Svatko od nas barem je jednom zapuhao u ispražnjenu bocu pića i proizveo začuđujući zvuk. Upravo je to fizikalno-akustički temelj na kojem počinje tonalno najraskošniji i svirački najkompleksniji instrument – orgulje. Otkrivene u III. stoljeću (hydraulos) u Aleksandriji ubrzo su osvojile Rim i svoju primjenu našle isključivo u svjetovnom životu, čak i kao pratnja borbe gladijatora. Kasnije (VIII. stoljeće) uvode se u zapadnoeuropske crkve i tu počinje istinski procvat kako orgulja, tako i orguljaške glazbe.
Sviraonici (1, 2, 3, 4), pedal (32 tona), registri i njihove kombinacije, alikvotni tonovi i slični pojmovi vezani uz današnje orgulje sigurno su stvorili umjetnički credo švedskog orguljša, skladatelja, aranžera i etno-glazbenika - Gunnara Idenstama. Gunar Idenstam, školovan na Kraljevskoj akademiji za glazbu u Stockholmu i usavršavan u klasičnoj francuskoj tradiciji (Marie-Claire Alain) najradije interpretira J. S. Bacha i M. Dupréa, dok se kao skladatelj bavi vrlo slobodnim komponiranjem dotičući glazbene žanrove kao što su pop, rock, etno, pa čak i rap! Do krajnjih granica koristi širinu i boju tonskog izraza, piše transkripcije orkestralnih djela G. Mahlera i M. Ravela i uspješno se bavi improviziranjem.

Koncert 21. srpnja počeo je sasvim uobičajeno, dakle uz J. S. Bacha. Bachova izravna veza sa sjevernonjemačkom orguljskom školom (koja je posljedica blizine Nizozemskoj, orguljaškog centra Zapadne Europe), samo je dio stila kojim i danas plijeni pozornost i publike i glazbenika. On ne zanemaruje ni tadašnja zbivanja u talijanskoj glazbi, pa sklada svoje orguljske koncerte prema Vivaldijevim modelima, a trio-sonate prema Corellijevim. Tipičan barokni, bogat, velik i raskošan zvuk uz ritmičko i točno detaljiziranje svake melodijske strukture, vladao je prvom polovicom koncerta. Završetak po volji svakog prisutnog posjetitelja – Toccata i fuga u d-molu, BWV565. Briljantno!

Nastavak je bio u nešto drugačijem ozračju, ne manje dobrom. Švedski tradicijski napjevi obrađeni od strane švedskog orguljaša. Vallåt, Polska, Östbjörke, Leksanda nazivi su skladbi kompozitora (Paul Persson, Gossi Anders, Ceylon Wallin, trad…) koji su bili predstavljeni u profinjenoj etno-maniri silno ugodnog, gotovo pastoralnog ugođaja. Jake i višetonske zvukove iz uvodnog dijela zamijenile su žive teme, svirane modernijim staccatom koristeći većinu registara koje posjeduju orgulje Bazilike u Palmotićevoj ulici.
Posljednjom Improvizacijom na gregorijanski koral i popularni napjev Idenstam je pokazao svoje vrhunsko glazbeno obrazovanje i otvorenost prema svim glazbenim formama – a nakon više puta ponavljanog aplauza, Idenstam je odsvirao poznati Bachov motet prelijepo, mirno i tiho.