Objavljeno u Nacionalu br. 507, 2005-08-01

Autor: Veljko Barbieri

KUHARSKI KANCONIJER

Gljive nebeskog gromovnika

Veljko BarbieriVeljko BarbieriNije Zeus oduvijek bio vladar Olimpa, bogova i ljudi. Davno prije njega vladali su demijurzi, njegov djed Uran i otac Kron, koji je imao grozan običaj da proždire svoju djecu. Stoga je Zeusa njegova majka Reja na vrijeme sakrila na Kreti, a kad je stasao, podigao je ustanak protiv vlastitog okrutnog oca i prisilio ga da povrati svu njegovu braću i sestre. Oslobodivši ih, utaborio se s Hadom i Posejdonom na Olimpu i iz planinskog uporišta odolijevao Kronovim navalama, kojemu su u tom strašnom ratu pomagala i njegova braća titani, stvoritelji svijeta. I bio bi se Zeus loše proveo da mu jednooki divovi kiklopi nisu u zadnji čas iskovali gromove i munje kojima je ne samo zaustavio napad nego i svog oca i druge titane strmoglavio u podzemni Tartar i prepustio na volju svome bratu Hadu. Zbog toga Zeusa zovu gromovnikom i on još i danas vlada zahvaljujući svojim munjama i gromovima. Ista gromovita svojstva imali su i sumerski bog neba Anu, ali i strašni vikinški Tor, bog grmljavine, plodnosti i moreplovstva. Svi su oni činili nadnaravna djela zahvaljujući svojim gromovima i munjama, no Zeus je bio najmoćniji, premda ni njegova vlast nije bila bezgranična.

Dok su drugi stari i strani bogovi, bez obzira na svoje sposobnosti, mogli upravljati svojim životima, Zeus jedini nije vladao Sudbinom. I to ga je silno srdilo. Posebno za velikih olimpskih gozbi, kad su moć i sjaj njegove vladavine dolazili do najvećeg izražaja i kad su na božanske stolove bili iznošeni ambrozija i nektar, jelo i piće koje je njegovu božanskom društvu, ženi, ljubavnicama, djeci, braći i sestricama, osiguravalo besmrtnost. Pa bi sasvim nenadano, srdit i bijesan, bez nekog vidljivog povoda, dok su drugi bogovi uživali u jelu i piću, plesu dražesnih harita i pjesmama muza, hitnuo munju na Zemlju i ona bi se uz gromoglasni prasak prolomila nebom i udarila o tlo. I gle čuda, na mjestu gdje bi grom pogodio zemlju izdigla bi se gljiva. Njezin mali klobuk nalik na svod i tijelo koje ga podržava kao Atlas nebo. Zbog toga su Grci vjerovali da gljive nastaju kad se Zeus okomi na Sudbinu i tresne munjom o zemlju. Pa su ih posebno štovali, podjednako otrovne kao i jestive, a ove su potonje uživali kao da uživaju u božanskoj ambroziji, onom jelu besmrtnosti kojemu na žalost ne znamo sastav ni recepturu, ali ako je vjerovati Helenima, možemo pretpostavljati da je u njemu možda bilo i gljiva. Sklonost prema jestivim gljivama ubrzo se toliko razvila da su ih Grci i poslije Rimljani počeli uzgajati na sagnjilim, uzdužno izrezanim panjevima, dok su one divlje i opasnije imale znatnog udjela u njihovu duhovnom životu, posebno u tajnovitim eleusinkim misterijima, u kojima su se u najveće tajne života i smrti upućivali svi slojevi grčkog društva. Posvećenje sudionika počinjalo je ispijanjem kikeona, omamljujućeg napitka pripremljenog od mljevenih i sušenih gljiva sa strogo određenim dodatkom otrovnog praha muhare. Omamljeni njegovim svetim djelovanjem, baš kao Zeus nektarom, pokušavali su proniknuti u misterij života, smrti i, naravno, prije svega Sudbine. Pa bi se oboružani tajnim spoznajama vratili svaki svom domu i uživali u jestivim gljivama, podjednako kao i njihovi sljednici Rimljani ili, koje stoljeće poslije, zajednički oblaporni potomci, dovitljivi srednjovjekovni redovnici i bonkulovići koji su gljive brali, uzgajali i naravno u njima uživali, posebno za posne i svete dane. Ipak, unatoč razvoju i raznolikosti pripreme raznih vrsta, tek u burbonskoj Francuskoj početkom XVIII. stoljeća uzgajanje gljiva postat će važna djelatnost, posebno uzgajanje šampinjona, neki kažu zbog lakoće uzgoja, a dugi zbog pečurkina blagog, umiljatog okusa koji navodno može ublažiti i nepromjenjivu Sudbinu i pretvoriti je u posvećeno jelo.

RECEPTI KAO POTPISI POD FOTOGRAFIJE
1. PEČURKE U SIRU I PANCETI Na 1 dl maslinova ulja zazlatite 1 kg manjih pečurki ili šampinjona i 10 dag sjeckane pancete, pažljivo da gljive dobiju koricu, a unutra ostanu gotovo sirove. Pospite tada sa 20 obarenih vrhova od šparoga i pokrijte s 10 dag gorgonzole izrezane na listiće. Služite odmah, sasvim vruće. Jednostavni suvremeni sredozemni recept.

2. KOTLETI U GLJIVAMA Na 5 dag maslaca rastopljenog u 1 dl maslinova ulja zažutite 1 sjeckani crveni luk, 20 dag šampinjona, 20 dag bukovača i 20 dag vrganja te pustite da sjeckane gljive puste vodu. Tada dodajte žlicu slatke paprike, 1 dl mljevenih pomidora i 1 sjeckani feferon. Pirjajte dok ne dobijete ljepljivi umak, pa posolite i pokapajte sokom od ½ limuna i poklopite. Posebno u tavi na naglo ispecite 1 kg telećih ili svinjskih kotleta, a kad dobiju boju, stavite na umak od gljiva i pustite da se poklopljeno tuši nekoliko minuta. Prije služenja pospite mladim lukom izrezanim na kolutiće. Panonsko-mađarski recept.
3. JANJETINA S PUINOM Kilu i pol mlade janjetine ispecite na gradelama tako da izvana uhvati jaku vatru, a oko kostiju ostane ružičasta. Složite u pladanj zajedno s ½ kg komada puine, sira od janjeće sirutke i ½ kg gljiva pečenih na žaru, najbolje šampinjona. Posolite, popaprite, pokapajte s 1 dl maslinova ulja pa služite odmah. Izvedenica dalmatinskog otočnog jela.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika