Pokrovac je smaknut na način koji sugerira da vješti ubojica vjerojatno nikad neće biti pronađenUbojstvo Dine Pokrovca profesionalno je izvedeno i nalik je nekima od ubojstava o kojima su hrvatski mediji pisali u prošlom desetljeću. Ono je u neku ruku najavljeno, jer je Pokrovcu prošle godine, u neposrednoj blizini njegova stradavanja, automobil dignut u zrak. To navodi na zaključak da motiv ubojstva nije od jučer, već da je ubojstvo pomno planirano.

  Utoliko se može očekivati da će tijekom kriminalističke obrade iz mogućih verzija pozadine ubojstva: strast, bijes ili slični motivi biti brzo isključeni. Žrtva se, između ostalog, bavila kamatarenjem i poslom nogometnog menedžera, što su prilično nesigurni poslovi. Stoga nije isključeno ni to da je Pokrovac posudio novac koji nije vratio, ili je likvidiran po narudžbi nekog dužnika, koji je procijenio da mu je trošak profesionalne likvidacije bitno manji od samog vraćanja kompletna duga. 

  Ako je u pozadini ubojstva Pokrovčev dužnik, onda mu je on posudio najvjerojatnije najmanje 500 tisuća eura, na koje dužnik još uvijek nije napisao zadužnicu na vlastitu imovinu, ili je to upravo trebao učiniti. Baš zato bitno je pronaći popis Pokrovčevih dužnika, koji se možda nalazio i u otuđenoj torbici s njegovim osobnim stvarima.

  Prema viđenom na mjestu ubojstva, Pokrovac je žrtva jednog ubojice, koji ga je mirno čekao, a vjerojatno mu je nešto i rekao. Prema položaju Pokrovčeva tijela može se rekonstruirati da se ubojica nalazio iznad njega, po svemu sudeći na stepenicama. U likvidaciji su sudjelovale još najmanje dvije osobe: jedna (ili više njih) koja je Pokrovca pratila tijekom njegova večernjeg izlaska i dojavila kad se zaputio kući i druga koja je u blizini mjesta ubojstva čekala ubojicu u parkiranom autu.
Ubojice su dobro poznavali Pokrovčeve navike, te su znali da nije imao osiguranje, da je redovito dolazio kući, koji je automobil vozio, što je nosio uz sebe… Pokrovac je ubijen pištoljem, najvjerojatnije, s prigušivačem, jer bi u protivnom buka hitaca u predvorju zgrade zasigurno probudila sve stanare, što bi ubojicama umanjilo šanse za neopažen bijeg.

  Pokrovac je vjerojatno preminuo nakon ispucanih hitaca u tijelo, dok tragovi krvi sugeriraju da su hici u glavu poslužili kao ritualno 'ovjeravanje' žrtve. U donjem lijevom kutu ulaznih vrata jedan metak probio je staklo, nakon što je vrlo vjerojatno prošao kroz tijelo i odbio se od poda.

  Policiji bi u potrazi za počiniteljima mogli bitno pomoći eventualni otisci cipele ili tenisice počinitelja, ako ih je ostavio u lokvi krvi, koje je na mjestu zločina bilo dosta. Kako se ubojstvo dogodilo u mraku, vjerojatnost da je ubojica ostavio takav trag je znatna, jer nije mogao predvidjeti gdje će stati. Teoretski se može dogoditi da je ubojica čekajući Pokrovca pušio, te je ostavio čik cigarete, što je doista malo vjerojatno. Tragovi borbe nisu vidljivi.

PUTOKAZ ZA RAZJAŠNJENJE UBOJSTVA

 - analiza rezultata očevida i nalaza obdukcije
 - detaljna rekonstrukcija posljednja 24 sata u Pokrovčevu životu, s posebnim naglaskom na kretanje po javnim mjestima (razgovori s osobama koje su s njim zadnje viđene, te ispis njegovih telefonskih razgovora posljednjih dana)
 - pretraga stana i poslovnih prostorija, uključujući sve njegove nekretnine, te stan djevojke
 - potraga za knjigom zaduženja
 - pretraga svih vozila žrtve 
 - analiza sadržaja mobitela i kompjutera žrtve 
 - detaljna analiza njegova stvarnog financijskog stanja
 - ispitivanje obitelji, prijatelja, poslovnih partnera i djevojke
 - suradnja sa susjednim zemljama u vezi s prodajom nogometnih igrača, ili događajima u tamošnjem miljeu organiziranog kriminala
 - ispitivanje susjeda u zgradi i u istoj ulici (svi u to doba ne spavaju, a možda je netko vidio tko je i gdje sjedio u parkiranom automobilu)
 - provjeriti aktivnosti temeljne policije u kvartu ubojstva te večeri i vidjeti je li neka od patrola zaustavila auto, ili legitimirala neku sumnjivu osobu u kvartu te večeri
 - objediniti sve policijske spise u kojima se spominje žrtvino ime, posebice onaj s informacijama o prošlogodišnjem miniranju Pokrovčeva automobila

OKVIR 2

Dobro susjedstvo
  Iako je Sigečica prije 20-ak godina – u vrijeme Pokrovčeve burne mladosti – slovila kao opasan kvart, posljednjih desetljeća situacija se promijenila. Danas je to urbano naselje u kojem prevladava srednji sloj, a stambena zgrada u kojoj se dogodilo ubojstvo i okolni neboderi naseljeni su poznatim osobama javnog života. Tako u kompleksu gdje je stanovao Dino Pokrovac žive predsjednik Uprave Kraša i Hrvatske gospodarske komore Nadan Vidošević, HTV-ovi voditelji Ljudevit Grgurić Grga i Branimir Bilić, dramaturg Darko Lukić, nekadašnji rukometaš Iztok Puc i odbojkašica Jelena Čebukina, dok u neposrednom susjedstvu stanuje i bivši načelnik Glavnog stožera HV-a general Petar Stipetić.
  U prizemlju zgrade u kojoj je živio Pokrovac, donedavno se nalazila i kladionica Igora Štimca. Premda se u okolici nalaze još četiri kladionice, nepoznate osobe proteklih su godinu dana redovito noću nekoliko puta razbijale samo prozore na Štimčevu "SportTip", sjedale u auto i bježale niz Vukovrsku ulicu.

  "Znam da od svog imidža ne mogu pobjeći, on je takav kakav je. Moj je, sviđao mi se ili ne", govorio je Dino Pokrovac početkom siječnja za Nacional, u jedinom biografskom intervjuu koji je dao u životu. Razgovaralo se vodi u pomoćnim prostorijama njegova lokala "Dino" u zagrebačkoj četvrti Sigečici, gdje je provodio najveći dio dana. Dugokosi i pomalo bucmasti 42-godišnjak s povećom rupicom među zubima sasvim sigurno nije ostavljao dojam opasnog momka i kamatara, kakvim su ga opisivali. Bio je neočekivano elokventan i otvoren, ne izbjegavajući ni jedno pitanje. Tvrdio je da se bavi samo legalnim poslovima, ne voli izlaziti na javna mjesta i nema neprijatelje. Na pitanje tko mu je onda dignuo u zrak mercedes, ustvrdio je da je to bio netko ljubomoran i da nije riječ o osveti. Čak je i poznanstvo sa ubijenim mafijašem Zlatkom Bagarićem i prijateljstvo s Nikicom Jelavićem i Zoranom Pripuzom, osobama koje se sumnjičilo za organizirani kriminal, naveo kao sasvim normalnu stvar.

