29.07.2005. / 00:00

Autor: Igor Koruga

ZABAF

ANSAMBLI KOJI NOSE IMENA VELIKANA - HENRY PURCELL I WILLIAM BYRD

Zagreb, 25. srpnja 2005., Atrij Klovićevih dvora

KVARTET PURCELL - GLAZBA I PLES

Usred smo ovogodišnjeg ZABAF-a i napokon u Atriju Klovićevih dvora. Gotovo britanska učestalost kiša sebično je uvjetovala koncertna događanja uglavnom u zatvorenim prostorima zagrebačkih crkava.
Večeras, u idealnim ljetnovečernjim meteorološkim prilikama, Kvartet Purcell izveo je miješani glazbeni program uglavnom francuskih skladatelja (F. Couperin, J.B. Lully, M. Marais, H. Desmarets) i engleskog majstora čijim su imenom i oslovili svoj kvartet.

Kolaž kratkih i spretno komponiranih glazbenih crtica pratio je plesni par Ana Yepes / Nick Nguyen vodeći se tradicionalnim koreografijama Pécoura, Feuilleta, nepoznatih autora, ali i same Ane Yepes.
Gipkost, lepršavost i autentičnost izvođenja plesnih pokreta od strane akademski obrazovanih plesača redovito su završavali spontanim pljeskom publike. Tvorci tih, za današnje vrijeme pomalo čudnih pokreta, već tada utiru temelj čak i današnjem klasičnom baletu.

Protočna glazba tipičan je primjer glazbenog stila Jeana-Baptiste Lullyja, tada vrlo utjecajnog kompozitora, a zasigurno i plod plesne tradicije koju su njegovali već i kraljevi iz dinastije Bourbon prije Louisa XIV. Rane plesove kao što su pavane i galliarde postupno istiskuju plesovi kao što su sarabande, courante, allemande i gigue, a kasnije i passacaille i chaconne pratili su komorni svirači u manjim (dvorskim) ansamblima.

Engleski glazbenici su svojevrsan uzor izvođenja rane glazbe; od ranih crkvenih a capella misa i moteta do zrele pretklasične ere. Uklopljene u visoke standarde upravo takvog izvođenja, pod fenomenalnom ritamsko-harmonijslom slogom čembala (Robert Wooley) i viole da gambe, preteće violončela (Richard Boothby), dvije su violinistice (Catherine Mackintosh i Catherine Weiss) ljupko i suglasno ¨pjevale¨ glavne melodije. Možda neprimjetno nesavršenije od svoje suverene muške pratnje, ali uvijek muzikalne, autoritativne i točne.
Zanimljiv je podatak da Kvartet Purcell nije mijenjao svoju postavu od samog osnutka (1983. godine), osim violinistice Elizabeth Wallfisch (prekrasna izvedba Bach-ovih violinskih partita i sonata ovjekovječena na Hyperionovom CD-u), čije je mjesto zauzela Catherine Weiss. U manjim komornim sastavima to je istinska prednost, jer se tako produbljuje i otkriva uvijek nova komunikacija među glazbenicima, kao i čarolija suglasja pojedinih instrumenata.
Kvartet iza sebe ima pozamašnu diskografiju eminentnih izdavača (BBC, Hyperion Records, Chandos Records) izvodeći djela Purcella, Corellija, Lawesa, Bacha, Handela, Vivaldija, Weckmana, Leclaira, Schutza…

Koncertno prezauzeti, najavljuju posjete Brazilu, Japanu, Francuskoj, Australiji, Irskoj i Njemačkoj.

Zagreb, 27. srpnja 2005., Zagrebačka katedrala

EUROPSKI ANSAMBL WILLIAM BYRD

Talent Marc-Antoinea Charpentiera (1645.-1704.) postupno se nazirao iz sjene Lullyja, vještog i dominantnog kompozitora na dvoru Louisa XIV. Kao najdarovitiji skladatelj svoje generacije, nakon studija glazbe u Rimu, 1669. vraća se u rodnu Francusku. Tu ga podržava Mademoiselle de Guise, sestrična Louisa XIV, gdje djeluje kao ¨rezidentni glazbenik¨ njenog doma, sklada za pripadajuće glazbenike i sam učestvuje u izvedbama kao orguljaš i pjevač. Mademoiselle podupire i isusovačku zajednicu, smještenu u današnjoj crkvi St. Paul, jer se sa dovoljnom sigurnošću tvrdi  da je upravo tu Charpentier skladao od vremena svog povratka u Pariz. Krajem života pobire priznanja i biva priznat kao nasljednik Francoisa Chaperona.

Djelo predstavljeno na večerašnjem koncertu (Glazba za glasove i continuo M.A. Charpentiera) programski je bilo podijeljeno na Glazbu za Veliki tjedan i Charpentierov epitaf izveden nakon kratke pauze.

Uvodno hvala svima (Ministarstvo kulture Republike Francuske, …) koji su podržali gostovanje Europskog ansambla William Byrd!
EUAWB čine ponajbolji pjevači barokne i renesansne glazbe u Francuskoj. Umjetnički voditelj ansambla je genijalni umjetnik Graham O'Reilly glazbeno školovan u Australiji, ali sa bogatim iskustvom članstva u različitim komornim vokalnim ansamblima u Londonu i Parizu. Tijekom posljednjih 20 godina vodio je niz sastava specijaliziranih za ranu glazbu.

Večerašnji program izveden je uistinu savršeno! Teško je pratiti cjelokupno djelo kada ste izloženi mnoštvu predivnih glazbenih minijatura i delicija koje su čujne samo u vrhunskim interpretacijama. Boje muških (kontratenor, tenor, bas) i ženskih (dva soprana i mezzo) glasova kao da su birane audicijom na razini cijele planete. Savršena tonska i dinamička ravnoteža ugodno je upotpunjena i praćena akordima ¨malih¨ orgulja (sam g. O'Reilly) i teorbe (izvrsni Marc Wolff).

Ponekad dva ili tri glasa zazvuče tako srodno i pripadajuće u svojim harmonijskim intervalima da se dobiva dojam zvuka savršeno artikuliranog puhačkog instrumenta, ili više njih. Suzvučja klarineta i oboe, ili toplina (su)zvuka rogova gotovo da su bila imitirana silno uvježbanim dvoglasima, troglasima i raznim drugim kombinacijama muških i ženskih vokala. Jesu li glazbeni instrumenti uistinu napravljeni da bi samo podsjećali na ljudski glas?!? Vjerojatno…

Da ne duljim, posegnut ću za riječima ¨krivca¨ svih soničnih čuda doživljenih u Zagrebačkoj katedrali, G. O'Reillyja;

¨Interpretacija stare glazbe iziskuje, prije svega, svijest o glazbenom i društvenom kontekstu svakog djela, te istinski napor za ponovno stvaranje onoga što je skladatelj očekivao čuti. Muzikološko je nasljeđe neophodno, ali , da bi glazbeno djelo komuniciralo u 21. stoljeću, potrebno je također otkriti njegovu univerzalnu narav suvremenim slušateljima, od kojih svaki dolazi s vlastitim kulturološkim iskustvom.
Svaka izvedba, bilo koncertna, bilo diskografska, uspijeva ili propada ovisno o razmjeru u kojem je uspjela učiniti razvidnim odnos između riječi i nota, partikuliziran u kontekstu svog vremena i univerzaliziran u našem vremenu. Samo nas tako glazba može dirnuti.¨

U stanci i nakon koncerta, zadovoljan je narod pohitao prema simpatičnoj i strpljivoj Britanki koja je nudila diskografski opus EUAWB-a. Dio novca za djelomičnu konzervaciju glazbenog događaja, a onaj sitniji dio kao suosjećajni prilog proscima pred Katedralom, bio je samo mali zalog u svrhu ispunjenja predivne i vruće (kako god se uzme!) ljetne večeri.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika