Objavljeno u Nacionalu br. 505, 2005-07-18

Autor: Ivan Starčević

VIJENCI I KAKTUSI

I Saša Broz je žrtva Jelene Brajše

Unučica našeg najdražeg ratnog zločinca napokon vidjela Vangu

MALO MISTO
Utorak, HRT 1, 18.45
vijenac
Nevena Rendeli (izjava tjedna): “Moram priznati da je meni žao pljunuti pa ću progutati i probati”.
Rečenicu tjedna koju je autorica i voditeljica, štovana gđica Rendeli, javno oblikovala u formu pogodnu za svakojake intimnosti, ne bismo spominjali da nije izgovorena prilikom prvog susreta dvadesete generacije voditeljica s fenomenom profesionalnog ocjenjivanja vina. Izgleda da pripadnike naše sedme sile, bili oni ma kojeg nam dragog spola, jako fascinira djelatnost gutanja ili pljuvanja. Svaki put u proteklih stotinjak prilika ni jedna voditeljica ili novinar ne bi se propustili raspitati kako to da se vinski sudac ne napije kad kuša toliko vrsta vina. Goran Milić, novinar koji isključivo guta i nadimlje se, prošle je godine u Francuskoj čak izračunao koliko vrijedi ispljunuti gutljajčić vrhunskog konjaka. I u ovom jubilarnom susretu tv-djelatnice s gutanjem i pljuvanjem, iza pitanja slijedilo je objašnjenje da čovjek i enolog pljune svaki svoj gutljaj vina, pa je kolega voditelj njoj tako i rekao, ali što se može kad škrta Nevena čuva svoje blago.

DNEVNIK
Srijeda, HRT 1, 19.30
vijenac
S omiljenog tajnog izvora samo za HRT, tj. s javne konferencije za sve novinare, emitiraju nam kako jedan Glavaš preporučuje drugome da najesen da ostavku. Prije toga, preporučuje govornik, neka predsjednik Hrvatskog sabora svoj godišnji odmor iskoristi «da izanalizira svoje psihičke, intelektualne i zdravstvene mogućnosti, svoju dob, svoje zdravlje», skraćeno PIZD (psiha, intelekt, zdravlje, dob). Po mišljenju jednoga ispada da je drugi sumnjiva PIZD-a, tj. suspektnog zdravlja, što s oduševljenjem prihvaćamo za obojicu.  


LJETO U GRADU: PULA
Petak, HRT 1, 21.15
četiri kaktusa
U kafiću pod vedrim nebom, uz zidine arene, posjedali su svakovrsni nacionalni glumci i lokalni kulturni djelatnici, a vrijedna voditeljska početnica, lijepa gospođa Nikolina, ide u svojim najboljim godinama i haljini od stola do stola, postavlja dugačka pitanja i uspijeva dobiti kratke odgovore, jer je tako dogovoreno prije izravnog prijenosa. Prije izravnog prijenosa snimljeni su i prilozi o pulskim kulturnim događanjima, a najbolji od svih je lirski zapis o humanitarnom izletu HRT-ove ekipe na brijunski otočić Vangu.
Još uvijek se ne smije ići na otočić Vangu, kaže nam reporter uvodno, dok nam pokazuje gđu Aleksandru Broz, novu šeficu lokalnog kazališta, kako stoji na brodiću koji plovi u neizvjesno. Sliku-dvije kasnije sve je jasno: hrabra momčad HRT-a probila je strašnu opsadu nošena samo jednom plemenitom mišlju: malo oraspoložiti veliku Aleksandru Broz. Žrtvovati sve samo da bi se unuci našeg najdražeg ratnog zločinca omogućio ponovni susret s plažicom njenog djetinjstva. Tu se curica Aleksandra, u mokrom kostimiću bacala dedi Joži u krilo i močila mu bijelu uniformu, na užas svih prisutnih, naročito osiguranja – priča nam ona u kameru, vidno tronuta, ali ne gubeći svoj velikaški ponos, nema veze što se iz Zagreba u Pulu doklatila u krajnje sirotinjskoj maniri: dečko joj je bio velika faca u gradskom SDP-u, pa je SDP njegovoj drugarici zagrebačkoj kazališnoj režiserki ishodio rukovodeće mjestašce u kazalištu, vjerojatno za slučaj ako Tito oživi i Račana strogo upita gdje mi je unučica Aleksandra koja čak i kosu lijepi uz glavu, da bi izgledala muški kao ja.
Sada nam Aleksandra von Wanga, usred brižno njegovane trave, grmlja i drveća, iako puna plemenito osobnih dojmova, ne zaboravlja pohvaliti trud «ljudi koji to održavaju», što je malo komično, ali se idealno uklapa u njenu noviju šarlatansku opsesiju sobom kao jedinom pravom nasljednicom svih dedinih velikih osobina. Uspomene su joj toliko žive, kaže, toliko se tu ništa nije promijenilo, kaže ona, da joj se sad čini da čuje korake i da će on doći. Sve je isto kao i prije četiri godine, kaže ona iznenada nama koji čujemo i ne vjerujemo, jer je prethodno bio razvijan dojam kako glavna junakinja na Vangi nije bila bar tužnih trideset godina. Kruna te HRT-ove priglupe farse o zlostavljanoj unučici je prizor na brodu koji ovu malu napaćenu curicu, inače rastavljenu majku velike djevojčice, odvozi natrag u okrutnu Pulu. U tom legendarnom prizoru, pogleda uperenog prema Vangetini, ona podiže nadlanicu prema oku, režirajući otiranje one poznate vlastite suze koja ne postoji, ali to nije važno, jer kazalište je iluzija. Aleksandra Broz je zapravo zlostavljana pitomica Jelene Brajše, potreban je silan umjetnički dar da čovjek tako pokuša plasirati sebe, to je prava umjetnost, sve ostalo je stvarnost.
Ono što nije iluzija je podlistak Anđelka Mijatovića u «Vjesniku», gdje se već u trideset nastavaka nabrajaju dedina poratna klanja i likvidacije zarobljenika, npr. danas, u ponedjeljak, zločini počinjeni baš u ovo ljetno doba negdje oko Virovitice i Podravske Slatine (Suhopolje, Sladojevci, Voćin). 

