Stipe Mesić postat će predsjednik Hrvatske, pisalo je na Nacionalovoj naslovnici u broju 217 od 19. siječnja 2000. Ta je naslovnica objavljena u jeku predizborne kampanje, u trenutku kad se činilo da će predsjednik postati ili kandidat HDZ-a Mate Granić, ili kandidat pobjedničke koalicije SDP-HSLS s izbora od 3. siječnja Dražen Budiša.
  U to vrijeme nitko nije računao s Mesićem i analitičari i ostali mediji prognozirali su neizvjesnu borbu Dražena Budiše i Mate Granića. Nacional je i ovaj put bio prvi – veliko istraživanje koje je provedeno nekoliko dana prije pokazalo je da će Tuđmanov nasljednik postati čovjek s kojim je osnivao HDZ, ali i istupio iz njega 1994. jer se nije slagao s politikom podjele Bosne i Hercegovine. Premda je tekst objavljen samo pet dana prije prvog izbornog kruga, čak i tada su rijetki vjerovali u ovu prognozu. Uostalom, samo tjedan dana prije i Budiša i Granić osvajali su više glasova, a zatim je nastupila iznenadna promjena koju je opazio samo Nacional. Postalo nam je jasno da se većina javnosti okreće prema Mesiću i da će on pobijediti.
  Objavljivanju takve naslovnice prethodila je dugotrajna diskusija u uredništvu. Tema je bila potencijalno rizična: ugled Nacionala stavljao se na kocku, jer nitko ne može sa sigurnošću predvidjeti ishod nekih izbora dok se glasovi ne prebroje. No, trendovi iz anketa bili su jasni, Mesićeva popularnost bila je u stalnom porastu.

Drugo pitanje koje se postavilo je nepristranost. Bilo je mnogo polemike o tome hoće li Nacionalova naslovnica utjecati na ishod izbora, no na koncu je postignut zaključak da je Nacional i inače nije novina koja se ne opredjeljuje u pitanjima od životne važnosti za Hrvatsku. U ostalim medijima vladalo je drukčije razmišljanje o ishodu izbora. Smatralo se da je Mesić autsajder, doduše simpatičan i vrckav, ali ipak nedovoljno prihvatljiv za većinu Hrvata da bi ga prihvatili za predsjednika. Osim toga, desničarski mediji svakodnevno su objavljivali tekstove u kojima su ga optuživali za sve i svašta: od toga da je u Haagu svjedočio protiv hrvatskih generala do izmišljenih priča po kojima je bio konfident Udbe. Prednjačili su Zoran Vukman i Josip Jović koji su ga opisivali kao nacionalnog izdajicu. U takvim okolnostima velika većina tiskovnih i elektronskih medija smatrala je kako novog predsjednika treba izabrati između Budiše i Granića, a povremeno se govorilo i o Slavenu Letici.
  Istina je bila potpuno drukčija. Već prvi izborni krug definitivno je potvrdio Nacionalovu prognozu i etablirao Stipu Mesića kao vodećeg kandidata za čelnika Republike Hrvatske, tako da je drugi krug i dvoboj s Budišom bio rutinsko odrađivanje posla. Zemlja je dobila političara koji se volio predstavljati kao građanin-predsjednik i bio potpuni antipod svom uvijek namrgođenom prethodniku na Pantovčaku. Otada je prošlo pet godina i u međuvremenu Mesić je osvojio i drugi mandat, samo što je ovaj puta Budišu zamijenila Jadranka Kosor.

Neposredno po dolasku u predsjednički ured on je omogućio neke važne stvari. Javnost je dobila uvid u transkripte koji su pokazali kako je HDZ 90-ih pljačkao Hrvatsku, omogućavao bogaćenje svojih tajkuna i pokušavao uništiti političke protivnike. Kad je vidio da Hrvatskoj prijeti opasnost od vojne hunte, ekspresno je penzionirao 12 generala, a znao je i žestoko odgovoriti Crkvi, lažnim invalidima i protivnicima ulaska u Europsku uniju. Nacional je opet prognozirao da će uvjerljivo pobijediti i opet smo imali pravo. Sada to baš i nije bilo spektakularno otkriće, ali ostaje činjenica da je u siječnju 2000., Nacional prvi najavio tko će voditi ovu zemlju idućih pet godina. Točnije, deset godina.

GDJE SU, ŠTO RADE:
Dražen Budiša – umirovljenik, živi u vikendici u Klinča Selu
Mate Granić - specijalni savjetnik Ante Đapića
Josip Jović – mora u Haag
Zoran Vukman – nema ga u javnosti
Slaven Letica – politički marginalac