Objavljeno u Nacionalu br. 506, 2005-07-25

Autor: Berislav Jelinić

GDJE JE TUĐMANOV MORNAR

Misteriozni nestanak Thomasa Gozdeckyja

Bivši šef ACI-ja i poznati jedriličar Thomas Gozdecky netragom je nestao: traži ga riječki Županijski sud, koji mu nije uspio uručiti optužnicu za nezakonito stjecanje 900 tisuća kuna, ali i sponzori koji su 2004. dali novce za regatu koja nikad nije održana

Put do poslovnog uspjeha u Hrvatskoj Gozdecky je počeo u ranim devedesetima kada se približio obitelji Tuđman. Navodno su ga sa Tuđmanom upoznali Branko Mikša, tadašnji zagrebački gradonačelnik, i Josip Juras, tada ministar rada i socijalne skrbi, na Festivalu kajkavske popevke u KrapiniPut do poslovnog uspjeha u Hrvatskoj Gozdecky je počeo u ranim devedesetima kada se približio obitelji Tuđman. Navodno su ga sa Tuđmanom upoznali Branko Mikša, tadašnji zagrebački gradonačelnik, i Josip Juras, tada ministar rada i socijalne skrbi, na Festivalu kajkavske popevke u Krapini "Nikada neću zaboraviti noć u kojoj je Thomas Gozdecky stigao u Umag. Padala je turobna kiša. On se u grad dovezao starim audijem u prljavom plavom radničkom kombinezonu. Činilo mi se da bi čak i put do obližnjeg Trsta u tom automobilu bio avantura. Nikomu nije bilo jasno otkud se zapravo pojavio, ali način njegova rada te neobjašnjivo brz društveni uspon naveli su me da brzo zaključim da bi Gozdecky kad-tad mogao nestati jednako neobjašnjivo kako se i pojavio u našim životima", opisao je za Nacional jedan od najpoznatijih poslovnih ljudi u Umagu Thomasa Gozdeckog.
  Upravo se to i dogodilo: Thomas Gozdecky neobjašnjivo je nestao i nitko ne zna gdje je. Posljednjih dana Nacional je razgovarao s više bivših poslovnih suradnika i prijatelja Thomasa Gozdeckog, poduzetnika koji je hrvatskoj javnosti postao poznat nakon što ga je sredinom devedesetih prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman postavio za šefa tvrtke ACi marina. Nitko od njih već mjesecima ne zna gdje je Gozdecky niti se za njegovo boravište i sudbinu previše raspituje. Za njegovo boravište malo su više zainteresirani ViPnet i Franjo Tomić, zastupnik BMW-a u Hrvatskoj.
  "Posljednji smo se put čuli sredinom prošle godine, kada smo dogovarali da naša tvrtka sponzorira drugu zaredom utrku Alpe Adria Sailing Tour. Uplatili smo mu četrdesetak tisuća eura i nakon toga ga nismo vidjeli", izjavio je za Nacional Franjo Tomić.
  Slično o poslovnim odnosima s Gozdeckym govore i u ViPnetu.
  "Dana 21. siječnja 2004. zaključili smo sponzorski ugovor za jedriličarsku regatu koja se tijekom svibnja iste godine trebala održati na Jadranu. Sukladno tom ugovoru, ViPnet je u ime sponzorstva uplatio prvu ratu, a daljnje isplate su obustavljene kada je postalo izvjesno da se regata neće održati. Predmet je predan na utuženje", piše u dopisu Nacionalu Dubravka Jusić, rukovoditeljica korporativnih komunikacija u ViPnetu.
  Da je Thomas Gozdecky zagonetno nestao, prvi je upozorio Novi list u rujnu 2004., kada je pisao o tome da ga Uskok tereti za nezakonito stjecanje 900 tisuća kuna u vrijeme dok je bio na čelu ACI-ja. Uskok tvrdi da je 1997. i 1998. kao direktor ACI-ja iz Opatije protuzakonito sebi i nevjenčanoj supruzi pribavio oko 900 tisuća kuna, jer je suprotno pravnim pravilima o obveznom javnom nadmetanju, izravnom pogodbom sklopio ugovore o dugotrajnom najmu vozila s tvrtkom Mireage iz Umaga u kojoj je 10-postotni vlasnik njegova nevjenčana supruga Mirela Rojc. Uskok tvrdi da ostatak vlasničkih udjela ima tvrtka »Gross-Lynnch AG Vaduz« iz Liechtensteina, u kojoj je sam Gozdecky odgovorna osoba. Uspije li Uskok dokazati svoje tvrdnje, Gozdecky bi se suočio s kaznom do pet godina zatvora.
  istraga o tom slučaju vođena je u Rijeci; Gozdecky se branio da nije kriv te da nije nikom pogodovao i da nije pribavljena nikakva korist. No čini se da je po okončanju istrage Gozdecky pokušao izbjeći uručivanje optužnice kako bi mu predmet pao u zastaru jer mu je riječki sud više mjeseci bezuspješno pokušao uručiti optužnicu kako bi mu moglo biti zakazano suđenje.