VIJESTI
Petak, HRT 1, 22.25
vijenac
Onaj jedan Glavaš, kojemu su rekli da je ubijao u Osijeku, poručuje drugome da mu je taj drugi bio šef. Šefa Šeksa sada vidimo kako novinarima odgovara na pitanje spava li sada mirno. Na licu mu se vidjelo se da je opet opijen onom starom i nikad zadovoljenom potrebom da bude superiorno duhovit. Hinjenom naglošću tobože ozbiljno je odmjerio mikrofon s kojeg mu je došlo pitanje i sa smiješkom izjavio «ja sam savršeno spokojan».
U istim vijestima javljeno nam je ono jedino istinito, da je morska medvjedica prekrasna životinja i prikazan nam je njen najnoviji snimak u vodama Jadrana, prvi nakon četrdeset godina. Vijesti su divna forma, jer u nju stanu i ljudi i životinje.
Zahvaljujemo bistrijem dijelu publike, našim vjernim čitateljima koji su iz prethodne rečenice odmah shvatili da su morske medvjedice ljudi. A sad pročitajte ponovo.


24 SATA
Subota, Nova TV, 19.00
četiri kaktusa
Počelo je nogometno prvenstvo i odmah se iz odgovarajuće taložnice, tj. sportske rubrike, čulo da je Ć.B. «trener svih trenera». Tobožnji veliki trener koji je popušio finale svjetskog prvenstva zbog svoje dugogodišnje bolesne mržnje prema Robertu Prosinečkom, najboljem loptaču u momčadi, taj Ć.B. imponira jedino srodnim slijepim dušama, a o njima je ovdje riječ: o novinarima svih novinara, o sportskim novinarima.

52. FILMSKI FESTIVAL U PULI,
Subota, HRT 2, 21.30
četiri kaktusa
Prenose se otvorenja Splita, Dubrovnika, pa evo sada i Pule, što nikome ne treba, a i dosadno je, ter skupo. Skupoća je, glede pulske filmske smotre, slab argument, jer kad se nije žalilo straćiti novac, kao i svake godine, u još četiri kriminalno glupa rvacka filma, što u tom državnom vatrometu znači trošak izravnog prijenosa, tek jednu malu iskru, štioče moj. Samo otvorenje, ne prijenos, režirao je Zoran Pezo, pa možda njemu imamo zahvaliti unikatan prizor vatrometa nad Pulom, uz koji Rundekov violinist transvestit Isobelo svira kao Neron koji je samo noć kasnije (17/18 srpnja 74. godine) navodno zapalio Rim, a požar je trajao šest dana, baš koliko i ova smotra na kojoj država nedolično hvali samu sebe. Umjesto klasičnog spektakla za prostake i vojnike, što pulski vatromet uvijek jest, dobili smo prizor bogat značenjima, pa odaberite.

Vezane vijesti

Saša iz TBF-a: 'Isusu na Marjanu treba istetovirati Hajdukov grb'

Saša iz TBF-a: 'Isusu na Marjanu treba istetovirati Hajdukov grb'

Mia Kovačić u studiju Totalnog FM – a na Radiju Riva u Splitu ugostila je Sašu iz grupe TBF kako bi pretresli aktualne teme, one vezane za Bend i one… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika