Kad bi se danas u Hrvatskoj radila anketa, zaustavljali ljudi na ulicama i pitali tko je Stjepan Grandić zvan Štef, od sto zaustavljenih prolaznika njih sto ne bi znalo tko je Štef. A odluka predsjednika Mesića da Štefu smanji zatvorsku kaznu s deset godina na osam godina osvanula je na svim naslovnicama hrvatskih novina?! Tko je Stjepan Grandić zvan Štef. To je biće umirovljeni bojnik Hrvatske vojske, odlikovano je Spomenicom Domovinskog rata, Odlikovanjem reda hrvatskog pletera i medaljom za "Oluju". Stvorenje je u hrvatsku povijest ušlo kao zapovjednik vojarne u Perušiću koji je od svog zapovjednika Mirka Norca zvanog Kevo dobio naredbu da "likvidira preostale civile iz vojarne, organizira njihov prijevoz na lokalitet Lipova Glavica kod Perušića, gdje je pripadnicima Hrvatske vojske, od kojih su neki bili maskirani, zapovjedio da iz vatrenog oružja usmrte civile među kojima su bili Simo Kljajić, Branko Štulić, Radovan Barač, Dane Bulj, Nikola Gajić, Bogdan Šuput, Radojka Diklić, Dušanka Vraneš, Đorđe Kalanj, Mirjana Kalanj, Miloš Orlović, Mileva Orlović, Milan Pantelić, Branko Kuzmanović, Radmila Stanić, Stanko Smiljanić, Borka Vraneš, Petar Lazić, Željko Mrkić, Ljubica Trifunović, Mićo Pejnović, Sofija Lončar i ostale neidentificirane civile..." Ovo je prepisano iz Presude što ju je "u ime Republike Hrvatske" 24. ožujka 2003. donio Županijski I Grandić i Norac ubijali su civile u ime Republike Hrvatske. Ta ista Hrvatska poslije im je presudila za ono što im je prije naredila sud u Rijeci, predsjednica vijeća bila je danas legendarna Ika Šarić. Ovaj je uvod bio neophodan da bi nam bilo jasnije čemu je Mesić ovih dana smanjio zatvorsku kaznu. Što će Štef dobiti pomilovanjem? Mnogo. Mogućnost da izađe na uvjetni otpust jer je već odslužio više od polovine kazne. Zašto je Mesić pomilovao Grandića iako se tome protivilo Ministarstvo pravosuđa? Među ostalim i zato što je Grandić "samohrani otac" maloljetnog djeteta koje je oduzeto majci.
  Jesu li umlaćeni Srbi i Srpkinje imali djece o kojoj bi brinuli da ih hrvatski vitezovi nisu izrešetali? Naš predsjednik sigurno misli da je Štefovo "maloljetno dijete" bitnije od srpske dječurlije koja su ostala bez oca ili bez majke ili bez oboje. A možda predsjedniku nitko nije rekao da su pobijeni Srbi iza sebe ostavili nekakvu "maloljetnu djecu". Poznato je da naš predsjednik zna samo ono što znaju njegove stručne službe. Da su predsjedniku službe rekle da postoje negdje nekakva siročad, naš predsjednik im ne bi pomilovao oca, za njihove se očeve Hrvatska već pobrinula, ali bi im sigurno na neki način pomogao. Predsjednik koji se brine o Štefovom "maloljetnom sinu" brinuo bi se i o drugim maloljetnim sinovima... Doduše, srpska, tada deriščad, ni danas se po pravima ne bi smjela izjednačiti s hrvatskim "Maloljetnim Sinom". Nikad i nikad i nikad ne smijemo izjednačiti žrtvu i agresora. Ipak, ključno je pitanje je li iza pobijenih Srba uopće ostalo nešto maloljetno ili jedva punoljetno? Bilo ih je. Dalibor Pejnović, Mirela Pejnović, Tamara Mrkić, Goran Mrkić, Radomir Ivanišević, Draško Kalanj, Bojan Kalanj, Branko Štulić, Milan Kuzmanović, Goran Kuzmanović, Nada Smiljanić, Dragan Smiljanić, Dario Bulj... Možda ih je bilo još. Meni Hrvatici bit će oprošteno ako izostavim ime kakvog srpskog klinca, uostalom, nitko u Hrvatskoj ne zna njihova imena. Da, zaboravila sam, bez oca je ostala i tada osmomjesečna Jelena Barač. Dosadan je tekst koji je samo popis svima nama nevažnih srpskih imena i prezimena. Treba li dizati frku oko jednog pomilovanja? O čemu se ovdje radi? Budimo razumni, prizemljimo problem. Nekakav gospodin Stjepan Grandić zvan Štef i dečko Mirko Norac zvan Kevo prije petnaestak su godina na svoja nikome bitna tijela navukli uniformu a onda krenuli po Lici ubijati civile. Ništa oni protiv njih nisu imali. Prije Domovinskog rata Štef je bio običan građanin. U Presudi piše, "pismen sa završenom srednjom metalnom školom - brusač. Neosuđivan." Kevo je prije rata bio "pismen sa završenom srednjom ugostiteljskom školom". Kevo je u trenutku zločina imao dvadeset i pet godina, gotovo dječarac. I Štef i Kevo bili su na zadatku, ubijali su civile u ime Republike Da su predsjedniku rekli da postoji siročad, on im ne bi pomilovao oca, za njihove se očeve Hrvatska već pobrinula, ali bi im nekako pomogaoHrvatske. Ta ista Republika Hrvatska im je kasnije presudila za ono što im je prije naredila. Zato je naš predsjednik u strašnoj frci. I Štef i Kevo njegovi su dečki. Kad su po Lici ubijalo nevine očeve i majke maloljetne srpske djece, Mesić nije bio izvan priče. Stari je gospodin tada bio jaka Tuđmanova desna ruka. Zato mu je danas nepodnošljivo da neki hrvatski heroji trunu po hrvatskim tamnicama kao zločinci, a drugi hrvatski heroji jednakog kalibra, ako ne i većeg, putuju po svijetu, rukuju se sa svjetskim državnicima, sjede u Saboru, potpisuju zakone... Potpuno se slažem s našim dragim predsjednikom, presude znaju biti nepravedne. Sve naše zločince treba pomilovati, čak i one koji nemaju "maloljetnog sina". Iz povijesti znamo da je ubijanje civila samo borba za slobodu drugim sredstvima. Hrvati su stekli Slobodu onako kako su je stekli i ostali narodi. Neka "Maloljetni Sin" dobije oca! Neka srpska siročad čeka ishod tužbi jer im Hrvatska ne želi platiti štetu za nanesene boli! Bilo bi prestrašno kad bismo izjednačili srpsku i hrvatsku bol! Dobro se zna tko je bio žrtva a tko agresor! I u ovoj se priči zna tko je bio žrtva a tko agresor? Postoji i Presuda?! Presuda?! Što znači Presuda? Pobjednici pišu povijest i potpisuju pomilovanja.