  Pokrovac je u noći ubojstva s 10. na 11. lipnja bio s prijateljem Zoranom Barišićem Barom i bliskom prijateljicom Renatom u pomodnom kafiću "Jackie Brown" u Kaptol centru. Oko jedan iza ponoći odvezao je Barišića i Renatu kući. S Pantovčaka, gdje mu prijateljica stanuje, odvezao se ravno na Sigečicu. Pred zgradu na Sigečici, gdje je u velikom stanu živio s kćeri i suprugom Moravkom, dovezao se oko pola dva. Supruga je čula kad je došao po zvuku automobila koji je uvijek parkirao ispred ulaza u zgradu. Nakon nekoliko trenutaka čula je neko komešanje, no nije na to obraćala pažnju kao niti na to što joj muž došao odmah kući. Naime, često se znao prošetati u gluho doba noći po svojoj Sigečici, nakon što je znao doći "iz grada". Nakon sat vremena, supruzi je ipak bilo sumnjivo da ga nema, zvala ga je bezuspješno na mobitel, da bi nakon toga nazvala njegova najboljeg prijatelja, koji je zajedno s Pokrovcem odrastao i bio čovjek od njegova najvećeg povjerenja. Prijatelj, koji je stanovao nekoliko zgrada dalje, odmah je pohitao prema Pokrovčevoj zgradi, jer mu je Moravka rekla da je čula neobičnu buku i komešanje neposredno nakon suprugova dolaska. Došavši pred zgradu, pozvonio je na interfon da mu Pokrovčeva supruga otvori vrata s električnom bravom. Pritom ga je upozorila neka pazi kako hoda jer je svjetlo na stubištu pokvareno. Kad je otvorio ulazna vrata, umalo se nije spotaknuo o skvrčeno tijelo svog prijatelja koje je ležalo u lijevome kutu stubišta obliveno krvlju. Sagnuo se da vidi je li mu prijatelj živ i odmah nazvao prvu pomoć i policiju. Nakon toga je obavijestio Moravku i neke zajedničke prijatelje. Policija je nakon nekoliko minuta došla na mjesto ubojstva. Ubojica je došao i pobjegao sa stražnje strane stubišta gdje su postojala još jedna vrata koja su se dala otvoriti jedino s unutarnje strane bez ključa. Netko je na tim vratima tjedan dana prije ubojstva napravio rupu u staklu da se kroz nju može provući ruka i otvoriti vrata s unutarnje strane. Nitko od stanara na to nije posebno obraćao pažnju a to je bio jasan znak da je Pokrovčevo ubojstvo pomno planirano i da su ga izvršili profesionalci.

  Pokrovčevo ubojstvo spominjalo bi se tek uzgred kao likvidacija još jednog kamatara, da prije četiri godine nije postao menadžer Nike Kranjčara, najveće nade hrvatskog nogometa. Najbolje od svega bilo je to da je susret u kafiću "Dino" inicirao Zlatko Kranjčar koji je ponudio Pokrovcu i njegovu partneru Davoru Šukeru vođenje karijere svog tada 16-godišnjeg sina. Kad je postao punoljetan, Niko Kranjčar potpisao je ugovor s Pokrovcem i ovlastio ga da u njegovo ime osigura dva iduća klupska ugovora. To znači da bi Pokrovac i Šuker profitirali od Kranjčarova odlaska u inozemstvo jer bi im pripalo 15 posto transfera. Kad se potkraj 2004. Niko Kranjčar posvađao s menadžerom Zdravkom Mamićem, Pokrovac je bio glavni savjetnik koji mu je sugerirao odlazak u Hajduk, a ne neki strani klub. Lako se dogovorio sa šefovimma Hajduka Igorom Štimcem i Fredijem Fiorentinijem koji su Mamiću isplatili 1,5 milijuna eura i najveći transfer hrvatskog nogometa bio je obavljen. Da je poživio, Pokrovac bi idućeg ljeta, kad Kranjčar ode u inozemstvo, postao još bogatiji čovjek. Ovako će ostati zapamćen samo kao još jedna žrtva koju je likvidiralo zagrebačko podzemlje.

  Iako je u neformalnim razgovorima slovio kao najopasniji stanovnik Sigečice, Pokrovac se nije upuštao u tučnjave poput brojnih lokalnih razbijača. Točnije, ako je to i činio, bilo je to davno kad je bio šef redara u "Saloonu". Ali unatoč izbjegavanju javnih sukoba, a kamoli nasilničkog ponašanja, znalo se da je riječ o osobi s kojom se nije dobro sukobljavati. Pamti se situacija otprije nekoliko godina, kad je vukovarski branitelj koji se doselio na Sigečicu nasred ulice ispalio nekoliko metaka iz pištolja. U tom trenutku u blizini se potpuno slučajno našla Pokrovčeva kći koju je jedan metak umalo pogodio. Dijete je tjednima bilo u šoku, a račune su odlučili izravnati Pokrovčevi prijatelji koji su doseljenom slavonskom kauboju pozvonili na vrata i sugerirali da nestane. I doista, poslije tri dana odselio se i više nikada nije viđen na Trnju.

