Garaža isred koje su držani i mućeni zarobljeniciKrunoslav Fehir priznao je prošli tjedan da je ubio Čedomira Vučkovića 1. rujna 1991. u Osijeku, te da je sudjelovao i u drugim ubojstvima, za koja tvrdi da ih je usmeno naređivao Branimir Glavaš. Fehiru je 19. srpnja 2005. dodijeljen status zaštićenog svjedoka, koji je stupio na snagu dan poslije, pošto je dao iskaz Županijskom sudu u predmetu koji se vodi pod oznakom KRI:3686/85.
Neposredno prije ulaska u program zaštićenih svjedoka Fehir je izjavio da je i sam ubijao po Glavaševu nalogu, što na cijeli slučaj baca novo svjetlo. Prošlog tjedna Nacional je od krugova bliskih istrazi doznao najvažnije detalje iskaza koji je Fehir dao istražnom sucu Županijskog suda u Zagrebu 19. srpnja 2005., te detalje prethodnoga, koji je 13 dana prije dao zamjeniku glavnog državnog odvjetnika Draganu Novoselu.
Isti krugovi Nacionalu su rekonstruirali što se događalo u prvim tjednima srpnja, desetak dana prije nego što je tjednik Feral Tribune objavio priču koja je potresla hrvatsku javnost i izazvala brojne reakcije, jer je otkrio da se prvi put pojavio sudionik događaja koji je voljan svjedočiti o ratnim zločinima hrvatskih branitelja nad civilima srpske nacionalnosti tijekom Domovinskog rata u Osijeku.
Krunoslav Fehir, danas zaštićeni svjedok, u jesen 1991. imao je 16 godina. Početkom rata u njihovu kuću smještenu na osječkoj periferiji dolazio je Glavaš koji je bio dobar prijatelj s njegovim ocem te se upravo u kući Fehirovih organizirala obrana Osijeka. Nakon formiranja Branimirove osječke bojne (BOB), koja je prerasla u Prištabsku bojnu a nakon toga u 160. osječku, otac je svoga sina Krunoslava povukao za sobom u Sekretarijat za narodnu obranu u Županijskoj ulici, gdje je šef bio Glavaš. Na početku Krunoslav je dobio samo pištolj, a nakon nekoliko dana i pušku Winchester za koju nije bilo municije. Prema vlastitim riječima u istrazi, tjedan, dva nakon što je dobio pušku, Glavaš ga je pozvao u svoj ured te mu darovao dvije kutije metaka za nju. To je, prema Fehirovim riječima, bila nagrada zato što je sudjelovao u prebijanju nekog Srbina u jednoj od garaža koje su bile smještene odmah pod Glavaševim prozorom. Fehir se kao najmlađi motao po Sekretarijatu i bio omiljen među starijim borcima, te nitko na njega nije obraćao preveliku pozornost. Veći dio vremena provodio je na straži, odnosno u osiguranju Glavaševa ratnog štaba. Iz te pozicije, po vlastitim riječima, ne samo da je vidio, nego i sudjelovao u mnogim ubojstvima. Zbog vlastite savjesti, odnosno grizodušja, kako sam tvrdi, odlučio je nakon 14 godina ispričati što se dogodilo tih mjeseci u Osijeku. U tim njegovim iskazima pojavile su se mnoge kontroverze, do sada nepoznate javnosti, koje su otežale cijelu istragu.
Prvi kontakt s Državnim odvjetništvom, Krunoslav Fehir, danas policajac u Osijeku, obavio je telefonom 4. srpnja 2005. Zamolio je tajnicu Mladena Bajića da ga s njim spoji, jer je spreman svjedočiti o zločinima nad civilima srpske nacionalnosti u Osijeku 1991. Bajić ga je odmah pozvao da dođe u Zagreb, te mu rekao da postoji mogućnost da uđe u program zaštićenih svjedoka. Fehir se potom u svom crvenom volkswagen passatu dovezao u Zagreb. Državno odvjetništvo smjestilo ga je u obližnji hotel "Palace" na Zrinjevcu, koji je udaljen pedesetak metara od samog Bajićeva sjedišta.
