Da se kojim slučajem Crnjac priklonio stajalištima Domazeta i ostalih visokih časnika u njegovoj blizini, prijetila bi opasnost da se za njima kao ratnim zapovjednicima povedu i pripadnici ratnih postrojbi Hrvatske vojske. To bi značio potpuni bojkot državne proslave i veliku sramotu za hrvatsku državu, jer bi se u Kninu na proslavi našla isključivo državna tijelaProslavu obilježavanja desetogodišnjice vojno-redarstvene operacije "Oluja" u organizaciji državnog vrha od potpunog je fijaska spasio umirovljeni general i bivši zapovjednik Zbornog područja Karlovac Miljenko Crnjac. General Crnjac je u posljednjih mjesec dana odustao od prvobitne namjere da se velika proslava obljetnice "Oluje" u Karlovcu, pripremana u njegovoj organizaciji duže od osam mjeseci, ne dogodi u isto vrijeme kad i obilježavanje državne proslave "Oluje" u Kninu.

Također, pristao je odazvati se državnoj proslavi u Kninu i pozvao je sve druge visoke časnike da to učine, uz uvjet da državni protokol uputi službene pozivnice svim sudionicima. U kritičnom trenutku za organizaciju proslave u Kninu, Crnjac se ogradio i od istupa umirovljenog admirala Domazeta koji je najavio bojkot državne proslave, jer Domazet smatra nemoralnim činom da u bijeloj admiralskoj odori stane pred predsjednika države Stipu Mesića u čije je grijehe ubrojio: tajno svjedočenje u Haagu, Mesićev poziv da se svi svima ispričaju na prostoru bivše Jugoslavije, izjavu da je operacija Maslenica bila nepotrebna te da Crnogorci nisu sudjelovali u agresiji na Hrvatsku.

Crnjac je brzo reagirao na stajalište admirala Domazeta i njegov istup ocijenio neprimjerenim: "Ne moramo imati ista politička mišljenja i ne moramo se ljubiti s političarima, ali smatram da svoja neslaganja moramo rješavati na drugom mjestu. Mene su političari isto umirovili u ranim četrdesetim, nikad me poslije nisu nazvali i ponudili mi bar da predajem mlađim časnicima, mnogo sam neugodnosti doživio od političara, a smatram da bi i oni drukčije mislili i govorili i ne bi iskrivljivali značaj 'Oluje' i Domovinskog rata, da su se, s oproštenjem, 10 puta usrali u rovovima", komentirao je Crnjac izjavu Domazeta, smatrajući da je kninski doživljaj iznad ovakvih prijepora te da je mjesto svim generalima i ratnicima na kninskoj tvrđavi 5. kolovoza. Domazetu je u svojoj izjavi poručio da proslava "Oluje" ne može biti povod izjavama u kojima je i više nego jasno prepoznata Domazetova osobna frustriranost zbog činjenice da je umirovljen odlukom predsjednika Mesića 2001. Nakon izjave Miljenka Crnjca da je Domazetov istup neprimjeren vrlo brzo je i Domazet ublažio retoriku, pozivajući sve hrvatske građane da dostojno obilježe deset godina od "Oluje".

Da se kojim slučajem Crnjac priklonio stajalištima Domazeta i ostalih visokih časnika u njegovoj blizini, prijetila bi opasnost da se za njima kao ratnim zapovjednicima povedu i pripadnici ratnih postrojbi Hrvatske vojske. To bi značio potpuni bojkot državne proslave i veliku sramotu za hrvatsku državu, jer bi se u Kninu na proslavi našla isključivo državna tijela, ministarstva i vojnici po zapovijedi. Vlada je prihvatila primjedbe generala Crnjca i na adrese svih visokih časnika HV-a uputila pozivnicu za dolazak u Knin pod okriljem državnog protokola.

Dobro obaviješteni izvori za Nacional su potvrdili kako je Crnjac paralelnim organiziranjem proslave u Karlovcu zapravo htio demonstrirati premijeru Sanaderu kako još uvijek ima veliki utjecaj na braniteljsku populaciju i ostale umirovljene generale, odnosno, premijeru je jasno poručio da je pogriješio kad ga nije 2004. dolaskom na vlast postavio na visoku dužnost u ministarstvo obrane, a što je Crnjac očekivao. Premda se u javnosti spekuliralo kako je sudjelovanje ili odbijanje dolaska na državnu proslavu pitanje na kojem će doći do podjele među generalima, u konačnici se to pokazalo pogrešnom pretpostavkom. Danas bi se umirovljene generale HV-a moglo jedino podijeliti prema onome što rade i čime se bave nakon odlaska u mirovinu.

Miljenko Crnjac je krenuo u poslove razminiravanja još 2002. kada je osnovao tvrtku Rumital zajedno sa suprugom. Tvrtka ima 28 zaposlenih hrvatskih branitelja i jedna je od onih koje imaju najveći obim poslova razminiravanja u Hrvatskoj u visini 70-80 posto kapaciteta. Tvrtka je najviše poslova odradila na zadarskom području. Istodobno, Crnjac je i predsjednik Udruge za humanitarno razminiravanje. Najmlađi i najškolovaniji hrvatski general Damir Krstičević s 32 godine starosti umirovljen je odlukom predsjednika Stjepana Mesića u rujnu 2000., nakon što je stavio potpis na otvoreno pismo sedmorice djelatnih i četiri umirovljena generala, a u kojem prozivaju medije i vladu za kriminalizaciju i omalovažavanje Domovinskog rata. Odmah potom u potpunosti se posvetio poslu u tvrtki M-San sa sjedištem u Buzinu pored Zagreba gdje obnaša dužnost člana Upravnog odbora. Njegovih istupa u javnosti više nema, a osobito ne političkih. Tvrtka je poznata kao jedna od vodećih u državi na polju softwarea te ekskluzivno opskrbljuje hrvatske državne institucije. Račanova vlada u dvoranu za sjednice uvela je njihove desktope, a Sanaderova ih je zamijenila laptopima. U oba slučaja Banske je dvore računalima opskrbila IT tvrtka King računala, dio M San grupe u kojoj je jedan od glavnih menadžera umirovljeni general Damir Krstičević.

Tvrtka King računala samo je u desetom mjesecu 2003. sklopila posao s Vladinim uredom za internetizaciju, vrijedan 3,8 milijuna kuna. Krstičević je sudjelovao na sastanku šest umirovljenih generala sa Sanaderom u studenomu 2003. U vrijeme predizborne kampanje. Sanader je ozbiljno razmišljao o povratku Krstičevića na dužnost u Glavnom stožeru, ali se govorilo kako bi to dovelo do negativnih reakcija u međunarodnoj zajednici pa i do sukoba s Mesićem.

Bivši ministar obrane i načelnik Glavnog stožera HV-a Pavao Miljavac, bivši zastupnik DC-a u Hrvatskom saboru odmah nakon prošlih parlamentarnih izbora povukao se iz političkog života i uključio u obiteljski posao u tvrtki PM Lignum nadomak Duge Rese. PM Lignum nastavak je obrtničke tradicije koja se proteže kroz nekoliko generacija obitelji Miljavac. Na lokaciji gdje se sada nalazi, u Novigradu na Dobri priča počinje prije II. svjetskog rata. Tada je Pavao Miljavac, vlasnik nekoliko mlinova i pilana, kupio mlin na rijeci Dobri. Počelo se od tzv. gatera, pomoću kojeg se je sirovina prerađivala na tradicionalan način s relativno malim prerađivačkim učinkom. Do 2003. godine uglavnom se proizvodila piljena građa za potrebe domaće građevinske industrije, te dijelom sirove elemente za izvoz. Veliki projekt modernizacije pokrenut je 2004. kada je uloženo 2,5 milijuna eura u novu tehnologiju prerade tvrdog drveta i kompletnu primarnu proizvodnju, piljenice u viši stupanj finalizacije, do kvalitetnog suhog elementa. Tvrtka Pavla Miljavca 90 posto proizvodnje plasira na inozemno tržište.

Nekadašnji zapovjednik specijalnih postrojbi HV-a i HVO-a umirovljeni general Ante Roso još od 1998. predsjednik je Nadzornog odbora tvrtke Mediteran Union Tuneli koja je iste godine dobila posao zahvaljujući pokojnom predsjedniku Tuđmanu koji je zapovjedio da se stvori tvrtka koja će zapošljavati razvojačene branitelje. Koncem 2002. hrvatska je Vlada isključila spomenutu tvrtku iz gradnje četiriju tunela kroz Gorski Kotar zajedno s francuskim Spie Batignollesom, jer su dobili posao iako je bilo boljih ponuda, a uz to su 2001., zatražili dodatnih 160 milijuna kuna.

Umirovljeni general Josip Čuletić bio je ratni zapovjednik Hrvatskog ratnog zrakoplovstva za vrijeme vojno-redarstvene operacije "Oluja". Zbog loših zakonskih rješenja o umirovljenju djelatnih vojnih osoba, Čuletić je otišao u mirovinu početkom 2003. Vrlo brzo za menadžera ga je angažirala tvrtka Heli, kompanija koja se natjecala za dobivanje koncesije višenamjenske helikopterske službe u Hrvatskoj. Međutim, natječaj je nedavno poništen, a kako sada stvari stoje, takva će služba biti u vlasništvu države, jer će na ime klirinškog ruskog duga Hrvatska dobiti 15 višenamjenskih helikoptera tipa MI-17.

Njegov ratni kolega, general Josip Štimac nakon umirovljenja krenuo je s drvoprerađivačkim obrtom. General Vinko Vrbanac nekadašnji načelnik Operativne uprave Glavnog stožera za vrijeme Oluje, u mirovini se počeo baviti s poslovima osiguranja, a kasnije je otvorio i benzinsku crpku. General Luka Đanko koji je neko vrijeme obnašao dužnost zapovjednika Zbornog područja Bjelovar danas se bavi ugostiteljsko-turističkim djelatnostima na moru. Dugogodišnji načelnik vojne policije umirovljeni general Mate Laušić nakon vojne karijere postaje savjetnik za osiguranje velikih trgovačkih centara u Hrvatskoj, između ostalog, Getroa.

Za većinu spomenutih generala u javnosti se posljednjih godina nije gotovo ništa čulo, politički nisu nigdje eksponirani, a veze s oružanim snagama zadržali su isključivo kroz okupljanja na proslavama obljetnica ratnih postrojbi.

Neki od njih dobro posluju s državnim institucijama i nemaju nikakav interes ulaziti u sukob s vlastima, a drugima pak politika nije nikakav izvor prihoda. Za razliku od većine njih druga skupina generala već je nekoliko godina zadužena za kritiku bilo koje vlasti i smatraju se jedinim stvarnim čuvarima digniteta Domovinskog rata.

Bivši načelnik Glavnog stožera HV-a Davor Domazet –Lošo od vojskovođe je ubrzo postao političar i pisac. Nakon prisilnog umirovljenja 2001., Domazet se priključio, HIP-u, stranci desno-centrističkoga svjetonazora Miroslava Tuđmana gdje je dobio i mandat gradskog vijećnika u zagrebačkoj skupštini. Godinu dana poslije umirovljenja izdaje knjigu "Hrvatska i veliko ratište". Njegova posljednja knjiga "Gospodari kaosa", u neku je ruku odstupanje od prijašnjih radova. Pisana u apokaliptičkom duhu, pripada čudnom žanru koji nije lako odrediti.

Ljubo Ćesić Rojs umirovljen je koncem 2004. neposredno nakon što je izbačen iz HDZ-a. Prestankom saborskog mandata bio je neraspoređen unutar obrambenog sustava, a tijekom prvih sedam mjeseci primao je plaću od MORH-a u visini 14,5 tisuća kuna na što je vlastitim istupom upozorio saborske odbore i javnost. Okušao se i na posljednjim predsjedničkim izborima bez uspjeha. Ponajviše brige posljednjih je godina zadavao svojim ekscentričnim istupima čelništvu HDZ-a.

Umirovljeni general Marinko Krešić, bivši pomoćnik ministra obrane za personalne poslove prošle je godine javno priznao kako pokušava osnovati tvrtku koja bi se bavila regrutiranjem bivših pripadnika HV-a i HVO-a za potrebe američkih snaga u Iraku. Zasad, takvo što se nije dogodilo.

Ostale hrvatske generale posljednjih je godina teško primijetiti u javnim istupima. Miljenko Filipović, Ivan Kapular, Ivan Korade drže se podalje od medija, ali su uvijek u blizini onih koji kritiziraju državni vrh spram odnosa prema Domovinskom ratu. Dvojicu se donedavno moglo vidjeti samo na promidžbenim plakatima pojedinih stranaka ili udruga branitelja. Mirko Norac je na izdržavanju kazne zatvora u Glini zbog ubojstava srpskih civila u Gospiću, dok je drugi, Ante Gotovina već pet godina u bijegu od izručenja Haaškom tribunalu. Ivan Čermak, Mladen Markač, Rahim Ademi i Milivoj Petković čekaju početak suđenja na Haaškom sudu u kućnom pritvoru.

Iako će se većina hrvatskih umirovljenih generala i visokih časnika ipak pojaviti u Kninu zaslugom Miljenka Crnjca, mnogi od njih, premda pozvani, neće sudjelovati u dijelu državnog protokola. Bez obzira na utemeljenost ili opravdanost njihova bojkota državne svečanosti, Vlada je uvelike doprinijela takvoj situaciji svojom neorganiziranošću i kašnjenjem s početkom priprema obilježavanja proslave čime je dala prostor za razne spekulacije, sumnje i nepovjerenje dijela hrvatske javnosti .

Financijska sredstva za obilježavanje proslave nisu bila planirana državnim proračunom za 2005., a Ministarstvo obrane u svom proračunu kao nositelj proslave nije imalo novac na raspolaganju. Govorilo se kako državni protokol nema adrese visokih časnika na koje bi im uputio poziv, međutim, stvar je bila još gora.

Uopće se nije razmišljalo o pozivnicama ratnim zapovjednicima, baš kao ni prošlih godina. Prošlogodišnja obljetnica na kojoj se pojavio državni vrh bez ijedna ratnog zapovjednika bila je posve neprimjerena. Nekolicini časnika koji su pokušali ući u Dom Hrvatske vojske gdje se odvijao dio proslave ulaz je bio zabranjen. Deset godina poslije najveće hrvatske vojne pobjede još uvijek ne postoji institucija koja bi se bavila Domovinskim ratom ili prikupljanjem arhivske građe. Sve to treba potaknuti državni vrh da najveću hrvatsku pobjedu ove kao i svih idućih godina obilježi na dostojan način pozivajući sve koji su dali svoj doprinos stvaranju hrvatske države.