  Prema pisanju Novog lista, na kraju je sutkinja Ika Šarić odlučila javno izvjesiti optužnicu na oglasnoj ploči suda kako bi mogla zakazati suđenje u odsutnosti i izbjeći mogućnost zastare predmeta. Navodno je do Gozdeckog riječki Županijski sud pokušao doći i preko Interpolova ureda; zatražio je i pomoć ljudi iz austrijskog Interpola , koji su izvijestili da Gozdecky više ne boravi na bečkoj adresi koju je dao njegov odvjetnik.
  Gozdeckom se do danas ne može ući u trag. Njegovi suradnici i prijatelji nisu sigurni da je Gozdecky nestao zbog tog spora te sumnjaju da iza tog nestanka mogu biti i neki drugi zagonetni razlozi.
  Zlatko Mehun, glasnogovornik MUP-a, izjavio je za Nacional da za Thomasom Gozdeckym nije raspisana nikakva tjeralica niti ga traži Interpol. Prema podacima kojima raspolažemo, on nas ne zanima", rekao je Mehun.
  Gozdecky se posljednji put javno eksponirao tijekom organizacije Alpe Adria Sailing Toura od Venecije do Dubrovnika. Tu je utrku organizirao vrlo vješto i uspio privući veliku pozornost svjetske jedriličarske elite, brojne pokrovitelje te društvenu i političku elitu gradova kroz koje je utrka prolazila. On je tada bio direktor u brodogradilištu Solaris by Serigi u talijanskom gradiću Aquileia, gdje je prije početka utrke porinuta regatna jedrilica tipa solars 36 One, što se smatralo početkom tog projekta.
  Utrka se održavala tijekom prva tri tjedna u svibnju 2003. i povezala je Italiju, Sloveniju i Hrvatsku. Gozdecky je već na porinuću prve jedrilice okupio mnoštvo uglednika. Ondje su bili Zlatko Mateša, predsjednik Hrvatskog olimpijskog odbora, poznati jedriličari Tomislav Bašić, Rajko Kujundžić, Darko Hajdinjak, Stipe Vitaljić, Jadran Gamulin, ali i čelnici njemačkog BMW-a, te Sergio Dress, predsjednik regionalnog savjeta industrije i turizma za Friuli i Veneciju, Danilo Moretti iz talijanskog parlamenta, tadašnja piranska gradonačelnica Vojka Štular i tadašnji dogradonačelnici Splita i Šibenika, Željko Sikirica i Zoran Smolić.
  U toj regati sudjelovao je i jedan od vodećih svjetskih jedriličara Peter Holmberg, koji je bio skiper na jedrilici BMW-a. Taj poznati proizvođač automobila pristao je iznajmiti 14 najnovijih modela BMW 745 za potrebe regate, što joj je dodatno podiglo razinu. Regata je donijela i poslovnu korist brodogradilištu Solaris by Serigi, kojem je Gozdecky tada bio direktor, jer se ukupno dvanaest jedrilica koje su sudjelovale na regati poslije iznajmljivalo raznim gradovima.
  Njemački automobilski koncern BMW bio je toliko oduševljen regatom da je sljedeću regatu pristao financirati s milijun eura. Međutim, poznavatelji jedriličarskih prilika odmah su uočili i neke detalje o kojima se sponzori u dobroj vjeri vjerojatno uopće nisu raspitivali. Nikomu nije bilo jasno tko je zapravo formalni organizator te regate - trebao bi to biti neki jedriličarski klub, član Hrvatskog jedriličarskog saveza (HJS). Utrka nije bila prijavljena u službeni kalendar HJS-a za 2003., nije bilo posve jasno niti tko se i pod kojim uvjetima na nju može prijaviti te tko će od nje formalno zaraditi ili joj pokriti troškove. Iako je dojam bio sjajan a marketinški i drugi pozitivni učinci vidljivo pozitivni, čini se da je od regate opipljivo profitiralo samo brodogradilište kojem je Gozdecky bio na čelu.
  "Na toj se utrci najbolje vidjelo da je Gozdecky zapravo one game player koji će izvrsno organizirati i odraditi projekt, ali će ga teško ponoviti", izjavio je za Nacional ugledni umaški poslovni čovjek i bivši suradnik Thomasa Gozdeckog. I doista, regata Alpe Adria Sailing Tour dogodine nije održana. Gozdecky je u proljeće 2004. javnost informirao da se regata odgađa za jesen, nominalno zbog gužve u natjecateljskom kalendaru jedriličara. Od prošle jeseni gubi mu se svaki trag.
  Put do poslovnog uspjeha u Hrvatskoj Gozdecky je počeo u ranim devedesetima kada se približio obitelji Tuđman. Navodno su ga sa Tuđmanom upoznali Branko Mikša, tadašnji zagrebački gradonačelnik, i Josip Juras, tada ministar rada i socijalne skrbi, na Festivalu kajkavske popevke u Krapini. Potom je Gozdecky ugostio obitelj Tuđman na jahti La Fenice, koju je tada koristio. Nekoliko privatnih fotografija u Tuđmanovu društvu s krstarenja po Brijunima bile su dovoljne za početak njegove uspješne poslovne karijere.
