Mary Sue Perpich, kao i njezin brat Rudy Perpich Jr., rade za tvrtku Perkins Will, jednu od najpoznatijih arhitektonsko-dizajnerskih kuća u SAD-u, koja se može podičiti stotinama nevjerojatno smionih arhitektonskih interijera i eksterijera za mnoge ugledne klijente od filmskog diva Time Warnera, do Turner Entertaiment Groupa, Pfizera, Boeinga, MIT-a...U ponedjeljak, 1. kolovoza, Mary Sue Perpich posjetila je predsjednika Stjepana Mesića. Malo je tko znao da je visoka crnka, klasične ljepote, 45-godišnja kći nesuđenog prvog ministra vanjskih poslova Republike Hrvatske. Njezin otac Rudy Perpich bio je prvi guverner katolik američke savezne države Minnesote i općenito prvi guverner neke savezne države koji je podrijetlo vukao iza "željezne zavjese". Taj zubar po zanimanju bio je na čelu te savezne države na samom sjeveru SAD-a u tri mandata i stekao je velik ugled u američkom političkom životu, prije svega svojim savjesnim radom na izgradnji Minnesote, jedne od najzaostalijih država. Još i danas stanovnici Minnesote pamte svog bivšeg guvernera, koji je umro od raka u rujnu 1995. godine, kao beskompromisnog borca za boljitak građana. Jedna od najpoznatijih njegovih akcija bila je cjelodnevna vožnja u invalidskim kolicima po glavnom gradu Saint Paulu radi provjeravanja mogućnosti invalida za normalan život. Rezultati su bili poražavajući. Od tog dana uvedena su stroga pravila u izgradnji koja su obvezivala investitore i arhitekte da posvete maksimalnu pozornost potrebama invalidnih osoba.
Početkom devedesetih Stjepan Mesić, koji je tada bio predsjednik prve Vlade RH, u dogovoru s Franjom Tuđmanom pozvao je Rudyja Perpicha u Zagreb. Za afirmaciju mlade države od presudnog je značenja bilo da diplomaciju vodi čovjek koji ima ugled i autoritet ne samo u Hrvatskoj već i šire. Najbolji izbor svakako je bio Perpich kojem je istjecao drugi guvernerski mandat. Došao je u Zagreb i brzo se o svemu dogovorio s Mesićem i Tuđmanom. Perpich je bio sretan da može pomoći domovini svojih roditelja, koji su rođeni u okolici Senja. Otac mu je radio kao rudar u rudnicima željeza, a majka je prala rublje u bolnici u Hibbingu, u čijoj je blizini Carson Lake, rudarsko mjesto u kojem je odrastao mali Rudy. No iako je dogovoreno da Perpich postane prvi ministar vanjskih poslova, ta ideja nikad nije realizirana iz vrlo jednostavnog razloga. Tadašnji predsjednik George Bush zahtijevao je ako Perpich postane hrvatski ministar vanjskih poslova i dobije hrvatsko državljanstvo, da se mora odreći američkoga, što Perpich nije želio. Unatoč tomu Perpich je mnogo pomogao promicanju hrvatskih interesa u Americi i intenzivno radio na prikupljanju pomoći i političkom lobiranju sve do smrti 1995.
Mary Sue Perpich i danas oko vrata nosi odlikovanje Reda kneza Branimira koje je njezin otac dobio od Franje Tuđmana. Iako arhitektica po zanimanju, Sue Perpich velika je ljubav i izrada nakita, pa je očevo odličje prilagodila svakodnevnom nošenju. "Dizajn nakita bio mi je hobi. Iz Tiffanyja su me zvali da radim za njih, no odbila sam jer želim biti neovisna. Osim toga ja sam arhitektica. Nakit izrađujem samo za sebe, kao ovaj privjesak koji sam napravila od odličja mog oca. Noseći tu medalju kao privjesak na ogrlici, imam osjećaj da je moj otac uvijek uz mene i u mom srcu", rekla nam je Mary Sue Perpich dok smo razgovarali u hotelu Hilton u Dubrovniku. Sue Perpich je i u Dubrovniku, gdje je bila s gradonačelnicom Dubravkom Šuicom, predsjedniku Mesiću prezentirala svoj plan o izgradnji marina za velike, tzv. megajahte, koje ne postoje na hrvatskom dijelu Jadrana.
Mary Sue Perpich, kao i njezin brat Rudy Perpich Jr., rade za tvrtku Perkins Will, jednu od najpoznatijih arhitektonsko-dizajnerskih kuća u SAD-u, koja se može podičiti stotinama nevjerojatno smionih arhitektonskih interijera i eksterijera za mnoge ugledne klijente od filmskog diva Time Warnera, do Turner Entertaiment Groupa, Pfizera, Boeinga, MIT-a...
