Objavljeno u Nacionalu br. 506, 2005-07-25

Autor: Veljko Barbieri

Kuharski kanconijer

Ikarovi listovi i lastavice

List i lastavica, kako ih zovu zbog njihova oblika, često iz Egeja, jedna po dnu, slijedeći drugu koja leprša uz površinu, zaplivaju prema Siciliji i grobu svog oca Dedala, pa skrenu u Hadrijski zaljev, današnji Jadran

Veljko BarbieriVeljko BarbieriTri su, na prvi pogled sasvim nepovezane činjenice, odlučile o sudbini mladog Ikara. Na prvom mjestu taština njegova oca bez koje se događaji koji će uslijediti ne bi nikada odigrali, na drugom oholost kralja Minosa koja je prouzročila Zeusovu kaznu, i na trećem sama Ikarova već mitska želja da se vine do ljudima zabranjenih visina. Kako je zapisano, Ikarov otac Dedal bio je najveći umjetnik kojeg je svijet vidio od svog nastanka. Atenjanin, sin slavnog slikara Epulama, gradio je takve građevine da je od njihove ljepote svima zastajao dah, klesao takve kipove da su ih prolaznici brkali sa živim bićima, a na njegovim slikama činilo se da životinje trče i da ribe plivaju od jednog ruba do drugog. Na nesreću, bio je silno zavidan svom učeniku Talosu, pa kad je ovaj uspio naslikati dupina koji je pjevao na kamenim valovima, kako to već dupini rade, Dedal ga u nastupu ljubomore ubije i zakopa pod zidinama Atene. No njegovo je zlodjelo otkriveno i zajedno sa svojim sinom Ikarom bio je prognan na Kretu. Krećanski kralj Minos, za kojega tvrde kad je bio lidijsko božanstvo, dočekao je Dedala i Ikara raširenih ruku, sretan što je za podanika dobio takvog majstora, pa makar bio i ubojica. Ali u sreći se uvijek krije nesreća. Minos je davno prije bio zamolio Zeusa da mu daruje svetog bika kojeg se zavjetovao žrtvovati u njegovu čast, no prevrtljiv kakav je bio, nije održao obećanje nego ga je čuvao u zlatnim štalama kao utjelovljenje svoje vladavine. I osveti se Zeus. Odmah opčini Minosovu ženu Pasifaju i ona se smrtno zaljubi u Zeusova bika, gonjena silnom tjelesnom žudnjom. Zamoli tada Pasifaja Dedala da je preobuče u kravu i budući da je umjetnik sašio tako uvjerljiv kostim, sveti je bik zajaše i oplodi. Iz tog strašnog strasnog čina rodi se Minotaur, čovjek s bikovskom glavom koji se hranio ljudskim mesom. Kralj Minos, sasvim neupućen u podrijetlo čudovišnog stvora, protumači njegovo rođenje kao božji znak i nagovori Dedala da za Minotaura sagradi golemi labirint u kojemu je on vrebao žrtve koje mu je slao krećanski kralj. Dedal za nagradu zamoli Minosa da ga pusti da otplovi s Krete. No nije sve bilo kako je umjetnik zamislio. Minos se nije želio odreći njegovih usluga pa njega i sina zatoči u svojoj palači kako bi mu mogao i dalje služiti. Ali ni Dedal ne bi bio Dedal da se nije dosjetio kako stati na kraj uzništvu. Za sebe i Ikara od voska i perja oblikuje dva para krila i oni poletješe sa zidina palače i umakoše nezahvalnom Minosu.
Tek sada uistinu počinje naša priča. Kad su već stigli do otoka Parosa, mladić stade uzlaziti prema Suncu. Uzalud ga je njegov otac Dedal upozoravao, molio da se spusti bliže moru; ništa nije pomoglo. Ikar je uzletio sve do Eterova omotača u zabranjene i svete dijelove Neba i sunce mu rastopi vosak i sprži perje na krilima te se nesretnik sunovrati u more i mrtav odmah potone. Dedal se poslije nastanio na Siciliji i ma koliko je i dalje stvarao veličanstvena djela, nikada nije prežalio Ikara. A nesmotreni mladić zahvaljujući Afroditi i Tetidi, koje su se sažalile zbog njegove smionosti, pretvori se u dvije potpuno različite ribe. Budući da se drznuo dotaknuti Nebo, jedna je zauvijek osuđena da pliva i gmiže po samom morskom dnu, očiju izokrenutih prema svjetlu sa površine, a druga, krilata i pticolika, stalno pokušava uzletjeti s površine i vratiti se u visine koje su tako opčinile Ikara. Pa ipak, list i lastavica kako ih danas nazivaju, zbog njihove naravi i oblika tijela, često znaju iz Egeja, jedna po dnu, slijedeći onu koja leprša uz površinu, zaplivati prema Siciliji i grobu svog oca Dedala, a onda skrenuti u Hadrijski zaljev, današnje Jadransko more gdje ih sve češće love i uživaju u njihovom ukusnom mesu, želeći valjda na taj način osjetiti barem djelić Ikarova ushićenja.
RECEPTI KAO POTPISI POD FOTOGRAFIJE
1. JUHA OD LASTAVICE I POVRĆA Većoj lastavici od oko 2 kg odrežite glavu i stavite kuhati u 1 ½ l posoljene vode. Kad se skuha, izvadite iz juhe i odvojite meso od kostiju. Zatim u ribljem temeljcu skuhajte ½ kg tikvica, 5 režanja češnjaka, 1 papriku i 1 stručak petrusimula. Kad povrće omekša, procijedite ga i protisnite natrag u juhu, osim 2 tikvice i one paprike koje izrežite na kolutove i komadiće. Vratite meso od glave u juhu, podlijte s 1/2 dl maslinova ulja, dodajte 2 dag maslaca, na mletački način, još posolite i popaprite, pa služite vruće.
2. FRIGANE PATARAČE Očistite 1 kg većih patarača ili listova, potopite na sat u mlijeko, dobo osušite, posolite i popaprite, pa obrašnite u oštrom brašnu i pržite u vrelom ulju. Izvadite iz masnoće i ocijedite na upijajućem papiru. Služite sa 1 kg skuhanih ruža od kupusa, začinjenih, maslinovim uljem, solju i paprom. Ribu ukrasite tek izniklim selenom. Stari visokovrijedni recept.
3. PEČENA LASTAVICA Na s 5 dag maslaca premazan lim rasprostrite 1 ½ kg obarene blitve, pa na nju položite lastavicu od 2 kg kojoj ste odrezali glavu za juhu. Posolite, popaprite i sve zaspite komadićima od oko 5 dag maslaca. Pokrijte folijom i pustite da se peče dok riba ne bude gotova. Tada skinite foliju, podlijte s 1 dl maslinova ulja i zapecite da uhvati blagu koricu. Inačica talijanskog renesansnog recepta.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika