'Živio sam pet metara od velikog stadiona na kojem je igrao Kanon, jedan od najboljih klubova. Čim sam prohodao, odmah sam uzeo loptu i počeo igrati. Najprije sam igrao u malim amaterskim klubovima, potom sam kao kadet otišao na probu u prvoligaš Olimpic i prošao. Sa 16 godina bio sam najmlađi igrač'Nakon dvaju golova protiv Rijeke i triju službenih utakmica, nova zvijezda u Maksimiru je Mathias Chago. Dvadesetdvogodišnji Kamerunac stigao je u Hrvatsku prije tri i pol godine i nakon kratkog boravka u Dinamovim juniorima, zaigrao za Metalac iz Osijeka. Najbolja Dinamova investicija u prijelaznom razdoblju prima plaću od 2500 eura, a polovicu šalje deveteročlanoj obitelji u Afriku. "Na početku sam tako loše pričao hrvatski da su mi se svi smijali a ja sam govorio: 'Nema veze, samo se smijte. Vidjet ćete za nekoliko godina.' Sad kad pričam, svi šute", kaže dvostruki strijelac Chago.
NACIONAL: Nakon pogotka na utakmici s Rijekom, niste razumjeli povike navijača.
- Da, nisam znao što moram napraviti, javiti se ili ne, pa su mi suigrači rekli kako me zovu da ih pozdravim. Za tu su pobjedu zaslužni svi igrači a ja sam sretan što sam zadovoljio navijače.
NACIONAL: Jako dobro govorite hrvatski. Kad ste došli u Hrvatsku?
- Došao sam prije tri i pol godine. U Zagrebu sam bio oko tri mjeseca, a potom sam otišao u osječki Metalac. Htio sam učiti pa sam brzo naučio hrvatski. To je vrlo zanimljiv jezik.
NACIONAL: Zašto vam je hrvatski jezik zanimljiv?
- Kad sam prvi put čuo kako zvuči, odmah mi se svidio.
NACIONAL: Zbog čega ste odlučili doći u Hrvatsku?
- Rođen sam u Kamerunu, u glavnom gradu Yaoundéu, koji je velik kao Zagreb i ima 1,5 milijuna stanovnika. Moj me menadžer doveo u Dinamo.
NACIONAL: Kako vam je bilo igrati u drugoj ligi?
- U Metalcu sam bio gotovo tri godine, ali jednu godinu nisam igrao jer sam imao operaciju na kralježnici. To je jaka liga, ali nema puno navijača na utakmicama.
NACIONAL: Kako su vas primili suigrači i Osječani?
- Odlično su me primili, ali na početku je bilo malo čudno jer sam bio stranac, a uz to i crn.
NACIONAL: U Osijeku ste upoznali i djevojku Dašu, s kojom imate kći Melisu?
- Upoznali smo se osam mjeseci nakon mog dolaska u Hrvatsku i živjeli zajedno u Osijeku.
NACIONAL: Hoće li se Daša preseliti u Zagreb?
- Ona studira informatiku i ne može se preseliti jer mora ići na predavanja pa može dolaziti samo vikendom. Želi što prije završiti fakultet, ima još dvije godine, pa je odlučila da je zbog toga i zbog naše bebe bolje da ostane u Osijeku.
NACIONAL. Znači da se nećete tako brzo oženiti?
- Uvijek kažem da se s vjenčanjem ne treba žuriti. Bez žurbe, za to uvijek ima vremena. No ona je uvijek bila uz mene i pružala mi podršku.
NACIONAL: Jeste li upoznali njezine roditelje?
- Da, njezini mama, tata i baka su fantastični, za njih nemam riječi. Odlično su me primili.
NACIONAL: U Kamerunu imate mnogobrojnu obitelj; devetero braće i sestara, a uz to vam je otac teško bolestan. Koliko im možete pomoći?
- Sad je malo lakše otkad sam u Dinamu. Redovito dobivam plaću tako da im mogu poslati novac. Tata mi je jako bolestan; ima dijabetes, a nedavno je dobio tuberkulozu, no sad mu je bolje.
NACIONAL: Što rade vaši braća i sestre u Kamerunu?
- Jedna sestra je rukometašica a druga radi u tvornici tekstila. Jedan od moje braće radi u bolnici, a ostali idu u osnovnu školu.
NACIONAL: S koliko godina ste počeli igrati nogomet?
- Živio sam pet metara od velikog stadiona na kojem je igrao Kanon, jedan od najboljih klubova. Čim sam prohodao, odmah sam uzeo loptu i počeo igrati. Najprije sam igrao u malim amaterskim klubovima, potom sam kao kadet otišao na probu u prvoligaš Olimpic i prošao. Sa 16 godina bio sam najmlađi igrač. Nakon toga sam bio u još jednom prvoligašu. Bilo mi je malo teško jer sam morao ići u školu, trenirati dva puta na dan i vikendom igrati utakmice.
NACIONAL: Jeste li nastavili školovanje?
- Završio sam srednju školu, ali nisam mogao ići na fakultet jer nisam imao vremena. Između nogometa i fakulteta izabrao sam nogomet.
NACIONAL: Što ste željeli studirati?
- U školi sam bio dobar u kemiji pa mi je to bila velika želja, ali nogomet je prevagnuo.
NACIONAL: Biste li željeli dovesti u Zagreb nekoga od obitelji?
- Kad je predsjednik Dinama Zdravko Mamić čuo da mi je otac bolestan, htio je da ga dovedemo u Hrvatsku. Rekao je da će uzeti sve u svoje ruke i dati sve od sebe da mu pomogne. Pričao sam s ocem, ali on je star, ima 64 godine. Budući da bi mu to bilo prvo putovanje i za njega iznimno naporno, odlučio je ostati u Kamerunu. Ovdje mi je bratić koji je nogometaš, ali ne igra jer još nema vizu. Sestra koja je rukometašica uskoro će doći na Svjetsko prvenstvo u Rusiji pa ćemo se vidjeti.
NACIONAL. Nedostaje li vam obitelj?
- Dopisujemo se e-mailom, a rjeđe pričamo telefonom jer je jako skupo. Posljednji sam put kod kuće bio mjesec dana za Božić, nakon pune tri godine, što mi je omogućio moj menadžer koji je sve platio.
NACIONAL: Kako vaši roditelji doživljavaju vaš uspjeh, jesu li ponosni?
- Jako su sretni. Kad sam imao ozljeđenu kralježnicu, liječnici su mislili da imam rak. Roditelji su se uplašili, ali su vjerovali u mene i uvijek su se nadali najboljem. Tako je bilo od početka mog dolaska u Hrvatsku.
NACIONAL: Jeste li se uplašili da će vam zbog ozljede propasti karijera?
- Kad su mi rekli za ozljedu, nisam znao što ću. Pomislio sam da sam samo u Božjim rukama. Ali dr. Palino je riješio problem.
NACIONAL: Kako vam se sviđa u Zagrebu, izlazite li?
- Češće izlazim danju, na kavu u centar, a navečer ponekad odem na Jarun. Sviđa mi se Zagreb. Veći je od Osijeka, a to mi odgovara jer je moj rodni grad također metropola.
NACIONAL: Jeste li prije dolaska čuli za Hrvatsku?
- U školi sam učio o Jugoslaviji i Titu, a za Hrvatsku sam čuo 1998. kada ste bili treći na SP-u. Znao sam za Bobana i Prosinečkog, ali nisam znao odakle su.
NACIONAL: Imate plaću od 2500 eura, a polovicu šaljete obitelji. Ostane li vam dovoljno za život u Zagrebu?
- Kad šaljem novac kući, nije mi žao, jako sam sretan. S tim što mi ostane mogu preživjeti bez problema.
NACIONAL: Jeste li se veselili velikom porazu Hajduka od Debrecena u pretkolu Lige prvaka?
- Nisam bio sretan. Kad hrvatski klubovi pobjeđuju u Europi, to je dobro za naš nogomet, bez obzira na to što su Hajduk i Dinamo rivali. Pobjede protivnika u Europi za nas mogu biti samo poticaj. Ti porazi nisu dobri ni za domaće gledatelje jer neće dolaziti na utakmice.
NACIONAL: Hoćete li uzeti hrvatsko državljanstvo?
- Nisam razmišljao o tome, tko zna. Kamerunski izbornik prati me preko interneta, ali još nitko nije došao na neku moju utakmicu.
NACIONAL: Koja je nogometna reprezentacija bolja, kamerunska ili nigerijska, koja je dugo bila jedna od najboljih afričkih reprezentacija?
- Nigerija je prije bila bolja, no sada je bolji Kamerun. Mi imamo jaku, ali amatersku ligu. Nemamo dovoljno novca pa ne možemo napraviti ništa veliko. U našoj ligi ne može se zaraditi, pa mnogi igrači odlaze u Europu. Stoga je i reprezentacija sastavljena od igrača koji igraju u europskim klubovima.
NACIONAL: Zašto igrače kamerunske reprezentacije nazivaju Lavovima?
- Iskreno, ne znam zašto ih tako zovu. Možda zbog načina igre jer na terenu daju sve od sebe.
Okvir
NACIONAL: Tko vam je omiljeni igrač i je li vam idol Samuel Eto?
- Eto je jako kvalitetan igrač. Dok je bio u Mallorci, zabio je mnogo golova. Sad je u Barceloni i bit će još bolji. A oduvijek sam volio Francuza Zinedinea Zidanea, uvijek je bio prva klasa.