Sredinom prošlog tjedna Đuro Sessa, predsjednik Udruge hrvatskih sudaca, sudac Županijskog suda i donedavni kandidat za njegova predsjednika, poslao je Nacionalu jedno zanimljivo pismo. U njemu Sessa reagira na prošlotjedni članak u rubrici Gazeta, koji se bavio pozadinom poništenja natječaja za šefa Županijskog suda u Zagrebu. Sessino pismo u cijelosti je dostupno na stranici 11, 506. broja tjednika Nacional. Sessa u svom pismu tvrdi da je Nacional u tom tekstu objavio neistinite informacije.

To nije točno. Unatoč tomu što u Sessin 'demanti' nije istinit, Nacional je objavio to pismo. Ono neizravno govori o njegovu profesionalnom profilu i zapravo pokazuje zašto je ministrica pravosuđa bila u pravu kada ga nije odabrala za predsjednika Županijskog suda, ali i otvara pitanje što ju je ponukalo da ga osobno predloži za člana Državnog sudbenog vijeća.

Sessino pismo pokazuje da on uopće ne razumije Zakon o javnom priopćavanju, niti da je razumio tekst koji demantira. U tekstu o pozadini poništenja natječaja za predsjednika zagrebačkog Županijskog suda ističu se samo razlozi zbog kojih ga ministrica Škare-Ožbolt nije smatrala kvalitetnim kandidatom. U tekstu nisu korištene rečenice iz kojih bi se vidjelo da se radi o stavovima autora, već se jasno vidi da je autor prenio stavove iz krugova bliskih ministrici pravosuđa. Sessa to očito ne razumije, pa javno raspravlja sa novinama, iako tekst objavljen u Nacionalu ne odražava stav redakcije o njemu.

Sessu je povrijedilo što ministrica pravosuđa, kao i većina njegovih kolega na sudu gdje je zaposlen, smatra da on nije sudio u dovoljno predmeta da bi se moglo kvalitetno prosuditi je li on dobar sudac, koji zaslužuje biti nadređen svojim kolegama. On je u Županijski sud došao prije nekoliko mjeseci, doista je uzeo u rad neke predmete, ali teško se može zaključiti kako sudi, jer ih je premalo. Ako to nije točno, bilo bi dobro da Sessa statističke podatke na koje se poziva također predoči javnosti.

Umjesto toga, on ističe da mu zakon dopušta da kao predsjednik građanskog odjela uopće ne bi trebao suditi, pa bi valjda javnost trebala naročito poštovati već samu činjenicu da je on uopće odlučio uzeti u rad bilo koji predmet. Možda bi bilo zanimljivo da Sessa javnosti objasni iz kojih se motiva odmah po dolasku na Županijski sud kandidirao za tu funkciju. Je li to učinio kako ne bi morao suditi, već samo dijeliti predmete svojim kolegama?  

U svakom slučaju bilo bi dobro kada bi netko javnosti objasnio i na temelju kojih je profesionalnih sposobnosti izabran na tu funkciju, tko su mu bili protukandidati i ako ih je imao, što oni misle o njemu? Sessa nadalje u svom pismu obmanjuje javnost i kada kaže da nije bio ljut kada nije bio izabran za šefa Županijskog suda. Da je itekako bio ljut Nacionalu su potvrdile neke njegove kolege s posla, koji su s njim o tomu razgovarali.

  Na koncu, Sessa uopće ne razumije kako funkcioniraju novine. On zamjera Nacionalu što ga autor teksta nije kontaktirao radi provjere informacija, pa zaključuje da je autor navode u tekstu izmislio. Taj je zaključak krajnje uvredljiv.

Sessa možda ni ne zna da ga je autor teksta više puta pokušao kontaktirati. Svaki puta na centrali Županijskog suda odgovarali su da ga nema u njegovoj sobi, te da suci Županijskog suda ne moraju svaki dan raditi, odnosno da ih često nema na radnom mjestu. Tko zna, možda je izvan sudnice doista radio nešto vrlo važno.