Mary Sue Perpich došla je u ime grupe investitora koji su u poslu s marinama i koji bi samo u Dubrovnik uložili 160 milijuna dolara za izgradnju luke za megajahte na području Gruža. «Ponuđena nam je lokacija u Gružu površine sedam hektara. Čudi me da u Hrvatskoj nema niti jedne velike marine – oni koji dođu s velikim jahtama izgubljeno plove jer nemaju gdje pristati», kaže Mary Sue Perpish.
Energična gradonačelnica Dubrovnika Dubravka Šuica rekla nam je da je gradu i cijeloj županiji jedna od najvećih potreba marina za megajahte, koje na cijelom Jadranu nemaju gdje pristati. Oni koji se s takvim jahtama odvaže doći na hrvatski dio Jadrana u 95 posto slučajeva svoje jahte moraju usidriti na otvorenome moru. Uz marinu za megajahte, Sue Perpich i njezini investitori spremni su uložiti novac i u tri manje marine na otocima oko Dubrovnika. Marina za megajahte bila bi veća i od bilo koje talijanske marine, a prema tom modelu američki investitori izgradili bi slične marine pored Splita i Pule.
Hrvatska svake godine gubi golem novac zbog toga što nema adekvatne marine. One svojim kapacitetima i kvalitetom više ne zadovoljavaju ni potrebe manjih jahti, a kamoli velikih od 30 do 100 metara, kojih je svake godine u Jadranu sve više. Velika zarada leži i u zimskim vezovima, koji bi da postoje na hrvatskom dijelu obale bili puni. Naime, na više od pedeset posto megajahti na Mediteranu posadu čine Hrvati, koji cijele godine moraju biti na plovilima, čuvati ih i održavati. To njihovim vlasnicima nije problem jer te jahte stoje od šest do 60 milijuna eura. Monte Carlo, Genova, Cannes, Rimini, Sardinija samo su neka od mjesta koja zarađuju golem novac pružajući sigurnost plovilima u svojim marinama za megajahte. Svi skiperi i mornari Hrvati radije bi te brodove dopremili u hrvatski dio Jadrana gdje bi bili bliže svojim obiteljima, a njihovim vlasnicima je svejedno gdje će im brod prezimiti. Najvažnija im je sigurnost i dobar servis, što im Hrvatska u ovom trenutku ne daje.
Investicija koju je u Hrvatsku došla zagovarati Mary Sue Perpich je točno ono što je najpotrebnije hrvatskom turizmu. Veliko ulaganje obogatilo bi turističku ponudu Dubrovnika i privuklo najizbirljiviju klijentelu. Još kad bi se država odvažila i raspisala natječaj za koncesije za zemljišta bivših vojnih odmarališta na kojima bi se trebala odrediti gradnja velikih hotela s popratnim turističkim sadržajima, koji bi radili cijele godine i privlačili imućniju klijentelu iz cijelog svijeta, današnji turistički prihod od šest milijardi eura, mogao bi se popeti u svega dvije godine na 12 milijardi eura. Bez takvih bitnih kvalitativnih koraka, Hrvatska će ostati oaza za siromašnije goste koji si osim sunca i mora teško mogu više priuštiti.
Mary Sue Perpich vraća se u Hrvatsku već u rujnu. «Sa mnom će doći ekipa stručnjaka koji će temeljito pregledati mjesto za gradnju marine, a sastat ćemo se sa gradonačelnicom Dubravkom Šuicom, premijerom Ivom Sanaderom i ministarom financija Ivanom Šukerom. Ako posao uspije, u Dubrovniku ću kupiti kuću i doći ovdje živjeti», kaže Mary Sue Perpich, koja je u Dubrovnik prvi puta došla 1978. «Planirala sam ostati tjedan dana. Prošao je čitav mjesec a ja sam još bila tamo. Dotad mi je najdraži grad bio New York».
Ako birokracija ne zaustavi cijeli projekt, s izgradnjom bi se moglo početi već iduće godine te bi 2007. Dubrovnik mogao imati najljepšu i najveću marinu u Jadranu. No kao što se već više od godinu dana oteže s izgradnjom žičare prema Srđu, isto bi se moglo dogoditi i s marinom jer Dubrovnik nema status velikoga grada i ovisi o odlukama županije, odnosno središnje uprave, što uzrokuje velike birokratske probleme. Takva tragikomična situacija vlada u cijeloj zemlji i blokira na stotine projekata, a Sanaderova vlada ne čini apsolutno ništa da se ti problemi riješe novim zakonskim regulativama. Stoga ne čudi što je sve više zahtjeva za većom regionalizacijom, upravo zbog katastrofalne efikasnosti državne uprave.
U slučaju Sue Perpich trebalo bi se pokazati da lokalna uprava, Vlada i Ured predsjednika mogu zajedničkim snagama mnogo napraviti za nove investicije i poboljšanje hrvatske turističke ponude i razvitka cjelokupnog gospodarstva. Naime, nije riječ samo o interesu države već i odavanju počasti Rudyju Perpichu, čovjeku koji je mnogo pomogao u prvim danima stvaranja Hrvatske kao suverene države.