O Vladimiru Zagorcu proteklih se godina opsežno pisalo najviše zbog tajnovitosti kojom je i danas prekriven najveći dio poslova RH Alana, MORH-ove tvrtke kojom je on godinama upravljao, a koja je pod embargom nabavljala oružje za obranu HrvatskeU prošli petak u rano poslijepodne u Fond za privatizaciju pristigle su otvorene ponude petorice kandidata za koncesionara helikopterske hitne medicinske službe u Hrvatskoj. Riječ je o međunarodnom javnom natječaju koji je neizravno ponovno stavio u središte pozornosti dosad malo poznatu poslovnu karijeru umirovljenog generala Vladimira Zagorca.

Iako se na taj međunarodni javni natječaj javilo i nekoliko uglednih svjetskih tvrtki, predstavnici većine njih u neslužbenom su razgovoru za Nacional nakon otvaranja ponuda izrazili uvjerenje da je natječaj zapravo tek formalnost te da će za mjesec dana mjerodavno povjerenstvo kao koncesionara odabrati Heli kompaniju.

Heli kompanija već se duže vrijeme ozbiljno pripremala za taj natječaj. Javno je zagovarala model ustroja helikopterske hitne službe koji se u najvećoj mjeri bazira na magistarskom radu umirovljenoga generala Vladimira Zagorca.

Zagorec je 11. srpnja 2003. na Fakultetu prometnih znanosti obranio rad pod nazivom "Prilog razvoju interventne zračne operative". U njemu zagovara centralizaciju svih hitnih helikopterskih službi pod okriljem jednog menadžmenta, što još ni jedna europska država nije pokušala provesti u praksi. Prema tom modelu isti bi helikopteri praktički služili i za hitnu pomoć, i za nadzor granice, ali i u gašenju požara.

Heli kompanija svoj projekt namjerava realizirati u suradnji s uglednim proizvođačem helikoptera - Eurocopterom. Dobro upućeni poslovni krugovi Nacionalu su potvrdili da je u Hrvatskoj interese te tvrtke potkraj devedesetih prvo zagovarao odbjegli Hrvoje Petrač. On je u Hrvatsku tih godina dovodio Eurocopterove dužnosnike Karla Meszarosa i Wolfganga Sproessera. Tvrdi se da je Sproesser izradio jednu studiju o mogućnostima korištenja Eurocopterovih helikoptera za poslove hitne službe u Hrvatskoj, čije je dijelove Zagorec iskoristio u izradi svog magistarskog rada.

Heli kompanija, koja je preuzela Zagorčev model uspostave hitne helikopterske službe, u suvlasništvu je austrijske tvrtke Human Consult. Zagorec tvrdi da niti s jednom od tih tvrtki nema nikakve veze. Međutim, Boris Galović, profesor na Fakultetu prometnih znanosti, koji je bio član Povjerenstva za ocjenu i obranu Zagorčeva magisterija, danas je zaposlenik Heli kompanije, u kojoj kao 'trainings manager'.

Dijelom zbog koncepta koji Heli kompanija zagovara, a dijelom vjerojatno i samo zato što je autor njegove teoretske podloge Vladimir Zagorec, konkurenti Heli kompanije već mjesecima s brojnim logičnim argumentima osporavaju njihova lobiranja.

Međutim, osvoji li Heli kompanija za mjesec dana na spornom natječaju željenu koncesiju, u sljedećih bi dvadesetak godina preko njihovih računa moglo proći 200-400 milijuna eura, koliko stručnjaci predviđaju da bi bila ukupna vrijednost tog posla u tom razdoblju. Ako se to dogodi, među zaslužnijima za to bit će Vladimir Zagorec i njegova stručna promišljanja

O Vladimiru Zagorcu proteklih se godina opsežno pisalo najviše zbog tajnovitosti kojom je i danas prekriven najveći dio poslova RH Alana, MORH-ove tvrtke kojom je on godinama upravljao, a koja je pod embargom nabavljala oružje za obranu Hrvatske. Više ga se puta sumnjičilo zbog raznih nezakonitosti iz tog razdoblja, ali ništa od toga nije ozbiljno ugrozilo njegovu slobodu te se on bez puno problema preselio u Austriju, ondje poslovno povezao s nekoliko tvrtki i 'poslovnih' ljudi, s kojima se upoznao dok su oni krijumčarili oružje za obranu Hrvatske.