Fehir je 6. srpnja dao iskaz Draganu Novoselu, Bajićevu zamjeniku i suradniku u kojeg ima najviše povjerenja. U njemu je detaljno opisao da je bio član Branimirove osječke bojne (BOB), te da je svjedočio likvidacijama civila srpske nacionalnosti. Za njih je optužio Glavaša, tadašnjeg zapovjednika obrane Osijeka, tvrdeći da je on za sve znao, te da je uhićenja, ispitivanja, mučenja i likvidacije Glavaš usmeno naređivao.
Fehir je detaljno ispričao da je 1. rujna 1991. svjedočio ubojstvu Čedomira Vučkovića i Đorđa Petrovića, te da zna koje su okolnosti pokušaja likvidacije Radoslava Ratkovića i likvidacije doktora Milutina Kutlića, kao i mučenja drugih civila. Tada nije spominjao da je i sam ubijao. Fehir je rekao i da je više puta boravio u kući u Dubrovačkoj 30, te da je Glavaš znao za sve što se ondje događalo. Krugovi bliski istrazi Nacionalu su potvrdili da je Fehir u svom iskazu Državnom odvjetništvu ispričao da je on bio jedan od trojice koji su Ratkovića vodili na egzekuciju kod ugostiteljskog objekta Bastion na šetalištu na Dravi. Kazao je da su prilikom Ratkovićeva odvođenja njih trojica na glavama imali crne potkape. Ratković je prvo pogođen u glavu i bačen u vodu; potom je isplivao na obalu, gdje su mu ranjenom još jednom pucali u glavu, misleći da je mrtav, i ostavili ga na obali. Nakon toga doveli su doktora Kutlića u pidžami te pucali u njega na isti način kao i u Ratkovića.
Tjedan dana nakon što se Fehir povjerio Državnom odvjetništvu i načelno dogovorio ulazak u program zaštićenih svjedoka, 13. srpnja 2005. Državno odvjetništvo kontaktirao je Drago Hedl, novinar Feral Tribunea. On je poslao službeni faks u kojem je upitao je li točno da je Krunoslav Fehir njima dao iskaz u kojem je za ubojstva civila srpske nacionalnosti u Osijeku, kao izravni svjedok tih događaja, teško teretio Branimira Glavaša. Iz upita je bilo jasno da je Fehir sve ispričao Hedlu.
Kad je saznao za to, Bajić se šokirao. Odmah je telefonom nazvao Fehira i upitao ga je li svjestan da je time ugrozio vlastitu sigurnost, a možda i cijeli slučaj doveo u pitanje. Fehir se izmotavao da nije kontaktirao s Hedlom. Bajić mu je tada rekao da bi bilo dobro da se hitno makne iz Osijeka i dođe u Zagreb, gdje će voditi računa o njegovoj sigurnosti. Fehir mu je rekao da može doći tek za dva dana na što mu je glavni državni odvjetnik odgovorio da bi moglo biti prekasno bude li i dalje u Osijeku nakon što Feral Tribune objavi priču o njegovu svjedočenju.
Potom je Bajić telefonom nazvao Heni Erceg, glavnu urednicu Feral Tribunea, i zamolio je da odgodi objavu priče radi Fehirove sigurnosti. Ona je to odbila, no pristala ju je objaviti bez spomena Fehirova imena. Istodobno je Bajić od Vrhovnog suda čekao odobrenje da se slučaj prebaci u mjerodavnost zagrebačkog Županijskog državnog odvjetništva, što se uskoro i dogodilo.
