'Kupnja broda bila je poslovna korporativna odluka. Nije bilo nikakve bojazni od kritika unutar koncerna, a drugi mogu misliti što žele. Smatrali smo da je koncern s dvije i pol tisuće zaposlenih dostigao takvu razinu u razvoju da možemo kupiti brod koji će se koristiti u reprezentativne svrhe i za odmor menadžera. Osim toga, imamo i pomorske planove pa smo zato i osnovali novu tvrtku' To je minijaturni brod, mala plastična jahta koja razvija prosječnu brzinu od 14 čvorova. Ideja je da se na njoj ugodno plovi, ni brzo niti polako. No riječ je o novoj tehnologiji, pa jahta ima sve što možete zamisliti ali ono što je doista revolucionarno novo na njoj sustav je za stabilizaciju kojim se sprječava ljuljanje na valovima. Riječ je o Mitsubishijevim stabilizatorima koji su efikasni, koji se posljednjih godina ugrađuju na velike brodove a kad su mali u pitanju zasad isključivo na jahtama čuvene talijanske tvrtke Ferretti.
Tim riječima Talijan Andrea Cavicchioli, zapovjednik jahte Klobuk, osobni kapetan gospodina Ferrettija, definirao je luksuznu, šest i pol milijuna eura vrijednu jahtu poduzetnika Dubravka Grgića koja je uzbudila javnost kad se nedavno pojavila na Jadranu.
Dubravko Grgić, predsjednik koncerna Agram, koji broji 20 članica a najpoznatiji je Euroherc, pozvao nas je u Dubrovnik da na tom super luksuznom plovilu provedemo dan s njime, njegovom suprugom Mladenkom i menadžerima članica Koncerna; društvu koje već desetak dana uživa u plovidbi Jadranom. Četrdesetsedmogodišnji hercegovački biznismen koji je počeo posao kao odvjetnik 1979. u Ljubuškom u velikom odvjetničkom društvu oca Mirka, prije dvanaest godina osnovao je osiguravajuće društvo Euroherc koje danas u Hrvatskoj s ostalim članicama Koncerna drži četvrtinu ukupnog tržišta kao i lidersku poziciju u osiguranju automobila
O tome kako je kupljena jahta Ferretti iz flote Custom Line, koja je naručena prije samo dva mjeseca, a inače se čeka najmanje godinu dana, ispričala je supruga Mladenka Grgić, pravnica, također zaposlena u Agramu. Jahta je, kaže, građena za direktora brodogradilišta u Anconi, ali je on od nje odustao kad su se pojavili kupci iz Hrvatske. U tom trenutku bilo je još vremena da budući vlasnici sami odrede kako će biti namještene kabine, kupaonice, saloni.
Jahta je duga 30,95 metara, ima pet luksuznih kabina te još tri za posadu, dva salona i komadni most, najsuvremenije opremljen. Zašto se odlučio za kupnju takve jahte i kako je od odvjetnika u malom hercegovačkom mjestu postao jedan od najbogatijih ljudi u Hrvatskoj Dubravko Grgić ispričao je u rashlađenom prostoru gornjeg salona dok je grupa njegovih najbližih suradnika sa suprugama na palubi časkala i pijuckala jutarnje kave.
NACIONAL: Gdje ste preuzeli brod, tko sve plovi s vama i kakvi su prvi dojmovi?
- Brod je registriran na tvrtku Agram Yachting, matična mu je luka Zadar, gdje sam ga i preuzeo prije desetak dana. Na brodu su trenutačno manageri Euroherca i Jadranskog sa suprugama, desetero ljudi koji su se lijepo smjestili u pet kabina. Oplovili smo u tjedan dana dosta mjesta na Jadranu i uvjerili smo se da je na ovome brodu lijepo ploviti.
NACIONAL: Zašto tako skup i luksuzan brod? Rekli ste da niste baš veliki morski vuk. Niste se bojali kritika?
- Kupnja broda bila je poslovna korporativna odluka. Nije bilo nikakve bojazni od kritika unutar koncerna, a drugi mogu misliti što žele. Smatrali smo da je koncern s dvije i pol tisuće zaposlenih dostigao takvu razinu u razvoju da možemo kupiti brod koji će se koristiti u reprezentativne svrhe i za odmor menadžera. Osim toga, imamo i pomorske planove pa smo zato i osnovali novu tvrtku. U onom razdoblju kad jahtu ne budu koristili zaposlenici i neće nam trebati za promociju, iznajmljivat ćemo je na tržištu.
NACIONAL: U Eurohercu se odnedavno nudi i nova vrsta osiguranja u vezi s brodovima. O čemu je riječ?
- Ove godine je donesen novi pomorski zakon prema kojemu sve čarter flote moraju svoja plovila registrirati u Hrvatskoj. Prije su mogla ploviti i pod stranom zastavom. To nam je otvorilo mogućnost da ponudimo osiguranje tih plovila. Imamo dosta planova što se tiče pomorskih osiguranja, s čime je povezana i kupnja ove jahte i formiranje zasebne tvrtke. Mislimo da će Agram Yachting kao posebni zastupnik u ime Jadranskih osiguranja imati nekoliko izvora za financiranje. To će biti zastupnički poslovi u osiguranju i najam. Kad je riječ o ovoj jahti, svaka članica koncerna čiji je djelatnici budu koristili, plaćat će je po komercijalnim uvjetima onoj tvrtki koja je vlasnik broda. To nije fizička osoba nego novoformirana tvrtka unutar koncerna.
NACIONAL: Koliko stoji jednodnevni najam jahte?
- Po komercijalnim cijenama najam ove jahte je od 100 do 120 tisuća eura tjedno.
NACIONAL: Kapetan broda je Talijan koji je osobni kapetan vlasnika tvrtke, gospodina Ferrettija. Koliko će ostati na Klobuku?
- S obzirom na veliku vrijednost broda, tražili smo od gospode koji su nam ga prodali da nam za prvo vrijeme osiguraju pouzdanu osobu za zapovjednika. Kako se radi o novoj tehnologiji, kod nas nismo uspjeli naći osobu koja bi to mogla raditi.
NACIONAL: Jeste li upoznali gospodina Ferrettija?
S vlasnikom i brodogradilištem kontaktirao je Hrvoje Pezić, koji je član Uprave i sa suprugom je na brodu. Gospodina Ferrettija upoznala je i moja supruga dok se dogovaralo kako će jahta biti uređena. Iako smo svi prijašnjih godina provodili odmor na brodu, jahta takvog potencijala novo je iskustvo za sve nas. Dogovorili smo se da se koristi ove sezone, do kraja rujna, za odmor menagementa tvrtke, te će se oni tjedno izmjenjivati. Ja ću na brodu provesti ukupno dva tjedna i vraćam se na posao. To je sasvim dovoljno. Uvijek se odmaram dva tjedna ljeti i tjedan zimi, na skijanju. Uostalom, tek sam se posljednjih pet, šest godina naučio odmarati. Prije sam vukao sa sobom papire.
NACIONAL: Kako izgleda zajednički odmor na jahti?
- Odlično, jer to je grupa ljudi koja radi zajedno desetak godina. Već sedmu godinu ista ekipa zajedno ljetuje. Najradije plovimo srednjim i južnim Jadranom. Krene se od Kornata i plovi do Dubrovnika i natrag.
NACIONAL: Što radi vaša supruga u tvrtki? Gdje ste se upoznali?
- Ona je izvršna direktorica Euroherca u međunarodnim štetama i predsjednica Nadzornog odbora Euroherca. Pravnica je kao i ja. Upoznali smo se 1979. u Zagrebu na studiju. Hercegovka je, a prije studija živjela je u Slavonskom Brodu.
NACIONAL: Što rade, čime se bave vaša djeca?
- Mlađa kći Mateja, kojoj je19 godina, na drugoj je godini prava, Renati su 23 i na četvrtoj je godini, a Mirku su 24 godine i on je na trećoj godini. Vjerojatno će svi raditi u jednoj od članica Agrama ili u mom odvjetničkom društvu. Pravo je tradicija u našoj obitelji – svi su odvjetnici - pokojni otac i brat, nevjesta, supruga, dvoje nećaka od brata i moje troje djece. Jedna od 20 tvrtki koje čine koncern Agram je i Odvjetničko društvo u kojemu će raditi moja djeca.
