«Pokušali su me ubiti zato što sam Srbin», izjavio je za Novi list Radoslav Ratković, još jedan svjedok ratnih zbivanja i likvidacija u Osijeku 1991. godine. Nakon što je policija njega i suprugu prisilila da se isele iz svoje kuće u Osijeku i potraže sklonište kod rodbine, 7. prosinca 1991. došla su tri hrvatska vojnika i odvela ga na «kratak informativni razgovor».
«Odvezli su me u podrum dvorišne zgrade u Dubrovačkoj 30 i tukli nekoliko sati, tražeći da priznam s kojim četnicima surađujem. Nisam imao što priznati pa su me oko 20 sati kroz Tvrđu odvezli do Drave. Jedan mi je pucao u lijevi obraz i nogom me gurnuo u rijeku. Metak je prošao kroz jezik i desnu čeljust, ali me nije usmrtio. Izronio sam pa me osvijetlio baterijom i pucao još jednom, pogodivši me u usta. Metak je izišao kroz gotovo isto mjesto.» Nakon što su egzekutori otišli, Ratković se izvukao na dravski nasip. Tada je neopažen vidio kako ubijaju još jednu žrtvu koju je prepoznao kao doktora Kutlića s kojim je radio u bolnici. Nešto kasnije pronašli su ga i spasili hrvatski vojnici te ga prebacili u osječku bolnicu, a potom se odselio u Sarajevo i dalje u Vojvodinu. «Ne bojim se više. Reći ću sve. Nas dvoje nemamo više što izgubiti», kaže Ratković. Prvi službeni iskaz Ratković je dao jednom osječkom policajcu nekoliko dana nakon pokušaja likvidacija oko 15. prosinca. Ratković je nakon toga 2001. opet razgovarao s policijskim timom iz Zagreba te dao iskaz i istražnom sucu Iliji Berlatoviću, nakon čega se nije ništa dogodilo. Danas, kaže, nema previše iluzija da će se likvidatori kazniti.