Po njegovom mišljenju ni u čemu nisam bila dobra, čak ni u rezanju rajčica i pečenju jaja. Jednom sam kuhala kavu deset puta, a on ju je svaki put izlijevao u zahod sve dok nisam pogodila njegov ukus', rekla je Sandra Popović dodavši da se ne sjeća kad je dobila prvi šamar, ali pamti da se situacija zaoštrila kad im se rodio sin "Zbog zastrašujuće ljubomore moj me suprug Daniel Popović od početka braka, punih pet godina, psihički i fizički maltretirao, a njegovo nasilništvo je kulminiralo u zadnjih godinu dana kada je počeo nasrtati na mene barem jednom tjedno", ispričala je za "Nacional" Sandra Popović, 34-godišnja medicinska sestra i supruga nekadašnje tiražne pop zvijezde u bivšoj Jugoslaviji, tzv. 'moralnog pobjednika Pjesme Eurovizije', čije se ime zadnjih desetak godina zbog kontroverznog života s naslovnica magazina preselilo na stranice crnih kronika.

Na taj se korak odlučila zato, kaže, što je Popović nedavno u medijima izgovorio gomilu laži na njezin račun i račun njezine majke optuživši ju za otmicu njihovog petogodišnjeg sina Dominika. Nakon toga joj je prekipjelo: zamolila je majku Jozefinu Hrenović koja živi u Zaprešiću, da joj pošalje 20 eura za autobusnu kartu od Podgorice do Beograda i zauvijek napustila supruga zlostavljača. "Nakon dugo vremena osjetila sam neopisivu slobodu – konačno sam bila sigurna i spašena", rekla je Sandra Popović kojoj je Autonomna ženska kuća iz Zagreba pomogla da pronađe tajno mjesto za život.

Supruga je upoznala sredinom '90-ih i tada nije ni sanjala da će se Popović, sin Belgijanke i uglednog pedijatra iz Podgorice, te autor popularne skladbe "Džuli", koja je 1983. osvojila četvrto mjesto na Pjesmi Eurovizije u Munchenu, pretvoriti u patološki ljubomornog supruga, koji u njihovom braku neće prezati od najperfidnijih metoda zastrašivanja, prisluškivanja i uhođenja. Naime, stalno ju je optuživao za navodne preljube, govorio "Priznaj, kurvo!", pa je čak prijateljima nudio novčanu nagradu da je uhode dok je on bio na gažama u Sloveniji. Kad to nije upalilo postavljao je potajice upaljene kazetofone na ormar i na balkon, ili prislušne uređaje kako bi snimio njezine razgovore i saznao tko joj je navodni ljubavnik.

"U početku veze kritizirao je moj način odijevanja optužujući me da djelujem previše izazovno", ispričala je Sandra Popović. "Volio je da sam dotjerana, ali nisam smjela pokazati ni ruke ni noge, niti odjenuti strukiranu haljinu. Također, 'učio' me kako se trebam ponašati: govorio mi je da u društvu smijem gledati samo u stol ili u njega i da na sva pitanja moram odgovarati s kratkim 'da' ili 'ne'. Ako bih pogledala u nekog muškarca, odmah me optuživao da koketiram, a ako bih pogledala u neku ženu, pitao me jesam li lezbijka? Po njegovom mišljenju ni u čemu nisam bila dobra, čak ni u rezanju rajčica i pečenju jaja. Jednom sam kuhala kavu deset puta, a on ju je svaki put izlijevao u zahod sve dok nisam pogodila njegov ukus", rekla je Sandra Bagarić dodavši da se ne sjeća kad je dobila prvi šamar, ali pamti da se situacija zaoštrila kad im se rodio sin.

"Smatrao je da previše vremena posvećuje djetetu, a da njega zanemarujem. Zbog toga me dva puta prije vjenčanja nagovorio na abortus uz obrazloženje da me još ne želi dijeliti s djetetom. Kad sam treći put ostala trudna, nevoljko je pristao, ali je kasnije kad bi se naljutio znao reći da dijete sigurno nije njegov," kaže.

Daniel je rođen 1955. godine u Podgorici kao Milan Popović, a već je početkom osamdesetih kao "dečko koji obećava" svirao s "Grešnicima" u Globusu na Zagrebačkom velesajmu. Zatim je na turneji pratio Meri Cetinić s grupom "More", a kad je objavio prvi singl nadjenuo si je po djedu umjetničko ime Daniel. Zanimljivo je da je i njegov otac zlostavljao obitelj pa su tako supruga Nadia, sin Daniel i njegov brat i sestra rano postali žrtve obiteljskog nasilja. Sličan obrazac ponašanja postojao je i u obitelji njegove treće supruge Sandre. I njezin je otac bio nasilan pa se čini da su oboje preuzeli uloge, koje su upoznali u djetinjstvu – Daniel obiteljskog siledžije, a Sandra pasivne žrtve.

Nakon pobjede na Jugovizije 1983. s vlastitom skladbom "Džuli", neki su kritičari bili zgroženi njegovim plagijatorstvom. Darko Glavan je tada napisao da je ta pjesma "neskriveno skrojena po modelu pjesme 'Julie' Shakina Stevensa", a njegov muzički afinitet je nazvao seljačkim rockabillyjem. Popović je pak pjesmu "Džuli" po vlastitom priznanju napisao "za samo tri minute, u jednom dahu", osvojio četvrto mjesto na Pjesmi Eurovizije i taj album prodao u rekordnoj nakladi od 900 tisuća kopija. "Džuli" je postala hit u Njemačkoj, Austriji i osobito skandinavskim zemljama gdje je Popović imao uspješne turneje na tamošnjim sajmovima pred 15-ak tisuća ljudi. Nudili su mu se europski skladatelji i činilo se da je pred Danielom Popovićem uspješna svjetska karijera.

Međutim, drugi album "Suze i smijeh", a osobito treći "Tina i Marina" nisu ponovile uspjeh eurovizijskog hita. Sve su se više čule opaske da Daniel nema ni snage ni talenta za trajniju karijeru. Uz to, prekinuo je suradnju sa svojim menadžerom Darkom Lukačem, tekstopiscem Đorđom Novkovićem i drugim stalnim suradnicima, a u javnosti su se počele probijati glasine o njegovom teškom karakteru. Kolege su ga opisivali kao egocentrika, koji ne voli ništa dijeliti ni sa kime i koji želi apsolutno sve konce držati u svojim rukama. Govorilo se da je postao mušičav i umišljen. Budući da je njegova slava bila na zalazu, počeo je nastupati po provincijskim gažama u Sloveniji, a do Zagreba su sve češće dopirale vijesti o njegovom kontroverznom životu.

Već je potkraj osamdesetih godina prošlog stoljeća imao problema zbog bespravne gradnje, zatim je uslijedila afera sa stanodavcima kojima je navodno dugovao 26 tisuća tadašnjih njemačkih maraka za stanarine, a tada je za njim slovenska policija raspisala tjeralicu zbog nedpodmirenog duga Aci Razborniku, iz čijeg je audiostudija Tivoli u Ljubljani odnio snimljeni materijal ostavivši vlasniku 12 krivotvorenih zlatnih burmi. Zbog krivotvorenja registarskih pločica za BMW 535 odležao je osam dana u zatvoru u Remetincu, odmah do ćelije u kojoj je bio Nikica Jelavić, prvooptuženik u slučaju 'zločinačka organizacija'. Iako je od prekršaja prošlo deset godina 2002. godine je uvjetno optužen na pet mjeseci zatvora. Kad su zatvorenici u remetinečkom zatvoru saznali da se među njima nalazi nekadašnja megazvijezda, složno su mu preko prozora i rešetaka pjevali njegovu "Džuli", koja je u njihovoj interpretaciji zvučala kao "Guli".

Zadnjih desetak godina Popović se više posvetio tuđim karijerama pišući skladbe za Željka Bebeka, Severinu, Jasnu Zlokić, Mineu i Zdravka Škendera, ali i za dancere poput Anamarije, Vanesse i Veline. Prije nekoliko godina objavio je samostalne CD-e, koji su prošli prilično nezapaženo. U to vrijeme u njihovom braku počela se sve više osjećati njegova paranoja.

"Izmišljao je razne metode kako bi me tobože uhvatio in flagranti", rekla je Sandra Popović, koja je tada već dobivala od supruga povremene pljuske. Nije dopustio da dijete upišem u vrtić jer bih tada imala više vremena za švrljanje, a morala sam napustiti svaki posao s obrazloženjem da je ili predaleko pa ću imati više vremena za ljubavne avanture, ili nije dostojan supruge pjevačke zvijezde. Spas sam često tražila kod majke, a on me uhodio, čekao satima pred neboderom i optuživao za nevjeru. Prvi zahtjev za razvod braka podnijela sam nakon tri godine braka kada mi je prekipjelo jer je povrijedio osjećaje našeg sina. Naime, Daniel je još tajio naš brak od javnosti, ali i od svoje bivše supruge i djece. Kad mu je jednom trebala za vikend doći kći iz drugog braka, rekao mi je da Dominik i ja prespavamo kod moje majke. Pristala sam pod uvjetom da nakon toga prizna novi brak i svojoj ostaloj djeci otkrije da imaju polubrata. Ujutro sam ga srela pred pekarom s kćerkom. Dok je on glumio da nas ne poznaje, naš je sin premu njemu pružao ručice, a njegov je otac ravnodušno odšetao do auta ne trepnuvši okom. To me zaboljelo više od svih udaraca", kaže Sandra Popović.

Zaprešićka policija podnijela je prvi puta prekršajnu prijavu protiv Daniela Popovića kad ju je izudarao po ramenu i nogama, jer je njihov sin četevrogodišnjak u igri posegnuo za cigaretama. "Dominika je nazvao idiotom, a meni je prvo opalio šamar, a onda me odgurao u drugu sobu, bacio na krevet i nastavio tući šakama po rukama i nogama. To su gledali naš sin i djevojčica iz susjedstva. Nakon toga sam ga prijavila policiji", priznala je dodavši da je nakon toga još nekoliko puta bila na policiji. Popović je sve češće gubio kontrolu, tukao suprugu barem jednom tjedno, sinu je govorio da mu je majka kurva, a jednom je čak pokušao šipkom razvaliti vrata puničina stana.

"Usprkos svemu, još sam ga voljela i pokušala sam spasiti brak pruživši mu posljednju šansu - predložila sam mu da se preselimo u Crnu Goru misleći da će se tamo smiriti. No, nakon početne sreće, Daniel me tamo odlučio uništiti do kraja. Govorio mi je da nemam prava glasa, a kad me njegov brat pohvalio za dobar ručak, upozorio me da ga se moram čuvati jer je opasan ženskaroš. Na kraju je svim muškarcima iz obitelji zabranio da ulaze u naš stan pa mu je brat rekao da nije normalan. Nastavio je dalje mahnitati i shvativši da se neće promijeniti odlučila sam ga napustiti," zaključila je Sandra Popović