NACIONAL: Sjedište koncerna je u Zagrebu. Je li što ostalo u Ljubuškom?
- Iz Ljubuškog je sve krenulo 1992., ali rat i druge okolnosti uputile su nas u Zagreb. U Ljubuškom je ostalo moje Odvjetničko društvo, ali ga sada vode kolege jer ne može se biti odvjetnik u Hrvatskoj i Bosni. U Zagrebu sam formirao drugo Odvjetničko društvo.
NACIONAL: Imate li još koga od obitelji u Ljubuškom?
- Ne, otac i majka su umrli 1995. i 1996. Kad je 1999. najmlađa kći završila drugi razred srednje škole, a starija djeca već su bila na studiju u Zagrebu, svi smo preselili.
NACIONAL: Jeste li kao mladić u Ljubuškom sanjali o velikom biznisu i o tome da postanete uspješan poslovni čovjek?
- Odrastao sam u odvjetničkoj obitelji i bilo je logično da studiram pravo. Bili smo bogati i nisam nešto posebno sanjao ni planirao. Kad sam u Zagrebu upisivao pravo, na prijemnom sam od 1500 kandidata bio predzadnji. Pokojni otac je rekao da će me, bude li trebalo, financirati deset godina. Upitao sam ga što će biti ako položim prvu godinu u roku. Rekao je da će mi kupiti automobil koji odaberem. Dobio sam mini moris, a fakultet sam završio za dvije godine i deset mjeseci. Otac me i dalje stimulirao, pa mi je, vidjevši da dobro učim, omogućio i da stanujem u hotelu Sport, današnjoj Panorami. Čim sam završio fakultet, odmah sam počeo raditi u obiteljskom odvjetničkom uredu u Ljubuškom.
NACIONAL: Jeste li takav način stimuliranja primijenili i na svoju djecu?
- Danas su drukčije okolnosti. Dobri su studenti i svi će završiti studij. Drago mi je što su moja djeca skromna i normalna i ne žele se ni po čemu isticati.
NACIONAL: Smeta li vas kad se objavljuje da ste zaradili velik novac?
- Ne uzbuđuju me takve stvari jer sam mlad krenuo u biznis, dobro sam poslovao i zaradio novac. Prvi sam u Jugoslaviji kupio Mercedes 190, 1983. Novac sam zaradio osamdesetih godina kad sam radio na štetama. Imao sam najbolji odvjetnički ured u Jugoslaviji. Sve velike štete, za stranke iz svih krajeva nekadašnje Jugoslavije, radio sam u malom Ljubuškom.
NACIONAL: Kako to objašnjavate?
- Radio sam, neuobičajeno u to vrijeme – naplaćivao sam posao prema uspjehu. To znači da nisam naplaćivao odvjetničke usluge unaprijed, već sam naplatio tek kad je postupak bio dovršen a moj klijent zadovoljan učinjenim. Do rata sam uvijek u uredu imao deset do petnaest odvjetnika u prostoru od tisuću kvadrata.
NACIONAL: Jeste li ikad imali problema što ste Hercegovac iz Ljubuškog?
- Nisam do rata. Poslije su počeli problemi druge vrste, oko poslovanja zbog ratnih okolnosti. Tada sam počeo razmišljati o osnivanju osiguravajućeg društva. Radio sam s drugim osiguravateljima kao odvjetnik trinaest godina i poznavao sam ljude koji se time bave pa sam počevši vlastiti biznis s osiguranjem, znao slabe točke tog posla.
NACIONAL: U posljednju godinu otvoreno je pitanje odnosa dioničara unutar Euroherca – bivših, sadašnjih, isplaćenih, neisplaćenih. Tko su bili osnivači?