  Još prije početka rata u Hrvatskoj o Pokrovcu se pričalo kao osobi koja se bavi sumnjivim poslovima. Nikad se nije doznalo je li istina ili nije, ali bio je označen kao čovjek zadužen za prebacivanje zagrebačkih prostitutki u Italiju, a bilo je govora i o švercu oružja u inozemstvo. No to su bile neistinite priče. Prvi veći novac Pokrovac je zaradio kao dio dobro organizirane mreže preprodavača i švercera automobila. Automobili su bili kupljeni ili ukradeni u zapadnoj Europi, uvoženi u Jugoslaviju te bi bili registrirani u Kragujevcu ili Kraljevu. Dokumenti su bili, naravno, fiktivni, jer su samo udarani žigovi iz Kragujevca ili Kraljeva da su plaćeni porez i carina. Na tome se uštedio još jedan automobil i zarade su bile velike. U taj posao upao je preko ljudi koje je upoznao dok je boravio u Frankfurtu. Taj novac počeo je "oplođivati" davajući ga na kamatu. Specijalnost su mu bili kockari, koji su, da bi se "izvukli", bili spremni prodati i založiti sve što imaju. Veliki dio takvih "mušterija" navodno mu je nabacio Mićo Carić, vječiti zagrebački bonvivan i kockar, danas partner Nine Pavića i odvjetnika Ante Nobila u kupnji i preprodaji nekretnina. Pokrovčevo bogatstvo svakim se danom povećavalo, no on se nije htio seliti sa Sigečice ni mijenjati svoj imidž. Jedino u čemu se ogledalo njegovo imovinsko stanje bili su automobili. Prvo je kupio ferrarija 348, zatim model 350, da bi si na kraju priuštio vrhunski model Modenu, koju je imao, prekrivenu crvenom originalnom ceradom, parkiranu u garaži hotela Westin. Taj model, da je na njega plaćena carina i porez, stajao bi u Hrvatskoj oko pola milijuna eura. Kako si je Pokrovac ishodio dozvolu boravka u Italiji, mogao je voziti automobile sa stranim tablicama. Njegov ferrari ima münchenske tablice.

  Kao ljubitelj i izvrstan igrač malog nogometa, uvijek se motao oko igrača, trenera i menadžera. S vremenom je počeo i tom miljeu posuđivati novac na kamatu. Među njegovim najvećim klijentima je i novi trener Dinama Josip Kuže, strastan kockar, koji je čak kod Pokrovca založio svoju prekrasnu kuću koju ima na Gornjemu gradu, ne bi li se tako izvukao iz dugova. Kod njega je novac posuđivao i Zlatko Kranjčar, te je kroz taj odnos i hrvatski izbornik brigu o daljnjoj karijeri svoga sina Nike prepustio Pokrovcu. Među Pokrovčevim su klijentima i Ilija Perković, vlasnik Garni hotela iz Samobora, kojem je pod hipoteku uzeo kuću, te mnogi drugi ugostitelji i sportski radnici, koji će svi biti ispitani na policiji. U nedjelju je na policiji bio ispitan i Davor Šuker, koji je zbog toga doputovao iz Londona.

  Policija je doznala i gdje je popis Pokrovčevih dužnika. Uz taj popis, Pokrovac je svakog svog dužnika natjerao da dug ovjeri i kod javnog bilježnika. U tome mu je pomagao njegov odvjetnik T.S. , tako da Pokrovčevi prijatelji i prijateljica Renata imaju vrlo uredan i pravno valjan  popis svih njegovih dužnika i teško će se koji izvući iz obveze da vrati ono što je ostao dužan. I to s kamatama.

  Među Pokrovčevim velikim dužnicima je i NK Hajduk, uz koji je on bio ne samo emotivno nego i poslovno vezan. Da bi klub funkcionirao, upravo je Pokrovac financijski pomogao. Njemu je bilo itekako u interesu da klub bude prvak i da napravi rezultat u Europi, kako bi tako mogao bolje prodati svoje igrače u inozemstvo. Upravo uz podršku i nagovor Dine Pokrovca, u Hajduk je prije tri tjedna doveden i trener Miroslav Blažević kojem je upravo Pokrovac jamčio urednu isplatu honorara i transfera. Prije nekoliko dana dao mu je i prvi dio novca koji mu je obećao Hajduk. Pokrovac je to Blaževiću platio iz vlastita džepa. Pri pažljivom čitanju izjava nakon Pokrovčeva ubojstva može se primijetiti da o njemu Blažević govori s najvećim pijetetom i poštovanjem, što jasno odaje njihov odnos i ulogu koju je Pokrovac odigrao u njegovu transferu u Hajduk. Pokrovcu su kafić i autopraonica bili samo pokriće za razgranate poslove kojima se bavio. Upravo zbog toga policija je njegove prijatelje u prva dva dana ispitivala najviše o transferima igrača i odnosima unutar toga svijeta. Sudeći po tome, policija smatra da je iz toga miljea mogla doći narudžba za ubojstvo.

