Objavljeno u Nacionalu br. 504, 2005-07-11

Autor: Mislav Šimatović

PANIKA U MARINAMA

10 000 jahti čeka slobodan vez

Stručnjaci koji će krajem godine početi izrađivati Studiju razvoja nautičkog turizma, koju je naručilo Ministarstvo mora, za Nacional iznose plan za spas hrvatskog nautičkog turizma

Hrvatska od svih zemalja s obalom na Mediteranu, osim Grčke, ima najbolje predispozicije za zaradu na nautičkom turizmu – po broju otoka i razvedenosti obale na drugom je mjestu. Hrvatska s 1246 otoka i 7456 kilometara obalne crte raspolaže sa samo 41 marinom i oko 15 tisuća vezovaHrvatska od svih zemalja s obalom na Mediteranu, osim Grčke, ima najbolje predispozicije za zaradu na nautičkom turizmu – po broju otoka i razvedenosti obale na drugom je mjestu. Hrvatska s 1246 otoka i 7456 kilometara obalne crte raspolaže sa samo 41 marinom i oko 15 tisuća vezovaS obzirom na broj jahti koje svake godine uplovljavaju u Jadran, Hrvatskoj nedostaje oko 10 tisuća pomorskih vezova u nautičkim lukama, barem četiri megamarine na područjima u blizini kopnenih zračnih luka, zakon o sigurnosti plovidbe i pomorski katastar, čije bi donošenje razjasnilo kojim resursima upravlja pojedina županija i lokalna zajednica. Zbog strukture vezova koji su rađeni prije dvadesetak godina, marine i lučice, kojih u Hrvatskoj ima 75, odbijaju veliki broj jahti čija dužina prelazi 12 metara i 95 posto megajahti svjetskih jetsettera i milijardera koji uplove u Jadran. S obzirom na uslugu koju pružaju nautičarima, marine su se svele na puko parkiralište jahti.
  S druge strane, Hrvatska od svih zemalja s obalom na Mediteranu, osim Grčke, ima najbolje predispozicije za zaradu na nautičkom turizmu – po broju otoka i razvedenosti obale na drugom je mjestu. Hrvatska s 1246 otoka i 7456 kilometara obalne crte raspolaže sa samo 41 marinom i oko 15 tisuća vezova. Španjolska ima osam otoka, 180 marina i 52 tisuće vezova, Francuska pet otoka, 250 marina i 109 tisuća vezova, a Italija 60 otoka, 104 marine i 23.500 vezova. Gledano proporcionalno po kilometru obale na Mediteranu, Hrvatska nakon Grčke ima najmanji broj vezova – samo 2,6. Zbog svega navedenog Hrvatska od nautičkog turizma zarađuje samo 50 posto od onoga što bi mogla.
  Zaključak je to opsežne rasprave održane prošli tjedan u Saboru na inicijativu Odbora za turizam, u kojoj su sudjelovali svi relevantni čimbenici u turizmu – od članova odbora na čelu s Antom Markovom, predstavnika Ministarstva mora, turizma, prometa i razvitka, Urbanističkog instituta, Grupacije marina, Hrvatskog hidrografskog instituta, šefa ACI-ja i Udruge marina Damira Mandekića i Hrvatske turističke zajednice do predstavnika jadranskih županija i lučkih uprava. To je ujedno i prva ozbiljna rasprava od početka gradnje sustava ACI marina prije dvadesetak godina, kojom se željelo upozoriti na ono što nije dobro u hrvatskom nautičkom turizmu te na ono što treba napraviti.
  Rasprava je održana uoči okončanja natječaja za izradu Studije o razvoju nautičkog turizma RH, koji je u svibnju raspisalo Ministarstvo mora, turizma, prometa i razvitka.
  Godinu dana od službenog odustajanja vlade Ive Sanadera od projekta "100 lučica za 100 otoka", koji je jedan od osnivača ACI-ja Veljko Barbieri izradio prije nekoliko godina, a prigrabio ga tadašnji ministar Radimir Čačić pod imenom Argonaut, pojavila se nova inicijativa obnove i izgradnje nautičkih kapaciteta. Do kraja ove godine trebala bi početi izrada Studije o razvoju nautičkog turizma RH, koja bi jasno odredila smjernice razvoja i cilj nautičkog turizma. Odabir studije, koja bi trebala detektirati sve nedostatke u nautičkom turizmu i dati smjernice kako da Hrvatska ugrabi što veći dio nekoliko stotina milijardi eura vrijednog nautičkog tržišta na Mediteranu, kasni već skoro mjesec dana. Iako je natječaj za izradu tog dokumenta istekao 12. svibnja, ponuđač nije odabran jer je stvar privremeno stopirao ministar financija Ivan Šuker, koji bi za izradu strategije trebao odobriti milijun kuna. Kako doznajemo, natječaj će biti poništen i ići će se na izravnu pogodbu s konzorcijem koji čine Hrvatski hidrografski institut, Institut za turizam i Urbanistički institut Hrvatske. Kako je prilikom raspisivanja natječaja istaknuo državni tajnik za more Branko Bačić, studija će biti podloga za izradu cjelovite Strategije nautičkog turizma koju će resorno Ministarstvo uputiti hrvatskoj vladi. "Studija razvoja nautičkog turizma RH treba dati cjelovitu sliku njegova dosadašnjeg i budućeg razvitka, posebice u odnosu na raspoloživu prirodnu i svekoliku infrastrukturnu, funkcionalnu, organizacijsku i gospodarsku osnovu, njen sadržaj, prostorni razmještaj, dostupnost, kvalitetu i održivost, odnosno prostorno-eksploatacijsku prihvatljivost, s obzirom na to da svaki daljnji neosmišljen i nekontroliran razvitak nautičkog turizma može postati ozbiljnom prijetnjom dugoročnog očuvanja naše atraktivne obale i željene i moguće cjelovite gospodarske valorizacije", rekao je tada Bačić.
  "Krajnji je trenutak za veliko pospremanje u hrvatskom nautičkom turizmu, gdje su se marine kao osnovni servis za nautičare svele na puko parkiralište brodova. Prema službenim podacima, u srpnju i kolovozu hrvatskim dijelom Jadrana krstari oko 25 tisuća jahti. Budući da zbog nedostatka vezova njih 10 tisuća nema gdje pristati, sidre se na divlje u uvalama koje za to nisu predviđene, bez plaćanja bilo kakve naknade. Zbog nedostatka bilo kakve infrastrukture i kontrole, nautičari tijekom divljeg sidrenja otpadom sustavno zagađuju jadranske uvale. Prosječna dnevna cijena koju nautičar plaća za brod Marine mogu primiti samo 5 posto megajahti svjetskih milijardera koji uplove u Jadran na organiziranom vezu iznosi 30 eura, pa ispada da Hrvatska godišnje gubi 18 milijuna eura. I ovih 15 tisuća vezova kojima raspolaže sustav nautičkih luka danas je postalo praktički neupotrebljivo. Njihova struktura ne zadovoljava potrebe modernih plovila. U posljednjih 20 godina prosječna dužina broda koji uplovljava u marinu povećala se oko pet metara. Kada se gradio ACI, prosjek je bio 6,40 metara, a danas je gotovo 12 metara. Osim toga Hrvatska može primiti samo pet posto megajahti, obično u vlasništvu milijardera, koje bi željele uploviti u Jadran", izjavio je za Nacional Srećko Favro, izvršni direktor projekta buduće Studije razvoja nautičkog turizma RH i autor prezentacije oko koje se na nedavnoj sjednici saborskog Odbora za turizam okupilo oko 40 stručnjaka s područja turizma i pomorstva.

