Uz stranačke probleme, Sanader posljednjih dana pokušava konsolidirati Vladu koja bilježi loše gospodarske rezultate. Nacionalov izvor blizak premijeru tvrdi da zasad nitko ne očekuje bitne pozitivne pomake i neka spektakularna rješenja, pa se sve svodi na kadrovska smjenjivanjaAndrija Hebrang duboko je razočaran politikom Hrvatske demokratske zajednice i vlade i na sljedećem HDZ-ovu saboru u proljeće 2006. planira biti protukandidat Ivi Sanaderu. U ovom trenutku Hebrang još ne namjerava napasti Sanadera jer smatra da bi time izazvao dramatične podjele unutar HDZ-a, ali više nije spreman beskonačno čekati pozitivne promjene koje Vlada najavljuje. Ionako smatra da njih neće biti sve dok je resor potpredsjednika zaduženog za ekonomsku problematiku u rukama Damira Polančeca, a za gospodarstvo u rukama Branka Vukelića, koje ocjenjuje potpuno nekompetentnima, doznaje se iz vrhova HDZ-a.

  Pritom Hebrang više nije jedini nezadovoljnik potezima stranačkog vrha i Ivo Sanader mora računati s različitim grupacijama koje ga žele eliminirati. Neke od njih već su gotovo i zaboravljene, poput bivše "tehnomenadžerske struje HDZ-a", u kojoj su negdašnji premijeri Franjo Gregurić, Nikica Valentić i Zlatko Mateša i njihovi istomišljenici poput Borislava Škegre. Oni više nemaju direktne političke ambicije, ali redom su duboko nezadovoljni Sanaderovim ignoriranjem zbog čega više ne mogu utjecati na donošenje važnih odluka. Financijski stoje iznimno dobro, ali potreban im je netko u vlasti na koga bi mogli utjecati. Koliko se god činilo nemoguće, prije nekoliko tjedana Gregurić, Mateša i ostali odlučili su poduprijeti Hebranga, tvrdi jedan njihov suradnik. Bivši ministar zdravstva sasvim sigurno nije njihov ideološki istomišljenik, međutim procijenjeno je da se samo Hebrang može uspješno suprotstaviti Sanaderu.

  Odluka o angažmanu u korist favorita HDZ-ova desnog krila donesena je na neformalnom sastanku prije dvadesetak dana i čini se da bi novi saveznici mogli znatno povećati rejting Andriji Hebrangu. Svoj novi angažman formulirali su obrazloženjem da bi Hebrang mogao voditi HDZ kao umjereno konzervativnu stranku, no tu je prije svega riječ o pokušaju Sanaderova svrgavanja, makar i za sedam-osam mjeseci. To više jer su se od Sanadera distancirale još neke stranačke frakcije: od "utemeljitelja HDZ-a", odnosno prvoboraca od kojih više nitko nije u vlasti, do aktivista u zagrebačkom HDZ-u koji su nedavno napali predsjednika vladajuće stranke jer i dalje štiti Jadranku Kosor.

  Oponenti u glavnom gradu traže interne izbore uvjereni da bi na njima eliminirali Jadranku Kosor i instalirali osobu koja bi prekinula apatiju zagrebačkoga HDZ-a. Zasad nemaju kandidata, to više jer to nije Mario Zubović, bliski Sanaderov prijatelj ali potpuni politički marginalac, za koga se zna samo da ne simpatizira Vladinu potpredsjednicu.

  HDZ se suočava s još jednim problemom, a to su "spavači" Branimira Glavaša. Nacional je još prije nekoliko tjedana najavio prelazak nekih zastupnika u Glavašev saborski klub, što se potvrdilo prošlog tjedna kada je HDZ napustio Mato Štimac. Postoje ozbiljne naznake da se još nekoliko hadezeovaca namjerava odcijepiti i priključiti slavonskom disidentu. Bliski Glavaševi suradnici tvrde da se on želi vratiti u HDZ i zato je spreman logistički poduprijeti Hebranga kada odluči napasti Sanadera. Glavaš je uvjeren da bi u slučaju smjene mogao natrag u HDZ, međutim takav scenarij nije moguć dok stranku vodi Ivo Sanader koji ga je po kratkom postupku izbacio iz HDZ-a.