Neki dokumenti i posjetnice u posjedu Nacionala upućuju na to da u Zagorčevoj poslovnoj karijeri ključnu ulogu, po svemu sudeći, ima Constantin Dafermos, kontroverzni Grk koji je više puta bio sumnjičen za međunarodno krijumčarenje oružja. Zagorec i Dafermos nominalno su zaposlenici firme Scorpion.

Što je Zagorec nakon napuštanja RH Alana otišao raditi u Austriju, pokušao je otkriti potkraj 2002. tjednik Globus. Novinari Globusa otkrili su da je on u veljači te godine u Beču sa 35 tisuća eura registrirao tvrtku MT LOC Consult. Zagorec tvrdi da je ta tvrtka u suradnji s tvrtkom Palfinger patentirala projekt za praćenje logistike preko elektronskih čipova i to preko sustava GPS-a, kojim se koriste austrijske željeznice i još neke tvrtke.

Zagorec je u to vrijeme koristio luksuznu vilu u malom skijaškom mjestu St. Marein im Muertztalu, 140 km udaljenom od Beča. U razgovoru za Globus otkrio je da ta kuća pripada tvrtki Scorpion, kao i BMW X5 kojim se tada koristio.

Tvrtku Scorpion austrijski i ruski mediji više su puta sumnjičili za krijumčarenje oružja. Nacional posjeduje dokumente i dvije posjetnice koje upućuju na to da je Zagorčev angažman u Scorpionu proizašao iz prijašnjih poslova nabavke oružja za Hrvatsku, u kojima je on sudjelovao kao bivši šef RH Alana. Riječ je o posjetnicamaVladimira Zagorca i Constantina Dafermosa. Na njima se vidi da obojica rade za Scorpion, s tim da je Zagorec formalno zaposlen u odjelu za uvoz i izvoz, dok se Dafermos vodio kao predsjednik međunarodnih usluga u toj tvrtki. Iz tih je posjetnica razvidno i da su njih dvojica praktički dijelili istu sobu te broj telefona i telefaxa (0043 1 5233051 i 0043 1 523 3053) u Beču na adresi Schottenfeldgasse 23.

Nacional posjeduje i spis talijanske kaznene prijave protiv Constantina Dafermosa od 6 travnja 2001. U njoj je Dafermos, zajedno s Alexandrom Zukhovom, Markom Garberom i Leonidom Lebedevom, prvooptuženi za krijumčarenje oružja prema zemljama bivše Jugoslavije. Do te se kaznene prijave došlo nakon osam godina opsežne istrage, koja je počela nakon što su 8 ožujka 1993. NATO snage zaustavile brod Jadran Express, koji je prevozio više od 30 tisuća kalašnjikova, više desetaka tisuća municije različitih kalibara, kao i neke granate prema zemljama bivše Jugoslavije. Talijanski istražitelji Dafermosa smatraju glavnim mozgom sofisticirane operacije, koja je uključivala i nabavku lažnih dokumenata koji su trebali poslužiti kao pokriće za krijumčareno oružje, odnosno koji su sugerirali da je oružje trebalo završiti u nekim afričkim zemljama.

U razgovoru za Globus potkraj 2002. Zagorec je o svom radu u Scorpionu izjavio sljedeće: "Moj je posao organiziranje i logistika za tzv. fire fighting ili sprječavanje požara. Scorpion se, među ostalim, bavi i gašenjem požara u Grčkoj, na Cipru, u Portugalu i Australiji, a ja sam zadužen za logistiku, tehničko održavanje i rezervne dijelove. Avioni s kojima radimo su civilni a ne vojni, ništa nije militantno. Moj novi posao je logistika a ne trgovanje oružjem".

Novac zarađen savjetodavnim uslugama u Scorpionu, a možda i nešto ranijih stečevina, Zagorac je proteklih godina pokušao ulagati u raznovrsne građevinske pothvate.

Dosad je malo poznato da je Zagorec zastupao interese jedne švicarske i jedne austrijske tvrtke koje su sve donedavno bile najozbiljniji potencijalni investitor u gradnju novog stambeno-poslovnog kompleksa nedaleko od Kaptol centra u Zagrebu, na zemljištu koje je Crkva odlučila dati u zakup na 99 godina. Krugovi bliski Crkvi nisu se odveć zanimali radi li se zapravo o privatnom Zagorčevu kapitalu ili o nekom stranom kapitalu, čije interese Zagorec tek zastupa.