 

  Favro predlaže donošenje pomorskog katastra. "To bi omogućilo donošenje kapitalnih odluka na osnovi informacija o morskom prostoru, kao što su podvodni parkovi, vrsta dna, blizina nacionalnih parkova, arheološki spomenici i potonuli brodovi", kaže Favro, inače iskusni nautičar, koji je brodom “Hrvatska čigra” u okviru sportsko-znanstvene ekspedicije “Arktik-Antarktika” preplovio Atlantik. Favro već četiri godine radi kao sudski vještak i procjenitelj za pomorski promet i ovlašteni je procjenitelj za plovila Porezne i Carinske uprave Republike Hrvatske.
  Jedna od glavnih točaka njegova plana jest omogućiti privatnim investitorima gradnju lučica u uvalama u kojima se trenutačno brodovi sidre bez kontrole. Gdje će se graditi lučice određivale bi same lokalne zajednice prema svojim potrebama, uz koordinaciju države kao vlasnika pomorskog dobra. "Situacija je takva da nautičarima ne možemo braniti sidrenje po raznim uvalama, kad im nismo u stanju ponuditi organizirani vez sa svom potrebnom infrastrukturom. Da bi se uvale u kojima se inače brodovi sidre bez kontrole pretvorile u lučice, potrebno je donijeti zakon o sigurnosti pomorskog prometa. Svaki otok trebao bi imati lučicu, ali ne da se one grade odlukom države, nego prema potrebama lokalne zajednice. Projekt svake takve lučice treba izraditi tek nakon iskazanog interesa općina ili gradova, nakon čega bi država koordinirala usklađivanje potencijalnog objekta sa županijskim prostornim planom. Projekt 100 lučica bio je obrnuti primjer od ovog, jer je vođen iz državnog vrha i zbog toga je do danas naišao na niz kritika. Država jednostavno ne može određivati lokalnoj zajednici gdje i što graditi. Takve lučice davale bi se na koncesiju privatnim tvrtkama prema strogo propisanim pravilima. Kako je riječ o pomorskom dobru, koncesijske bi ugovore kontrolirala država, a novac bi ubirale lokalne zajednice", objašnjava Favro. Tvrdi da ne otkriva toplu vodu nego samo prenosi iskustva mediteranskih zemalja koje od nautičkog turizma zarađuju neusporedivo više od Hrvatske, unatoč tome što imaju mnogo slabije prirodne predispozicije. Favro ističe da je prema podacima o kretanjima na mediteranskom tržištu nautičkog turizma hrvatski Jadran postao nezaobilazna destinacija zaljubljenika u more. Jadran je u američkom nautičkom časopisu Cruising World, uz Karibe, proglašen najboljim nautičkim područjem na svijetu.
  Da bi povećanjem kapaciteta i širenjem usluga koje se nautičarima nude u marinama i ukupni turistički prihodi, koji sada iznose oko 4,7 milijardi eura, bili veći, najbolje pokazuju sljedeći usporedni podaci: Španjolska, Italija i Francuska na pomorskom vezu zarađuju samo 30 posto, dok ostala zarada otpada na sadržaje koji se nude nautičarima. U Hrvatskoj taj je odnos devet naprama jedan. Dovoljno je spomenuti da je u Italiji prosječna cijena dnevnog veza gotovo dvostruko viša nego u Hrvatskoj.
  U Hrvatsku posljednjih nekoliko godina uplovljavaju svjetski jetsetteri, hollywoodski glumci i milijarderi poput vlasnika nogometnog kluba Chelseaja Romana Abramoviča i arapskih šeika. U skladu sa svojim standardom, oni plove na megajahtama, bordovima čija dužina prelazi 40 metara. No mogućnost njihova prihvata prema postojećim kapacitetima je mizerna. Otprije postoji ideja, koja se uklapa u predviđenu strategiju, da se na četiri do pet lokacija sagrade megamarine za prihvat takvih brodova. Poželjno je da područja na kojima bi se gradile megamarine budu u blizini kopnenih zračnih luka, pa se predlaže da se takve luke sagrade u Rijeci ili Puli, Zadru, Kaštelanskom zaljevu kod Splita, Šibeniku i Dubrovniku.