  Za susjede je Pokrovac bio ugodan i pristojan čovjek iz susjedstva s kojim se uvijek moglo popričati ili zatražiti savjet, ali svi su znali da se bavi kamatarenjem i da s njim nije dobro biti u svađi. Potvrdu su dobili kad je ubijen Željko Šobot, jedan od glavnih mafijaša u Hrvatskoj. Tada je u dnevnim novinama objavljena njegova osmrtnica na koju su se potpisali "prijatelji iz lokala 'Dino'". Unatoč lošoj reputaciji, ne pamti se da je Dino Pokrovac sudjelovao u neredima ili nekoga ozbiljnije pretukao. Uostalom, njegov je život nalik na hollywoodski scenarij.

  Rođen je 1962. u selu Poljane pokraj Drniša a u Zagreb se doselio kao desetogodišnjak. Sigečica je u to vrijeme bila klasno-nacionalni konglomerat: starosjedioci su uglavnom pripadali radničkoj klasi i živjeli u jednokatnim ruševnim kućercima, a od početka 70-ih na njihovu mjestu počele su se graditi moderne zgrade u koje su doseljavale obitelji milicionara i vojnih lica. S vremena na vrijeme, domaće stanovništvo nije željelo iseliti iz svojih potleušica i otići u zamjenske stanove u Novom Zagrebu, nego su pružali otpor vlasti. Popeli bi se u sobu na katu i odatle vrijeđali i bacali razne predmete na milicionare, koji nisu mogli u dvorište jer su ih ondje čekali vlasnikovi psi. Onda bi dolazili vatrogasci i šmrkovima hladili prosvjednike, a predstava bi obično trajala oko sat vremena. Naposljetku bi ih milicija izvodila van, a stanari okolnih zgrada bi pljeskali i kao na stadionu izvikivali njihovo ime.

  U takvom okruženju ugled se stjecao na temelju snage i tu se prvi put čulo za Dinu Pokrovca. "Dečki sa Sige nikog se ne boje", bila je parola nekoliko generacija lokalnih mladića koji su uz one s Peščenice, Janjevce iz Dubrave, Trešnjevčane i Martićevce godinama slovili kao jedna od najopasnijih ekipa u gradu. Reputacija snažnog momka pomogla mu je da već 80-ih postane šef redara u "Saloonu", koji je u to vrijeme bio omiljeni zagrebački diskoclub i u koji su dolazili poznati igrači Dinama i Cibone. Na Sigečici je odrastao i Tomislav Ivković, tadašnji Dinamov golman i današnji pomoćnik izbornika Zlatka Kranjčara. Pokrovac i on družili su se još u mladosti, a u "Saloonu" ga je Ivković upoznao s tadašnjim nogometašima Dinama Zlatkom Kranjčarom, Borom i Zvezdanom Cvetkovićem i Velimirom Zajecom. Bila je to ekipa koja je voljela noćne izlaske, a povremeno su nastupali i na tadašnjim iznimno popularnim malonogometnim turnirima. Poslije se sprijateljio i s nogometašima Marijanom Vlakom i Zvonimirom Soldom.

  Fizički izgled Dine Pokrovca bio je u potpunoj suprotnosti s onim velike većine opasnih momaka obrijanih glava koji su se pojavili 90-ih. Kao i oni bio je nabijen, štoviše, pomalo zdepast, ali karakterizirala ga je dugačka kosa kakvu su prije trideset godina nosili fanovi Led Zeppelina i Deep Purplea. Kad bi se u kvartovskim kafićima razgovaralo o njemu, i pokušavalo objasniti kako izgleda taj poznati menadžer, obično bi opis bio kratak: "Dino ti je onaj s dugom kosom, sigurno si ga vidio."

