Na čelu La Scale trenutačno je Stephane Lissner, prvi netalijan na tom mjestu, koji se proslavio kao ravnatelj Theatre de la Madeleine u Parizu i ljetnog festivala Aix-en-Provence. Mutijevo mjesto još je slobodno. Orkestar koji ga je odbacio sada slavi druge dirigente. Među njima je i Nikša BarezaGlasoviti hrvatski dirigent Nikša Bareza i ovoga ljeta dirigira u slavnoj milanskoj Scali. Pola godine nakon preuređenja koje je stajalo 60 milijuna eura i gala otvorenja te najpoznatije svjetske operne kuće, Bareza ponovno u njoj dirigira iako njome odnedavna ne šefuje Riccardo Muti, svjetska dirigentska zvijezda i njen dugogodišnji umjetnički direktor, koji je morao otići, s kojim je Bareza do lani blisko surađivao. Očigledno je da i nova uprava La Scale smatra Barezu jednim od najsposobnijih i najboljih europskih dirigenata, pa je angažiran da do 19. srpnja dirigira u osam izvedbi Puccinijeve opere "La Boheme". O tome je Bareza, dugogodišnji voditelj Simfonijskog orkestra HRT-a i već tri godine glazbeni direktor u njemačkome gradu Chemnitzu u kojem vodi Filharmoniju Roberta Schumanna, rekao sljedeće:

  "La Boheme" je opera koja je već 42 godine na repertoaru Scale i mnogi je smatraju legendarnom predstavom zbog fantastične režije Franca Zeffirellija. Odlikuju je impresionističke boje i spektakularna scena u drugom činu na dva kata koju, kad se zastor otvori, publika uvijek nagradi velikim pljeskom, te ništa manje i treći čin sa snijegom. Tom sam  predstavom dirigirao i prije dvije godine u teatru Arcimboldi u kojemu se opera izvodila tijekom preuređenja. No u La Scali sam prvi put dirigirao još 1991. Wagnerova Parsifala, potom cijeli Prsten Niebelunga, Beethovenov Fidelio, tri Puccinijeve opere: Manon Lescaut, Toscu i La Boheme te Verdijev Trubadur. 

  Il Teatro alla Scala, kazalište poznato diljem svijeta kao La Scala, postoji već 225 godina. Posljednjih mjeseci potresaju je veliki skandali. Ostala je najprije bez glavnog direktora Carla Fontane, a potom i bez legendarnog umjetničkog direktora Riccarda Mutija, koji je njome vladao  gotovo dvadeset godina. Tiranin u Scali, kako su posljednjih godina nazivali Mutija, definitivno je morao otići zbog svađa oko repertoara. U talijanskim novinama Franco Zeffirelli, slavni talijanski redatelj koji je osim filmova režirao i cijeli niz opera, izjavio je da je "umišljeni Muti, opsjednut samim sobom, postao karikatura dirigenta", a o programu pod njegovim vodstvom kao o nizu "groznih produkcija, analnih, zatvorenih bez imalo vitalnosti na sceni". 

  Kad je o Mutiju riječ - tvrde da je konzervativni dirigent koji ne voli nikakve operne inovacije i gura stari repertoar, a postao je i u kontaktu s ljudima pravi despot - u Scali su se podijelile dvije moćne grupacije.  Muti je bio miljenik Berlusconija, kao i gradonačelnika Milana Gabrielea Albertinija i općenito desne struje. U drugoj grupaciji bio je ravnatelj teatra Carlo Fontana, popularan među kazališnim zaposlenicima. Fontana je htio otvoriti operu novoj publici koju ne zanima stara operna klasika.  Protiv Mutija okrenuo se i slavni orkestar Scale, čijim je glazbenicima dozlogrdila samovolja i bahatost njihova šefa.

  U veljači 2005. zbog nesuglasica s Mutijem smijenjen je Carlo Fontana, ravnatelj od 1990. Mjesec dana poslije, 16. ožujka, orkestar La Scale i drugi zaposlenici u toj kući odlučili su glasovati o povjerenju prema Riccardu Mutiju: 700 ih je bilo za njegov odlazak iz teatra, samo troje bilo je za njega.

  Na čelu La Scale trenutačno je Stephane Lissner, prvi netalijan na tom mjestu, koji se proslavio kao ravnatelj Theatre de la Madeleine u Parizu i  ljetnog festivala Aix-en-Provence. Mutijevo mjesto još je slobodno. Orkestar koji ga je odbacio sada slavi druge dirigente. Među njima je i Nikša Bareza.