  Studija o razvoju nautičkog turizma u RH trebala bi biti podloga za strategiju čiji je cilj uzdignuti hrvatski nautički turizam na europsku razinu, te od Hrvatske napraviti ekskluzivnu turističku destinaciju, a u konačnici predviđa unošenje pojma nautički turizam u zakonsku legislativu.
  S time se slaže i inicijator nedavne stručne rasprave o nautičkom turizmu, predsjednik saborskog Odbora za turizam Ante Markov. "Cilj je ove inicijative pretvoriti hrvatski Jadran u jednu od najatraktivnijih turističkih destinacija na svijetu. Nautika je u Hrvatskoj postala masovni turizam zbog čega se izgubila cijena i kvaliteta usluge. No najgore od svega je to što se ne iskorištava potencijal od kojeg koristi mogu imati razne gospodarske grane kroz razvoj komplementarnih djelatnosti. Naše su luke postale puko privezište, a propuštamo priliku da opskrbljujemo nautičko tržište kroz proizvodnju. Smjernice razvoja nautičkog turizma, koje smo pokušali dati na nedavnoj raspravi, trebale bi potaknuti drvenu brodogradnju, koju treba subvencijama izjednačiti s velikim brodogradilištima, zatim specijalizirano srednje školstvo, razvoj gospodarstva u otočkim bescarinskim zonama, razvoj malih remontnih brodogradilišta, sustavni razvoj marikulture, oživljavanje autohtone prehrambene proizvodnje i na kraju naseljavanje otoka poticanjem ulaganja", kaže Markov.
  Prema posljednjem popisu stanovništva Republike Hrvatske u razdoblju od 1991. do 2001. broj naseljenih otoka smanjio se za 15, a taj negativan trend trebao bi biti zaustavljen razvojem nautičkog turizama. "Svaka marina ili nautička lučica treba pontone, priveznu i palubnu opremu i razni potrošni materijal. Zašto u tvornicama na otocima ne poticati proizvodnju opreme i uređaja potrebnih za izgradnju kapaciteta nautičkog turizma?" kaže Markov. No, napominje, valja utvrditi gdje nedostaju vezovi i gdje sagraditi nove, kao i legislativno strogo odrediti što je lučica, što marina, a što nautički centar. "Širenje nautičke ponude na otocima nije samo ekonomski, nego i socijalni projekt", kaže Markov. Prema njemu, potencijal nautičkog turizma veći je od stacionarnoga. Kao primjer navodi da se na, primjerice, 500 vezova smjesti oko 2500 turista, uglavnom veće platežne moći, što odgovara kapacitetu većeg hotela. Osim toga i ulaganja u nautičke sadržaje neusporedivo su manja: još je prilikom prezentacije projekta Argonaut rečeno da bi gradnja jedne lučice stajala samo 300 tisuća eura.
  Hrvatska ukupno ima 41 marinu, od čega je 21 u sastavu državne tvrtke ACI. ACI ima više od trećine svih vezova na hrvatskom Jadranu i ostvaruje oko polovice ukupnog prometa od nautičkog turizma. Svojedobno jedan od najuglednijih sustava marina na Mediteranu, danas je opterećen brojnim financijskim repovima, aferama proizišlim iz lažiranja financijskih rezultata, pranja i nenamjenskog trošenja novca. ACI godinama nije državi plaćao koncesiju za korištenje pomorskog dobra, sveukupno 8,5 milijuna kuna, a u posljednjih 15-ak godina gotovo da nije bilo direktora te tvrtke protiv kojeg nije podignuta barem jedna kaznena prijava zbog financijskih malverzacija i zlouporabe položaja. U veljači ove godine na čelo ACI-ja postavljen je Damir Mandekić, koji godinama radi u ACI-ju, a posljednjih pet godina vodio je ACI marinu na Cresu. Mandekić je u razgovoru za Nacional izjavio kako namjerava očistiti sve dubioze u koje je upao ACI, prekinuti s praksom neplaćanja državi i dobavljačima te sustavnim ulaganjima ACI-ju vratiti nekadašnju slavu. Državi je odmah platio šest milijuna duga na ime koncesije, tvrdi da je dug prema dobavljačima sveo na minimum, a u pripremu ove sezone uložio je više od 17 milijuna kuna, dvostruko više nego lani. Uz sve to tvrdi da će ACI ove godine poslovati s dobitkom.