  Gozdecky je u Hrvatsku stigao potkraj osamdesetih te otvorio nekoliko duty-free shopova na jadranskoj obali. Nije previše pričao o svojim stvarnim poslovima u Austriji, ali je širio glasine da je sudjelovao u naoružanju Hrvatske. Počeo je surađivati s tvrtkom ACI, preprodao joj je nekoliko brodskih dizalica te se zbližio s Mirelom Rojc, tajnicom tadašnjeg šefa ACI-ja Veljka Barbierija. U prvoj polovici devedesetih poslovno se povezao i s Nevenkom Tuđman u poslu s duty-free shopovima.
  Potom je na preporuku Tuđmanovih od 1. listopada 1995. postavljen na čelo ACI-ja. Njegovi suradnici iz tog razdoblja tvrde da je od tada zapravo počela propast te tvrtke. Od prvog dana svog mandata počeo je dijeliti otkaze nepodobnima, počeo je gasiti charter djelatnosti tvrtke unatoč potpisanim ugovorima, ukinuo školu jedrenja, ugostiteljske djelatnosti je dao u najam "provjerenim" ugostiteljima, a dizalice i servise u podnajam "provjerenim" tvrtkama iz tih djelatnosti. U samo nekoliko mjeseci ACI se riješio 15-ak jedrilica tipa Elan i 10-ak novih motornih jahti tipa Regal, Sea Ray i Princess, veličine 36-44 stope, od kojih su neki bili stari tek nekoliko mjeseci. Navodno je Gozdecky osobno pregovarao i prodavao ta plovila i to po znatno nižoj cijeni od njihove tržišne vrijednosti.
  Istodobno je dao izraditi nove kataloge i promotivne materijale, koji su plijenili ekskluzivnošću, te je glamurozno nastupao na nautičkim sajmovima. Odredio je i nove cijene nekih usluga ACI-ja. Posljedice tih poteza vidjele su se vrlo brzo.
  U prvoj godini njegova mandata prepolovio se prihod ACI-ja od najmova servisa i dizalica, a brojni zakupoprimci tužili su tvrtku sudu. Nove cijene vezova za plovila u prvoj godini njegova mandata dramatično su smanjile broj plovila u ACI-jevim marinama. U marini Ičići prije njegova dolaska u tvrtku vlasnici 150 brodova čekali su po nekoliko mjeseci kako bi mogli kupiti godišnji vez. Nekoliko mjeseci poslije, u Ičićima je bilo tridesetak slobodnih vezova. Marina Korčula izgubila je zbog takve politike cijena gotovo sva plovila, a ACI je ubrzo izgubio oko 400 brodova s godišnjeg veza.
  Njegovi suradnici tvrde da se prema zaposlenicima, ali i klijentima ACI-ja, odnosio bahato te da je uništio ugled tvrtke. Istodobno se ponašao i rasipnički, trošeći državni novac s puno stila. Ukratko, pokazao se tek kao jedan u nizu tipičnih blefera sumnjive poslovne prošlosti, koji je udvorništvo obitelji Tuđman znao poslovno kapitalizirati.
  Tijekom devedesetih zbližio se s Mirelom Rojc, s kojom je počeo živjeti u izvanbračnoj zajednici. Registrirali su i zajedničku tvrtku Mirage u Umagu, u kojoj je odgovorna osoba bila Mirela Rojc, a Gozdecky je u njoj sudjelovao preko tvrtke Gross-Lynch iz Vaduza u Liechtensteinu. Ta je tvrtka počela surađivati s ACI-jem, što je poslije počeo istraživati Uskok. Pojavili su se i problemi sa zemljištem kojim se ta tvrtka koristila, zbog čega se također vode sudski sporovi. Moguće je da je nagovještaj pravosudnih problema za Gozdeckog bio povod da napusti Hrvatsku iako ga policija formalno ne traži.
  Telefonski brojevi na koje se nekoć javljao Gozdecky više se ne koriste, a poslovni suradnici također nemaju pojma gdje se on posljednjih mjeseci nalazi. No prije nekoliko tjedana viđen je u šetnji Cvjetnim trgom u Zagrebu.
  Što je s pravnim sporovima koji se tiču Gozdeckog Nacional do zaključenja teksta također nije uspio doznati. Znakovito je i to da zapravo nikoga previše ne zanima što se s njim događa niti Gozdecky komu u Hrvatskoj nedostaje. Moguće je da bi ga voljeli vidjeti tek neki vjerovnici, poput ViPneta, koji sudskim putem želi vratiti nekoliko desetaka tisuća eura donacija za njegov posljednji projekt Alpe Adria Sailing Tour.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika