trenutku zaista raspolažu.

  Privremeni bankrot zbog blokiranja Državne riznice te odbijanje Rohatinskoga da odobri novo zaduživanje države samo su produbili ionako velik jaz između Šukera i Rohatinskoga zbog neprestanog Šukerova traženja da kuna devalvira, što Rohatinski ne dopušta. Istu teoriju kao i Šuker ima i neovisni ekonomski analitičar Mladen Vedriš, koji smatra da jedino devalvacija kune može povećati hrvatsku konkurentnost i izvoz. Rohatinski smatra da bi devalvacija otjerala u propast četvrtinu građana Hrvatske koji samo zahvaljujući čvrstoj kuni mogu vraćati svoje kredite.

  Uz Finu, velik je problem za punjenje državnog proračuna, naravno, osim slabe proizvodnje, i prava poplava nerezidentnih računa. Malo je poznato da je većina velikih i stranih, a i domaćih tvrtki registrirana kao off-shore kompanije s nerezidentnim računima u domaćim bankama. Kad jedna nerezidentna tvrtka posluje s drugom, nema plaćanja poreza. A politika banaka posebna je priča i također bitno utječe na državni proračun, samo što se ni jedna vlast u njih ne usuđuje dirati.

  Nakon krize od prije tri tjedna i MMF se odlučio na maksimalan pritisak kako bi prisilio Sanaderovu vladu na radikalne reforme. Jer ako država bude živjela i dalje svake godine od 4 milijarde dolara novoga zduživanja u inozemstvu, uskoro nećemo imati ni državu ni samostalnost. Da MMF nije siguran u hrvatsku likvidnost, svjedoči i njegov zahtjev da HNB odredi povećanje obveznog depozita u inozemstvo od 40 posto zaduženja. Tim novcem koji se nalazi u inozemstvu MMF osigurava svoje kreditiranje Hrvatske, što i nije baš situacija koja obećava. U sklopu radikalnih reformi MMF traži ukidanje nulte stope poreza, uvođenje novih trošarina, radikalnu reforma zdravstvenog sustava i uvođenje participacija za sve lijekove i preglede, švicarski model mirovina te se traži da se napokon utvrdi koliki je stvarni dug prema umirovljenicima i da se njegova isplata preraspodijeli u desetak sljedećih godina. Ako se provedu te reforme, MMF je spreman odobriti deficit platne bilance od 4,2 posto, a ne 3,7 posto koliko je dosad dopuštao. A danas je 4,5 posto. Ako se te reforme ne provedu, MMF neće dopustiti provedbu stand-by aranžmana bez kojeg nema ni ostalih stranih kredita.

  A da situacija neće biti dobra, nagovještava i izvještaj agencije za rejting "Dun & Bradstreet" koji je bitan za određivanje kreditnog rejtinga svake zemlje. Prije dva mjeseca trend je za Hrvatsku bio pozitivan, u svibnju neutralan a već ovog mjeseca je negativan. Razlog je negativan izvještaj Carle Del Ponte i odgađanje početka pregovora s EU. Sada je indikator rizika za Hrvatsku DB4d, a ako se i u rujnu ponovi negativno mišljenje Carle Del Ponte i pregovori s EU ponovno budu odgođeni, kreditni D&B rajting sigurno će pasti te će automatski poskupjeti krediti i smanjit će se ulaganja u Hrvatsku. A to je samo pola koraka do "Argentine".