- Euroherc u BiH je formiran krajem 1992., u vrijeme kad su na snazi bili tzv. Markovićevi zakoni. Nije bilo privatnih banaka niti osiguranja. Mogućnost za osnivanje osiguranja je ipak postojala no trebalo je skupiti najmanje deset dioničara, pravnih osoba. To je razlog što je Euroherc u trenutku osnivanja imao toliko dioničara. Euroherc u Hrvatskoj nastao je iz nužde. Poslovanje Euroherca u BiH krajem 1992., došlo je u pitanje jer nismo imali "zelenu kartu" za automobile, što znači da sve police koje smo prodali u BiH nisu važile za Hrvatsku. Sve je došlo u pitanje pa smo brzo osnovali tvrtku u Hrvatskoj i sredili osiguranje. I u hrvatskoj tvrtki bio je isti dioničarski sastav kao u BiH.
NACIONAL: Čija je bila ideja za osnivanje Euroherca?
- Moja, uz podršku gospodina H. Kurtovića, koji je radio u osiguranju, a koji je danas potpredsjednik koncerna i živi u Sarajevu. Nas dvojica smo idejni začetnici.
NACIONAL: S koliko novca ste osnovali Euroherc? Je li točno da ste nekima posudili novac da bi mogli postati dioničari?
- Početni ulog je bio tada zakonom propisani minimum za osnivanje tvrtki u BiH i RH i to je iznosilo oko pola milijuna tadašnjih DEM, a točno je da sam nekim dioničarima posudio novac za ulog.
NACIONAL: Zašto se stanoviti Mikulić obrušio na vas u Globusu tvrdeći da ste oteli Euroherc?
- To je najobičnija konstrukcija. On je kao dioničar u Eurohercu u 1996., podigao kredit u visini 700.000 DEM i kao jamstvo prenio na davatelja kredita 381 od 508 dionica Euroherca, što je u to vrijeme bio jedan posto dionica Euroherca. Do danas nije vratio ni kunu kredita, a koji s kamatama sada iznosi više od 5 milijuna kuna. Dakle, nitko nije nikom ništa "oteo", nego se radi o uobičajenom obveznom pravnom odnosu prema kojemu sve banke i osiguranja danas "žive". Sve izvan ovoga je sfera mašte u koju ne bih ulazio.
NACIONAL: Kako danas gledate na poslovni uspjeh koji ste postigli i na teškoće kroz koje ste prolazili?
- To je poput priče iz romana. Krenuo sam od nule i dvanaest godina kasnije vodim Koncern koji ostvaruje godišnji prihod veći od 2,7 milijardi kuna. Stotinjak menadžera i, nadam se, svi djelatnici u članicama Koncerna žive i rade u sustavu koji jamči osobnu i poslovnu sigurnost, mogućnost napredovanja i čini ih sretnim i zadovoljnim. Mislim da je to lijep uspjeh koji mnogi smatraju ostvarenjem sna. No to je nagrada za trud koji je učinila grupa ljudi koja je znala raditi. Sretan sam što među nama nikakvih svađa niti sporova. Drago mi je što i druga generacija u obiteljima naših menadžera i zaposlenika svoj prvi radni odnos želi i ostvaruje u članicama Koncerna.
NACIONAL: Prve vaše akvizicije bile su Jadransko osiguranje i Mediteran osiguranje. Je li kupovina tekla "glatko"? Tko je bio iza Jadranskog osiguranja a tko iza Mediteran osiguranja?
- Kupovina dionica Jadranskog obavljena je 1996. a Mediterana 2000., i posao sam sa suradnicima obavio bez nekih posebnih teškoća, tek uz male prepreke koje su bile normalne s obzirom na vrijeme i okolnosti u kojima se kupnja odvijala. Naknadno sam doznao, i to baš iz vašeg lista, da sam u kupnji Jadranskog osiguranja "poremetio" planove tadašnjim liderima obavještajnih i drugih službi, ali tome nismo pridavali posebnu važnost.
NACIONAL: Niste li s Kutlom pregovarali ni kod Mediteran osiguranja?
- Ne, nikad.
NACIONAL: Kupili ste i Atlas osiguranje od Hrvoja Petrača. Kako se odvijala ta trgovina?