  "U ACI-ju u posljednjih desetak godina nije napravljen ni jedan novi vez. Ako nam to prostorno-planska dokumentacija dopusti, do 2006. napravit ćemo između 350 i 500 vezova, najviše u marinama u Dubrovniku i Skradinu. No daljnja širenja Nakon Grčke RH ima najmanji broj vezova po kilometru obale na Mediteranusu ograničena jasno postavljenim granicama pomorskog dobra, definiranim ugovorom o koncesiji. Unutar takvih granica, vodeći računa o plovnom putu, postoji mogućnost proširenja kapaciteta – no ne više od 12 vezova po marini u prosjeku. Na nekim je pozicijama moguća izgradnja lukobrana ili njegovo produženje, što omogućava i dodatne kapacitete s vanjske strane za brodove većih dimenzija", kaže Mandekić te dodaje da gradnja novih vezova nije jedini način širenja mogućnosti prihvata većeg broja plovila u marinama. "ACI je zapostavio svoje najvjernije klijente, korisnike godišnjeg veza, kojih ima 3950. Bez obzira na to što plaćaju vez za svoj brod cijele godine u jednoj marini, oni nemaju nikakve popuste i privilegije kada uplove u drugu marinu iz ACI sustava. Uvođenjem sustava privilegija za takve goste potaknut će se veća frekventnost brodova, što će osloboditi vezove za brodove u tranzitu."
  Mandekić smatra da potražnja za vezovima ne smije biti jedino mjerilo u planu proširenja kapaciteta marina. "Cilj mora biti podizanje kvalitete i razine usluga, time automatski i povećanje cijena. Da u poslovanju ACI-je treba štošta mijenjati najbolje pokazuje podatak prema kojem od 115 milijuna kuna, koliko iznosi godišnji prihod ACI-ja, 85 posto otpada na prihode ostvarene od godišnjeg veza. Samo 15 posto novčanog prometa otpada na ostale usluge u marinama. Zbog urušavanja kvalitete i strukture usluga u marinama prihod je triput manji od predratnoga. Razlog su", kaže Mandekić, "neselektivna davanja u najam ugostiteljskih objekata i ostalih sadržaja i servisnih usluga unutar ACI marina, zbog čega je ACI izgubio i kontrolu nad kvalitetom usluga koje se pružaju nautičarima. Cilj je udio prihoda od veza smanjiti na trećinu. To će se postići kontrolom ugovora o najmu objekata u okviru ACI marina u kojima se pružaju trgovačke, ugostiteljske i servisne usluge. Stvorit ćemo nove usluge, poput prodaje osiguranja i zastupstva prodaje određenih plovila gdje će ACI preuzeti aktivniju ulogu. Od svih tih sektora ACI mora imati značajniji udio u prihodu. Napravit ćemo jaku čarter tvrtku s bazama u Puli, Vodicama, Trogiru i Dubrovniku, jer to su lokacije u blizini zračnih luka. Devet brodova koje danas ACI ima ne može se nazvati čarterom. Pokušat ćemo pronaći lokaciju za prihvat megajahti. Od tih gostiju možemo izvući mnogo više nego što je to plaćanje veza."
  Kaže da će ACI-ju vratiti marketinšku prepoznatljivost, počevši od jedinstvenog vizualnog identiteta za što je potrebno najprije uvesti jedinstven sustav nabave. "Sustav 21 marine ima mnogo mogućnosti osmišljavanja marketinških proizvoda, čemu nitko ne može konkurirati. Osim toga, valja popraviti sustav cijena u ACI marinama. Nedopustivo je da godišnji vez u marinama Supetarska Draga, Cres i Pomer stoji više od veza u marini Dubrovnik, koji je jedna od pet najtraženijih destinacija na svijetu. Niti su sva područja jednako atraktivna, niti sve marine pružaju podjednaku infrastrukturnu uslugu", zaključio je Mandekić.