Već se nekoliko puta u novinama pisalo o nekim drugim građevinskim projektima u koje je bio uključen Vladimir Zagorec, i to kroz neke druge tvrtke u čijem se suvlasništvu nalaze. Primjerice tvrtka PZ ulaganja, u kojoj je direktor Zagorčev prijatelj Roman Binder, potpisala je na početku 2004. s tadašnjim pulskim gradonačelnikom Lucianom Delbiancom ugovor o osnivanju prava građenja u Kandlerovoj ulici u Puli. Grad Pula ustupio je PZ ulaganju 3874 četvorna metra uz Gradsku knjižnicu za gradnju stambeno-poslovnog objekta, garaže i trafostanice. Radovi su trebali biti završeni u roku od 18 mjeseci, ali još nisu ni počeli jer su arheolozi ondje našli vrijedne antičke i srednjovjekovne iskopine.

Suvlasnik u PZ ulaganjima je i Huber Palfinger, čijim tvrtkama u Austriji Zagorec, prema vlastitim tvrdnjama, pruža savjetodavne usluge. PZ ulaganja osnovana su 13. lipnja 2003. novcem tvrtke PZ Investment iz Austrije. Temeljni kapital tvrtke iznosi 114 tisuća kuna, a bruto knjigovodstvena imovina procjenjuje joj se na približno 250 tisuća eura.

Zagorec i Binder od 30. siječnja 2002. suvlasnici su i firme Molteh, registrirane za obavljanje širokog spektra poslova, s temeljnim kapitalom od 20 tisuća kuna. Kontakt adresa te tvrtke je u Hatzovoj ulici 1. Na istoj je adresi i kontakt za Molteh i PZ Ulaganja, kao i za Hvar građenje, u kojoj se Zagorec ne spominje, ali je kao direktor naveden Roman Binder i Martinovka građenje, s direktorima Romanom Binderom i Ankom Radosović, koja je osnovana u veljači 2005.

Neformalno suvlasništvo Zagorcu pripisuju i u tvrtki Inter-construct, u kojoj je od tekuće godine Binder također direktor. Riječ je o tvrtki koja se bavi postavljanjem zidnih i podnih obloga, graditeljstvom i trgovinom, u kojoj se kao članovi uprave pojavljuju Ivan Bitanga, Josip Leko i Ivica Pivac.

Neke druge Zagorčeve poslovne veze iz prijašnjih vremena, ili iz nekih drugih poslovnih područja, našle su se u središtu pozornosti javnosti i nakon što je on potkraj 2003. brutalno pretučen u javnoj garaži u Petrinjskoj ulici u Zagrebu. Tada je Nacional upozorio na to tko su mu neprijatelji iz razdoblja dok je bio na čelu RH Alana, koji su možda mogli biti u pozadini tog brutalnog napada.

Među ostalim, tada se nagađalo da je sa svojim prijateljem Marijem Plejićem suvlasnik tvrtke Lovac, koja ima zastupstva brojnih poznatih proizvođača oružja, što je on u razgovoru za Nacional opovrgnuo. Tada je opovrgnuo i sve poslovne veze s Johanom Fanzojem, austrijskim proizvođačem pušaka, svojim prijateljem i čovjekom za koga se vjerovalo da je bio jedna od važnijih veza za nabavku oružja za obranu Hrvatske.

Da Zagorec vjerojatno nije bio uvijek iskren kada je pričao o svojim poslovima, pokazalo se tijekom postupka, pokrenutog protiv osumnjičenika za otmicu njegova malodobnog sina Tomislava, kada je prešutio da je s Icom Matekovićem, jednim od otmičara njegova sina, bio neformalni suvlasnik kafića Mango-mambo na Šalati.

Brutalni napad i otmicu djeteta Zagorec je najvjerojatnije pretrpio zbog toga što mu se pripisivalo bogatstvo koje je navodno zaradio sudjelujući u netransparentnim nabavkama oružja za obranu Hrvatske i poslije ga uložio i umnožio u drugim poslovima.

Poslovna veza Vladimira Zagorca sa Constantinom Dafernosom u tvrtki Scorpion najizravnije sugerira da je Zagorec svaki svoj kontakt znao prije ili kasnije prilično dobro kapitalizirati. Zato ne treba sumnjati u to da će Zagorec, osvoji li Heli kompanija sporni natječaj za helikoptersku hitnu službu, sigurno znati dodatno unovčiti svoju novu uspješnu poslovnu referencu te tako ipak uspostaviti neku vezu s tom tvrtkom, koju zasad pobija.