Feral Tribune je 15. srpnja u tekstu pod naslovom "Ubijali smo po Glavaševu naređenju" opisao što se dogodilo, o čemu je Fehir svjedočio, ali bez objave njegova imena. Primjerice, Feral Tribune je objavio da su civile srpske nacionalnosti odvozili hladnjačom marke Zastava Iveco novosadskih registracija, te da je na uglu Ulice sv. Ane i Reisnerove jedne noći ispao jedan od zatočenika u garaži, kojeg su nakon ispitivanja vozili prema Dravi.
"Čovjek je još bio poluživ, no kad su primijetili da ga nema u hladnjači, nastala je uzbuna. Glavaš je bio strahovito ljut i prijetio je stegovnim mjerama zbog činjenice da je taj čovjek nestao i da je nekome mogao ispričati što mu se dogodilo. No, sutradan u svitanje, čovjek je pronađen mrtav na obližnjem Aninom groblju, gdje se vjerojatno pokušao sakriti i gdje je, od ozljeda nastalih premlaćivanjem, izdahnuo. Nakon toga sve se stišalo i nitko nije odgovarao", izjavio je "svjedok" za Feral Tribune.
U iskazu Državnom odvjetništvu Fehir je podrobno opisao isti taj incident i za njega optužio Branka Zakanjija, koji se, prema njegovim riječima, te večeri napio pa nije dobro zatvorio hladnjaču, zbog čega je čovjek ispao.
Tekst u Feral Tribuneu potresao je hrvatsku i međunarodnu javnost i izazvao brojne reakcije. Među ostalim, svoje potresno svjedočanstvo novinama je ponovo ispričao Radoslav Ratković, jedina preživjela osoba osječkih likvidacija o kojima je Fehir govorio. Ratković je Feral Tribuneu još 2001. potanko opisao kako su ga priveli, ispitivali i batinali u podrumskoj prostoriji obiteljske kuće jednog izbjeglog Srbina u Dubrovačkoj ulici 30. Ispričao je kako su ga potom zavezanog odveli na obalu Drave. Pucali su mu u glavu, gurnuli ga u vodu, potom je još jednom pogođen, ali je, unatoč teškim ozljedama, uspio isplivati i preživjeti. Ratković je opširan iskaz o tome dao i istražnom sucu Županijskog suda u Osijeku Iliji Bernatoviću. On u svom iskazu nije spominjao da su njegove ubojice imale na glavi potkape, kao što je Državnom odvjetništvu rekao Fehir, a spomenuo je da je u njega pucao čovjek koga su zvali "Chief", koga je nakon pola godine prepoznao na slici u ST-u od 15. veljače 1992. Na fotografiji je bio pripadnik BOB-a Ferdo Margaš.
U svom drugom iskazu, pred istražnim sucem Županijskog suda u Zagrebu 19. srpnja, Fehir je izmijenio prvotni iskaz u kojem je naveo da su on i još dvojica maskirani s potkapama Ratkovića odveli na Dravu da ga likvidiraju, te prepričao pokušaj ubojstva Ratkovića točno onako kako je na TV-u i novinama dan ili dva prije ispričao Ratković. Sve dotad njihovi su se iskazi razlikovali, jer Ratković nije spominjao nikakve potkape na glavama svojih progonitelja, niti je spominjao Krunoslava Fehira, a naveo je i točna imena ljudi koji su ga pokušali ubiti.
Nakon što je dao iskaz istražnome sucu, te prije samog ulaska u program zaštićenih svjedoka, Fehir je zamolio da se nakratko nasamo sastane s Bajićem. U četiri oka, u Bajićevu uredu, priznao mu je kako je upravo on ubio Čedomira Vučkovića, jednu od civilnih žrtava srpske nacionalnosti koja je tijekom 1991. stradala u Osijeku, detaljno opisao što se te noći događalo, te ispričao da je sudjelovao u još nekim ubojstvima. Bajić je odmah zatražio da Fehir to službeno ponovi pred istražnim sucem i da taj dio također uđe u njegovu službenu izjavu. Nakon dvadesetak minuta to je učinjeno.
Fehir je izjavio da je 1. rujna 1991. čuvao stražu u dvorištu Saveznog sekretarijata Narodne obrane (SSNO) u Županijskoj ulici u Osijeku, gdje se nalazio ured Branimira Glavaša, tada zapovjednika obrane Osijeka i Branimirove osječke bojne (BOB). S desne strane te zgrade nalazile su se garaže u kojima su pripadnici BOB-a držali zatočene civile srpske nacionalnosti, koje su nominalno sumnjičili za veze sa srpskim agresorima na Hrvatsku. Garaže su na vratima imale izrezane rupe kako bi se kroz njih moglo vidjeti što rade zatvorenici. Među zatočenim civilima bili su Čedomir Vučković i Đorđe Petrović. Fehir je izjavio da je tog poslijepodneva i večeri u garažu gdje su bila njih dvojica više puta ulazio Zoran Brekalo, te da su se svaki put po njegovu ulasku u garažu otamo čuli krici Vučkovića i Petrovića. Fehir je ispričao da je Brekalo sa sobom jednom prilikom ponio i posudu za koju mu nije odmah bilo jasno za što mu treba. Ubrzo je otkrio čemu je služila. Brekalo ga je tijekom večeri jednom pozvao da s njim uđe u garažu. Ondje je promatrao kako Brekalo puškom udara Vučkovića i Petrovića i tjera ih da priznaju kako surađuju sa srpskim pobunjenicima i agresorima. Fehir tvrdi da je prvo stajao sa strane, a onda je Brekalo viknuo "što čekaš", pa ih je i on počeo tući svojom puškom.
U garaži su se nalazili i stari akumulatori. Fehir tvrdi da je Brekalo iz njih izlio sumpornu kiselinu u posudu koju je donio sa sobom, te je naredio pretučenome Petroviću da iz nje popiju kiselinu. Teško pretučeni Vučković samo je ležao na podu garaže. Nakon što je Petrović popio kiselinu, obojica su izišli iz garaže.
Fehir je izjavio da je oko 21.30 čuo čudne zvukove iz te garaže. Odjednom su se vrata silom otvorila, iz garaže je istrčao Vučković i počeo bježati. Fehir je pucao iz svoje puške Vučkoviću u trbuh i on je pao. Fehir mu se potom približio i u njega ispucao još tri metka, a zatim naciljao kroz nišan i peti metak opalio u predio između glave i vrata.
Fehir je odmah potom čuo viku Branimira Glavaša, ali je prije Glavaša na mjesto ubojstva stigao Zakanji. Zakanji je u ruci držao automat thompson, koji je stavio pokraj Vučkovića, kako bi se moglo reći da je ovaj pokušao izvršiti atentat na Glavaša. Prema Fehirovim riječima, potom je na mjesto ubojstva dotrčao Glavaš i pitao ga što se dogodilo. Rekao mu je da je Vučković htio pobjeći pa je on na njega pucao. Glavaš mu je tada rekao da ga je vidio "onaj drugi" (Đorđe Petrović op. a.), te da bi i njega trebalo likvidirati. Opisujući u iskazu Županijskom sudu Glavaševu reakciju, Fehir je rekao da je Glavaš izjavio sljedeće: "Svejedno, kud jedan, tu i drugi."
Glavaš je potom otišao, a oni su Petrovića zavezali, preko usta mu zalijepili samoljepivu vrpcu, stavili ga u hladnjaču novosadskih registracija i odvezli na šetalište na Dravi kod ugostiteljskog objekta Bastion. Petrović više nije viđen živ, a tijelo mu nikada nije pronađeno. U tome trenutku, Fehir je promijenio svoj iskaz i rekao da je pobrkao Petrovića i Vučkovića, te da je Vučković a ne Petrović pio kiselinu. Fehir je ispričao da ga je kasnije te večeri Glavaš pozvao, potapšao ga po ramenu, nasmijao se i rekao mu: "Jedan više ili manje, nemoj se uznemirivati."