- Sve je bilo korektno i ta je tvrtka pripojena Jadranskom osiguranju. Mnogi su me pitali osjećam li strah jer se Petračevo ime spominjalo u svim novinama, no meni je jedino bilo važno da to bude uredno obavljeno. Bile su doduše kontrole poslije ali sve je bilo u redu.
NACIONAL: Koliki je udio Euroherca u prihodu koncerna Agram?
- Prihod Euroherca iznosi trećinu cjelokupnog koncerna, između 800 i 900 milijuna kuna, a prihod cjelokupnog koncerna je oko dvije milijarde i sedamsto tisuća kuna. Razvile su se druge značajne tvrtke poput Jadranskog osiguranja, Sunce osiguranja, Euroherc life, EuroDaus i drugih, koje svojim poslovanjem čine snagu Agrama
NACIONAL: Kako vidite budućnost koncerna Agram?
- Analizirajući sve negativno napisano o Eurohercu i o meni, jasno je da je to bilo u vrijeme kad smo kupili tri osiguravajuća društva u RH i dva u Bosni i Hercegovini te Polikliniku Sunce ljeti 2004. Na tržištu osiguranja se na neki način događa veliko pospremanje. Ima nekoliko austrijskih osiguravatelja koje podržavaju austrijske banke, a koje nemaju uspjeha na tržištu, godinama rade ali ne bilježe rast. Tu je Croatia osiguranje kao državna tvrtka i članice koncerna Agram koje su zauzele četvrtinu tržišta. Ništa se ne može dogoditi na tom tržištu bez nas. Zato priče koje se pojavljuju u medijima nisu slučajne. Žele nas diskreditirati. A kad pričamo o budućnosti, mislim da je jedan od naših najvećih projekata u dobrovoljnom zdravstvenom osiguranju. U zdravstvo puno ulažemo. Unutar ove godine imat ćemo u Hrvatskoj pet uređenih poliklinika s najsuvremenijom opremom, a u Zagrebu se gradi centralna poliklinika koja će proraditi 2006. na prostoru od 10 tisuća kvadrata blizu Sveučilišne biblioteke, a u koju ćemo uložiti oko 400 milijuna kuna i zaposliti najbolje ljude. Sada imamo stotinjak zaposlenih u poliklinici Sunce, pa mislimo da ćemo u toj grani uskoro biti lideri na tržištu.
NACIONAL: Spomenuli ste Croatia osiguranje. Jeste li zainteresirani za kupnju te kuće kad ga država bude prodavala?
- To nam ne odgovara iz nekoliko razloga. Trebao bi golemi novac koji mi nemamo. Procjenjujemo da će udjel koji ima država a to je oko 82 posto stajati najmanje 200 milijuna eura. Kad bismo to htjeli kupiti, morali bismo založiti sve što smo dosad stekli, što ne želimo, a time bismo zapravo imali monopol. Monopol nikome nije donio ništa dobro.
NACIONAL: Bojite li se ulaska stranaca i biste li prodali svoju tvrtku?
- Ne bojim se stranaca. Spreman sam kao da će doći već sutra, a o prodaji bilo koje članice u Koncernu nema govora.
NACIONAL: Ne uzbuđujete se kad vas nazivaju najbogatijim Hrvatom i pokazuju na jahtu od šest i pol milijuna eura?
- Ne vjerujem da sam najbogatiji, a to nije ni važno. Ne volim ničim izazivati, pa niti ova jahta nije kupljena da provocira. Mogao sam sebi odavno priuštiti jahtu, ali je nisam kupio. Nisam sebi ni kuću napravio nego živimo u stanu. Nije mi važan vanjski sjaj, nego mir, i to da se moja djeca normalno razvijaju te da ljudi koji rade sa mnom dobro žive.
NACIONAL: Slabost su vam automobili, imate cijelu kolekciju skupih automobila u obitelji. Vozite Porsche Cayene turbo.
- Ne, to vozi moj sin. Ja vozim Mercedes kao i moja žena, ali nemojte zaboraviti da smo spomenuli da sam Mercedes vozio još 1983., a jedini je razlog sigurnost koju ta vozila pružaju. Za ostalo ne marim.