  Osamdesetih se na Sigečicu doselio i Zdravko Mamić, u to doba siromašni prodavač odjeće. Pokrovac i Mamić nikada nisu bili prijatelji, ali su vikendom igrali mali nogomet i družili se s lokalnim društvom. Uskoro se Mamić odselio, postao tajkun i direktor Dinama, a Pokrovac je ostao vlasnik lokalnog kafića i vrlo se diskretno počeo baviti kamatarenjem. Za razliku od Mamića, koji ne može živjeti bez medija, Pokrovac ih je gotovo panično izbjegavao čak i kad je postao javna osoba. U vrlo lijepoj zgradi kupio je velik stan i živio u radijusu od dvije stotine metara, između obiteljskog apartmana i kafića "Dino". Nikada nije zalazio u druge lokale, osim navečer kad se s bliskom prijateljicom Renatom, kojoj je darovao kafić "Canzona" u Gundulićevoj, volio prošetati Cvjetnim trgom i okolnim ulicama. Iako su se u međuvremenu obojica obogatila, desetljećima su Pokrovac i Mamić živjeli u potpuno različitim svjetovima. Zdravko Mamić se preselio na Pantovčak, javno pokazivao jaguar, mercedese i skupocjene jahte, dok je Pokrovac ostao na Sigečici i ni za živu glavu nije se želio slikati uz Mercedes CL500, Ferrari i Harley Davidson. Ne pamti se njegov posjet nekom elitnom okupljalištu i samo nekoliko najintimnijih prijatelja znalo je njegov dnevno raspored. Onda se 1999. Pokrovac uortačio s Davorom Šukerom i počeli su preprodavati igrače. Kako se istim poslom bavio i Mamić, sukob među njima bio je neizbježan. Na jesen 2003. Zdravko Mamić je dobio nekoliko anonimnih prijetnji smrću. Premda se nije znalo tko stoji iza opasnih prijetnji, Mamić je o svemu obavijestio policiju i pravosuđe. No dobri poznavatelji stanja u hrvatskom nogometu potvrdili su tih dana kako postoji osnovana sumnja da je povod, zasad još uvijek verbalnom ugrožavanju glavnog operativca kluba iz Maksimira skupina osoba vezanih uz transfer Ivice Olića iz Dinama u moskovski CSKA. Radilo se o svoti od približno 250.000 eura koja je nestala prilikom transakcije iz Zagreba u Moskvu, za što je Olićev menadžer Dragan Marić okrivio Mamića. Olić je imao nekoliko menadžera: uz najeksponiranijeg Marića tu su još Reno Sinovčić iz Zadra, Dino Pokrovac i skupina njihovih prijatelja. Sve njih Marić je uspio uvjeriti da je Mamić ukrao tih 250.000 eura i, Zdravko Mamić je tvrdio kako mu netko iz tog menadžerskog miljea prijeti likvidacijom. Mamić se gotovo panično plašio Pokrovca i privatno govorio da se radi o opasnoj osobi s kojom se ne treba sukobljavati. Poslije su se njihovi odnosi normalizirali, što znači da su se držali distancirano, ali bar nitko nekomu nije prijetio.

  Dino Pokrovac u svakodnevnim se situacijama držao skromno, gotovo se može reći da je volio ostavljati dojam pomalo naivne osobe. U privatnim razgovorima redovito je demantirao priče da se bavi kamatarenjem. Pritom nije djelovao pretjerano uvjerljivo uzme li se u obzir cjelokupno bogatstvo kojim je raspolagao. Bilo je pomalo smiješno slušati kako je sve te milijune stekao zahvaljujući jednoj autopraonici i loše posjećenom kvartovskom kafiću. Kad mu je uništen skupocjeni mercedes, pojavile su se glasine kako je neke mušterije dobivao od Miće Carića, koji je prije nekoliko godina otvorio casino u hotelu "Dubrovnik". Također se govorilo da je vlasnik zaštitarske agencije koja osigurava Hrvačićev Obiteljski i Narodni radio. U siječnju 2004. Večernji list naveo je Pokrovca kao jednog od 13 optuženih za lažiranje prometnih nesreća radi izvlačenja novca od osiguravajućih društava. U članku se sugeriralo da zbog odugovlačenja odvjetnika i optuženika, procesu prijeti padanje u zastaru. Unatoč svemu, početkom godine činilo se  d se poslovi vraćaju u normalu. Niko Kranjčar odveden je u Hajduk gdje se odlično uklopio i iduće ljeto treba potpisati ugovor s nekim stranim klubom. Ako još malo podigne formu, a Hrvatska se plasira na Svjetsko prvenstvo, i Kranjčarovi menadžeri odlično će profitirati. Pokrovac i Šuker dobro su prodali Matu Neretljaka u Koreju, a i ostali njihovi igrači manje-više nastupaju redovito. Iz tog kuta , da je ostao živ, Dino Pokrovac idućih bi se godina vjerojatno etablirao kao vodeći hrvatski menadžer.