Državno odvjetništvo kontaktirala je još jedna osoba koja je navela da je spremna potvrditi da je Glavaš rekao da se te večeri ubije i Đorđe Petrović. Ista osoba ispričala je da je Glavaš tada telefonom nazvao Marinka Božića, glavnog urednika Slobodnog tjednika, te ga zatražio da nekoga pošalje kako bi objavili tekst o tom događaju, kako bi se sve medijski "pokrilo" i prikazalo kao da je na Glavaša pokušan atentat. Božić je objavio tekst o tome i fotografiju na kojoj pokraj ubijenog Vučkovića leži thompson.
Fehir je izjavio da je sudjelovao i u drugim ubojstvima, kada su zatvorenike vozili do Drave, pucali im u potiljak i bacali ih u rijeku. Teško je teretio Glavaša, navodeći da se ništa u Osijeku tih dana nije događalo bez njegova znanja, te da je upravo on davao usmene zapovijedi za privođenja, ispitivanja, mučenja i ubojstva civila srpske nacionalnosti. Posebno je zanimljivo i to da je prije nekoliko godina Glavaš Fehira pozvao na razgovor kako bi se dogovorili što će tko reći ako novine počnu istraživati ta ubojstva. Razgovarali su nakon što je u Feral Tribuneu objavljen tekst o pokušaju ubojstva Ratkovića, koji je objavljen 2001.
Fehir je ispričao da je sudjelovao u likvidaciji osječkog liječnika Milutina Kutlića, što se dogodilo istom prilikom kada je trebao biti ubijen i Ratković. Fehira je iznenadilo što je Kutlić bio doveden u pidžami. Međutim fotoelaborat koji je napravljen po otkriću Kutlićeva tijela proturječi Fehirovoj izjavi da je Kutlić bio ubijen u pidžami - ubijen je u kaputu, džemperu, košulji, hlačama i cipelama.
Kutlić je iz svoje kuće u Mrežničkoj ulici 7 u Osijeku odveden u 16 sati. Susjedi su vidjeli kako su tog prosinačkog dana 1991. yugom bez registracijskih oznaka, s razbijenim vjetrobranom, po Kutlića došla dvojica vojnika u maskirnim uniformama. Kutlić je dan poslije pronađen u Dravi, u predjelu restorana Bastion, zajedno s još jednim tijelom. Na mjestu ubojstva, uz tragove krvi, policija je pronašla i 12 čahura kalibra 5,6 i dvije čahure kalibra 7,65 mm. Na Kutlićevu tijelu, kao i na posmrtnim ostacima druge osobe, vidjela se prostrijelna rana na glavi, te tragovi samoljepive smeđe vrpce široke 55 mm. Žrtvama su bile vezane ruke, a vrpcom zalijepljena usta.
Fehir je u svom iskazu ispričao kako su Kutlićeve ubojice njegovoj supruzi Eriki, kada se ona u zgradi SSNO-a raspitivala gdje joj je suprug, ironično govorile da se ne brine jer se zna kakvi su liječnici "švaleri" i da je vjerojatno pobjegao s nekom medicinskom sestrom.
Državno odvjetništvo zatražilo je od policije da hitno pokuša pronaći dokaze koji bi dodatno potvrdili Fehirove tvrdnje i sve dokumente koje imaju MUP, POA i VOA, a za pomoć se obratilo i haaškom tužiteljstvu, koje u svojoj arhivi ima oko 9 milijuna dokumenata koji se mogu lako pretraživati. Krugovi bliski istrazi tvrde da je malo dokumenata koji se izravno mogu povezati s Glavašem, te da se haaško tužiteljstvo njime dosad nije bavilo. No u svjetlu novih iskaza svjedoka, Državno odvjetništvo sada bi neke od dokumenata haaškog tužiteljstva možda moglo staviti u posve novi kontekst koji za Glavaša vjerojatno ne bi bio ugodan.
Državno odvjetništvo ponovo će ispitati Ratkovića i moguće nove svjedoke. Zasad su se dvije osobe javile Državnom odvjetništvu i najavile mogućnost svjedočenja. Ti bi iskazi mogli učvrstiti autentičnost Fehirovih tvrdnji, no bez njih, kako sada stvari stoje, Fehirov bi iskaz zbog kontradiktornosti mogao postati neupotrebljiv na sudu.
Krugovi bliski Županijskom sudu u Zagrebu Nacionalu su izjavili da je za Glavaša slučaj vrlo neugodan, unatoč kontradikcijama u Fehirovu svjedočenju, jer postoji više svjedoka tih događaja. Ako se njihove izjave upotrijebe kao dokaz u postupku, pravosudni djelatnici predviđaju da će Državno odvjetništvo sigurno zatražiti istragu protiv Glavaša. Potom bi Sabor Glavašu trebao skinuti imunitet, i tek bi se tada moglo podići optužnicu. Krugovi bliski Županijskom sudu u Zagrebu tvrde da bi se to moglo dogoditi u studenome 2005.
U Državnom odvjetništvu zasad oprezno procjenjuje epilog ovog događaja. Smatraju vrlo važnim da sve okolnosti iz Fehirova iskaza potvrdi što više svjedoka tih zbivanja. Ističu činjenicu da je Fehir Glavaša izravno povezao samo s ubojstvom Đorđa Petrovića, u čemu je Fehir također sudjelovao, a prije toga je izjavio kako je Glavaš naredio i znao sve. No za to Fehir nije dao ni jedan dokaz, odnosno samo je izjavio kako je vidio i čuo Glavaševu naredbu za ubojstvo Petrovića.
Autentičnost Fehirove priče načelno nitko ne dovodi u pitanje. Međutim, često se događalo da se slični slučajevi pompozno otvore, a potom zapnu tijekom provođenja postupka. Upravo zato ovom se slučaju pristupa vrlo ozbiljno, bez euforičnih najava o konačnom pravosudnom epilogu. Pri tome se svjedok Fehir, koji je rekao da je sve priznao zbog grizodušja, ponaša vrlo neobično: iz "sigurne kuće" kontaktira s novinarima kao da mu je ipak najvažniji vlastiti publicitet. Vrhunac njegova čudnog ponašanja bilo je sudjelovanje u emisiji Aleksandra Stankovića "Nedjeljom u dva", gdje je iz pozicije zaštićenog svjedoka dao izjavu, i to pet dana nakon što je dobio status ugroženog svjedoka. Unatoč tome, ako se pravosudnim putem uspije dokazati ono što Fehir tvrdi, može se dogoditi da Bajić iskoristi svoju zakonsku ovlast i amnestira Fehira za ubojstva koja je priznao. Isto tako moglo bi se dogoditi da Fehiru zbog nerazumna i neoprezna ponašanja Povjerenstvo oduzme status zaštićene osobe.
Detalji tih iskaza bude nadu da bi bar dio obitelji civilnih žrtava srpske nacionalnosti u Osijeku zbog smrti svojih bližnjih nakon 15-ak godina mogao dobiti pravosudnu satisfakciju, koja bi hrvatsku javnost dodatno suočila s mračnim stranama Domovinskog rata u kojima su i neki hrvatski branitelji činili ratne zločine. U međuvremenu, Fehirovo je svjedočenje prilično uznemirilo Glavaša, koji optužbe demantira i tvrdi da mirno spava jer mu je savjest čista. Unatoč deklariranoj samouvjerenosti, bez obzira na konačni pravosudni epilog slučaja, Fehirovi iskazi težak su, a mogli bi biti i fatalan udarac političkoj karijeri Branimira Glavaša.