  "Ove godine orkestar Scale me posebno toplo primio, što su primijetili i u umjetničkoj direkciji u kojoj smatraju da je to i zasluženo s obzirom na odličnu izvedbu opere i reakciju publike koja je već nakon prvog čina uzvikivala: Bravo, maestro! A naravno da mi je drago što neki kažu da sam miljenik milanske publike koja je vrlo izbirljiva, i tog orkestra koji doista pripada pravoj orkestralnoj eliti. To su veliki komplimenti s obzirom na to da je riječ o talijanskim operama u najvećem talijanskom opernom teatru.   

   Što misli o promjenama u Scali nakon odlaska Riccarda Mutija i kako komentira proteklo burno razdoblje u toj kući, Bareza je rekao: "Točno je da sam u Scalu došao na poziv Mutija i s njime sam bio u dobrim odnosima te smo se međusobno jako cijenili. O pojedinostima sukoba ne znam više od onoga što sam čitao u tisku posljednjih mjeseci. Ove godine došao sam na poziv novog direktora Lissnera, a svi moji suradnici u umjetničkoj direkciji, moji asistenti, cijela služba, potpuno su isti kao prijašnjih godina. Orkestar svira jednakim entuzijazmom, njihov 'La Boheme' doista je prekrasan. Rekli su mi da vole kad sam za pultom jer im je to garancija sigurnosti. Jako je povećan broj predstava u Scali, izvode se svaki dan, pa čak i u teatru Arcimbaldi u kojem je Scala gostovala dok se zgrada preuređivala. Pozornica Scale je uvelike modernizirana i povećana i sada se na njoj može odvijati nekoliko produkcija. Scala je dupkom puna svake večeri, pa sve to upućuje da sukobi i promjene u Scali nisu ništa poremetili."

  Maestro Nikša Bareza, 69-godišnji Splićanin, živi u inozemstvu gotovo trideset godina i dirigira u najvećim europskim opernim kućama i koncertnim dvoranama. Završio je Muzičku akademiju u Zagrebu, debitirao još kao student u Hrvatskom narodnom kazalištu, a nekoliko godina poslije postao je i direktor Zagrebačke opere. Na tome mjestu bio je do 1974., kad je počeo putovati u inozemstvo na angažmane u druge operne kuće: u Zurichu, pa u Grazu, u kojoj je ostao deset godina. Graz je i poslije bio njegova baza, a posljednjih je godina glazbeni dirigent u njemačkomu gradu Chemnitzu.

  Barezu danas smatraju jednim od najboljih vagnerijanskih dirigenata.   Wagnerovu Prstenu Niebelunga pod Barezinim ravnanjem nedavno je u Chemnitzu prisustvovao i ugledni glazbeni kritičar New York Timesa, Sam H. Shirakawa, koji je u tom listu napisao da je bio iznenađen izvrsnom izvedbom iako, kako je rekao, prije nije poznavao Barezin rad.
Shirakawa je među ostalim napisao: "Bareza je skriveno blago bivšeg istočnog bloka. Rođen je u Splitu, a zaustavljao se na raznim postajama, uključujući St. Petersburg, Zagreb i Zurich, prije nego što je postao glazbeni direktor u Chemnitzu. Koliko znam, nije se pojavljivao u Sjedinjenim Državama. Možda je sad vrijeme za to...".

   Bareza misli da će sigurno još neko vrijeme potrajati dok se u Scali ne izabere novi umjetnički direktor, jer to nije samo stvar kvalitete nego i politike. "Spominjala su se neka imena, primjerice Riccardo Chai, što bi bilo i logično jer je on ugledno dirigentsko ime, Talijan iz Milana. No on ima ugovor u Leipzigu i ne može ga prekinuti pa se vjerojatno zato više o tome puno ne govori. Moje je mišljenje da će svakako nastojati na čelo izabrati Talijana jer je ta kuća poput nacionalnog spomenika i svi su umjetnički šefovi bili Talijani: od Toscaninija, Gina Marinuzzija, Victora de Sabate, Claudija Abbada do Mutija. Iako je Lissner vrlo sposoban čovjek, atmosfera u teatru je takva da mi se čini da niti on neće moći preokrenuti stvari preko noći i lako naći novog dirigenta poput Mutija.

  Kako će se oblikovati nova sezona u Scali, koja uvijek počinje u prosincu, zasad nitko ne govori. A kako gleda na vlastitu budućnost u Scali, Nikša Bareza kaže: "Ono što sam radio proteklih godina i što sada radim te kako me ovdje primaju, od ljudi u upravi do članova orkestra i publike, sigurno je veliki adut i vizit-karta za budućnost. A meni tih 14 godina, koliko već dirigiram u toj vrhunskoj opernoj kući, puno znači i jasno da bih volio nastaviti.