  Uz stranačke probleme, Sanader posljednjih dana pokušava konsolidirati Vladu koja bilježi loše gospodarske rezultate. Nacionalov izvor blizak premijeru tvrdi da zasad nitko ne očekuje bitne pozitivne pomake i neka spektakularna rješenja, pa se sve svodi na kadrovska smjenjivanja. Prvi koga se premijer želi riješiti je ministar financija Ivan Šuker, koji je odgovoran za brojne propuste, primjerice za bitno veći deficit nego je dogovoren s Međunarodnim monetarnim fondom, slabo punjenje proračuna, ali i za politički kontraproduktivne izjave kao što je najava zaustavljanja isplate povrata poreza i ukidanja poticaja na stambenu štednju.

  Sanader je prošli tjedan položaj ministra financija ponudio Antonu Kovačevu, koji je to odbio. Kovačev želi postati guverner Hrvatske narodne banke, a kako će se o čelniku središnje financijske ustanove odlučivati za deset mjeseci, ostane li do tada HDZ na vlasti, Željko Rohatinski vjerojatno će morati odstupiti. HDZ je ionako iznimno nezadovoljan njegovim postupcima i u vladajućoj su stranci uvjereni da aktualni HNB-ov guverner ima stroži odnos prema Sanaderovoj vladi nego što je imao prema kabinetu Ivice Račana.

  Paradoks je da će po svemu sudeći morati odstupiti i Šuker i Rohatinski, koji su zagovornici potpuno suprotne gospodarske politike i nepomirljivi protivnici. Rohatinski će trajati nešto duže, do proljeća sljedeće godine, dok bi se Sanader ministra financija htio riješiti već u rujnu nakon što odbor direktora MMF-a u Washingtonu prihvati izvještaj o Hrvatskoj, koji predviđa reduciranje socijalnih prava.

  Kako bi neutralizirao barem zastupnike koji podupiru njegovu vladu, Ivo Sanader prošli se tjedan u Banskim dvorima sastao s predstavnicima SDSS-a, kao i sa Zdenkom Čuhnil i Zlatkom Kramarićem. Slaven Letica se nije pojavio,  no i on podupire sadašnju izvršnu vlast pa u ovom trenutku vlada može računati na 78 glasova u Hrvatskom saboru. Sasvim je sigurno da će Sanaderov kabinet ovaj tjedan dobiti potporu zastupnika pri izglasavanju rebalansa proračuna, čime Vlada osigurava svoj opstanak još barem pola godine.

  Uostalom, pitanje je hoće li u prosincu oporba biti u stanju srušiti vlast i inicirati prijevremene izbore. Za to postoji nekoliko razloga. Prvo, Sanader namjerava iduće mjesece iskoristiti kako bi konsolidirao odnose s većinom stranaka koje ga trenutačno ne podupiru, od HSS-a i HNS-a do HSP-a i IDS-a, koje samo formalno djeluju oporbeno. Pridobije li bilo koju od njih na svoju stranu, osigurat će neupitnu saborsku većinu i postići svoj glavni cilj: ostanak na vlasti do 2007., kada slijede redoviti parlamentarni izbori. Drugo, oporbene stranke odavno nisu bile tako razjedinjene i pitanje je hoće li u predstojećem razdoblju uspjeti postići barem minimum dodirnih točaka, potrebnih za iole ozbiljniji pokušaj rušenja Vlade.

  Vodstvo SDP-a nedavno je definitivno odlučilo samostalno nastupiti na izborima – eventualno su ponegdje moguće koalicije s manjim partnerima – a cilj je socijaldemokrata osvojiti 30 posto glasova na državnoj razini. Uvjereni su da HDZ nije u stanju osvojiti toliko glasova, ali i da bi tek s tolikom biračkom potporom mogli formirati koalicijsku vladu u kojoj bi SDP imao glavnu riječ. Iako Ivica Račan i njegovi najbliži suradnici vjeruju da upitna daljnja erozija HDZ-a, nisu pretjerano sigurni da im čak i sve lošija pozicija Ive Sanadera jamči na sljedećim izborima. U takvim okolnostima SDP prema hadezeovcima i dalje namjerava provoditi politiku miroljubive koegzistencije, ma koliko dugo zbog toga morali ostati u oporbi.