KAZNENA PRIJAVA PROTIV MANDEKIĆA
 

Općinsko državno odvjetništvo u Opatiji zaprimilo je kaznenu prijavu protiv Damira Mandekića i članova Nadzornog odbora. Oni se sumnjiče za zlouporabe položaja i ovlasti, nanošenje materijalne štete ACI-ju i neosnovano pribavljanje materijalne koristi Franku Bertoši, poslovnom savjetniku Damira Mandekića.
  U prijavi se navodi da je Mandekić prvog dana svoga mandata, 1. veljače 2005., neopravdano isplatio 1.204.225,37 kuna duga tvrtki ICE Grupa iz Pazina, koju je zastupao direktor Franko Bertoša, kao vjerovnik, radi namirenja starih spornih dugovanja, oko kojih je ACI s Bertošem niz godina vodio pet sudskih sporova. Dva od tih sporova ACI je dobio na sudu. Navedena tvrtka kojoj je Mandekić isplatio sporna dugovanja nikada nije bila vjerovnik ACI-ja, nego se radilo o tvrtki Istra Computers Engineering iz Pazina, koja je brisana iz sudskog registra krajem 2003. Upravo zato što je ta Bertošina tvrtka brisana i prestala je s radom, Trgovački sud u Rijeci prekinuo je sudski postupak u sporu s ACI-jem dok se ne pojavi pravni slijednik. ICE Grupa nikada nije bila vjerovnik, niti je ikada bila u poslovnim odnosima s ACI-jem.
  U kaznenoj prijavi Mandekića se proziva za nepoštivanje Zakona o javnoj nabavi prilikom kupovanja informatičke opreme, te za nesuvislo ulaganje u obnovu upravne zgrade ACI-ja u Opatiji.
  U razgovoru za Nacional Mandekić je opovrgao optužbe iz kaznene prijave, nazvavši je pamfletom: "Iznos od oko 1,2 milijuna kuna isplaćen je prema sudskoj nagodbi, onako kako je sugerirao odvjetnik. Kompletna dokumentacija je u Državnom odvjetništvu, a očitovanje sam poslao i predsjedniku Nadzornog odbora Branku Bačiću. Sve sam napravio u okviru statutarnih ovlasti direktora ACI-ja, utemeljeno na pravnim savjetima i poštujući Zakon o javnoj nabavi. U sustavu ACI-ja radim godinama i odlučio sam raščistiti neke stvari koje su bile rađene na pogrešan i nedoličan način. Jednostavno sam dirnuo u povlastice nekih visokopozicioniranih ljudi u ACI-ju. Ova su pamfletiranja njihov pokušaj da sačuvaju svoje povlaštene pozicije u ACI-ju. Tako je i na nižim razinama. Nedopustivo je da se ACI sveo na puku uslugu iznajmljivanja veza, da istodobno u marini radi desetak tvrtki bez ikakvih ugovora i ovlaštenja, a da na kraju odgovornost padne na ACI. Takvu praksu prekidam."

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika