Zagreb, 01. kolovoza 2005., Crkva sv. Katarine

DOMAĆI IZVOĐAČI ZA KRAJ

Drugo izdanje Zagrebačkog baroknog festivala je završeno koncertom domaćih umjetnika.
U prvom dijelu skladbe talijanskih i hrvatskih baroknih skladatelja 16. i 17. stoljeća izveli su članovi Hrvatskog baroknog ansambla u sastavu: Laura Vadjon (violina i umjetničko vodstvo), Ivana Kladarin (sopran), Silvio Richter (violina), Krešimir Lazar (violončelo) i Krešimir Has (čembalo).
Sonata A. Corellija, Sicut cedrus I. Lukačića, Sonata duodecima D. Castella, Hymnum cantate G. Pulitija, Frottola in d A.A. da Montone, Sospirava Maria T. Cecchinija, Trio-sonata ¨La Folia¨ A. Vivaldija bila su djela na večerašnjem programu.

Možda se očekivalo i više od završnog koncerta, ali vjerojatno nas je prilično razmazilo cijelomjesečno iskustvo uživanja u izvedbama ponajboljih europskih i svjetskih baroknih ansambala, s iznimkom temperamentne violinistice (L. Vadjon) koja se nije spustila ispod svoje vrlo visoke izvođačke razine.
Krešimir Lazar, priznajem jedan od mojih miljenika, doimao se kao na solističkom koncertu, bez svog uobičajeno živog, dinamički ravnotežnog, pratećeg tona (često upravo violinistici!) koji redovito čini osnovu strukture baroknih djela. Pamtim njegove izvanredne dosege upravo u HBA-u, predano sviranje uz njemu svojstven ¨ples¨ sa čelom (kojeg pridržava listovima i upravo tako omogućava spretnije sviranje ¨u pokretu¨) u suglasju sa Mariom Penzarom i danas sa Krešimirom Hasom.
Mladi Silvio Richter školski je i korektno svirao uz prvu violinu, no to nam je otkrilo samo zapisani notni obrazac, ali puno manje uvelo u predivan glazbeni barokni svijet.

U drugom dijelu a capella napjevi J. Skjavetića, C. Monteverdija, A. Lottija, C.G. da Venosae bili su na dostojan način predstavljeni od strane komornog zbora Ivan Filipović. Dirigent Goran Jerković (Slavonski Brod, 1968.) iznimno se zalagao u postizanju što bolje artikulacije ukupnog zvuka zbora. Smjelo i autoritativno prolazio je kroz zahtjevne dinamičko-harmonijske dionice, a načinom dirigiranja bodrio je i poticao pjevače. Muški dio zbora malo je suglasnije i toplije zvučao, ali daleko od toga da je onaj ženski dio bio - tek pratnja.

Nakon nespretne geste djelatnika ZABAF-a (donošenje cvijeća dirigentu prije kraja koncerta!) i otpjevane posljednje note, posjetitelji su se nakon gromkog aplauza (ne zaboravimo rodbinu brojnih izvođača) oprostili sa više nego uspješnim drugim ZABAF-om 2005. godine.

ZAGREBAČKE LJETNE VEČERI TAKOĐER ZAVRŠENE

Zagrepčani i brojni zagrebački turisti mogli su u iduća dva dana uživati i u posljednjim koncertima Zagrebačkih ljetnih večeri u kojima su nastupili britanski Kvintet Zum (02.08., Atrij Klovićevih dvora) i domaći orguljaš Alen Kopunovič Legetin (03.08., Bazilika Srca Isusova).
Kvintet Zum, s neobičnim, energičnim, modernim i živim kolažom argentinskog tanga, romske i jazz glazbe, a sve to začinjeno raznim utjecajima , od židovskog klezmera do be-bopa, zapalili su Klovićeve dvore, očaranoj publici prodali pristojnu količinu vlastitih CD uradaka i u potpunosti opravdali ime kvinteta – ZUM!
Naredne večeri mladi hrvatski orguljaš virtuozne tehnike i mladenačke oštrine i snage dostojno se predstavio izvodeći djela francuskih majstora romantičarske orguljaške škole (C. Frack, J. Bonnet, J. Callaerts, C.-M. Widor, M. Dupré). Predivni korali, varijacije, preludiji fuge, na kraju čak i simfonija za orgulje u nezamislivim bojama i registrima…
Ima li što ljepše od čiste glazbe???