Zoran FerićU zemlji u kojoj se mutno privatiziraju najvrednija poduzeća i hotelski lanci, gdje se državnom imovinom namiruju stranački dugovi, a ljudi žrtvuju kao pijuni, u zemlji gdje humanitarni djelatnici i lažni dobrotvori štite silovatelje djece, a državni službenici sprečavaju istragu, gdje se ubojice slave kao heroji, a oni koji su naredili ubojstva zaslužni su građani, gdje gomila zviždi Severini, možda i zbog kratkog privatnog filma, a većina onih koji su trpali prste u usta da bi joj zviždali radili bi joj ono isto što su na filmu vidjeli, u zemlji gdje se predsjedniku zviždi jer se poziva na vladavinu prava, a premijeru iz potpuno krivih razloga, gdje crkva gradi velebni vojni ordinarijat i uporno potražuje imovinu dok većina vjernika živi siromašno, u takvoj zemlji moral može ugroziti napirlitani rokerski klaun. To potvrđuje histerija koja se podigla oko pulskoga koncerta Marilyna Mansona, koji navodno truje našu djecu pa su neki roditelji zaprijetili da će koncert spriječiti i silom. I Sokrat je, navodno, trovao djecu pa su ga natjerali da samoga sebe otruje. Ne želim reći da je Manson Sokrat, ali su oni koji se bune zbog trovanja svoje djece uvijek isti. I misle da im sila ima moralno uporište u nevinosti još neotrovane djece, a ne misle da su im djeca već otrovana samim tim što su im oni roditelji i što ih otrovom i odgajaju. Rečeno je da će koncert biti prekinut ako bude težeg kršenja morala. Hoće li teže kršenje morala biti ako se Manson skine gol u pulskoj areni, drevnome zdanju i kulturnom spomeniku, i onda si u sotonističkom ritualu razreže pimpek po sredini hrđavim komadom lima? Ili će teže kršenje morala biti ako kontroverzni rocker javno preko mikrofona objavi da ja upravo od hrvatske Vlade za jednu kunu kupio pulsku arenu radi podmirenja starog duga koji je nastao dok je još bio dijete i ljetovao s roditeljima u Makarskoj, a konobar državnoga poduzeća mu naplatio sladoled trostruko?
  U priopćenju Policijske uprave istarske organizatorima koncerta kaže se da posebno treba pripaziti da ne dođe do težega kršenja javnog reda i mira. S jedne strane prijeti se nasilnim sprečavanjem koncerta, među ostalim i organizatorima, a prijetnja je kažnjivo djelo. A onda još i policija prijeti da će prekinuti koncert ako se s kažnjivoga djela prijetnje prijeđe na kažnjivo djelo mlaćenja, cipelarenja, razbijanja glava i bockanja noževima. Tako je lako raditi. Ako se nekome ne sviđa stanovita priredba, bilo koja priredba, samo anonimno policiji zaprijeti da će napraviti rusvaj i remetiti javni red i mir. I onda policija neće kazniti onoga tko prijeti, nego onoga tko priredbu organizira. Međutim, svima je tu očito da se nije radilo o javnome redu i miru, nego o ideološkoj, političkoj i vjerskoj nepodobnosti pa onda treba izmišljati zakonske i formalne razloge za zabranu ili prekid koncerta. Gdje je civilizacija malo više uhvatila korijena nego kod nas, ako se čovjek ne slaže s nečijim likom i djelom, jednostavno ne ide na koncerte, predstave, ne gleda filmove i ne čita knjige onoga s kojim se ne slaže. A ne prijeti anonimno i ne traži zabranu jer tip truje djecu. A tu djecu više otruju fakti s jedne jedine stranice novina ili tri minute dnevnika nego sto pjesama Marilyna Mansona. Uostalom, ako je o javnom redu i miru riječ i rizicima za njihovo narušavanje, utakmica između Intera i Zvezde u Zaprešiću bila je deset puta rizičnija. A, koliko s sjećam, nije bilo riječi o zabrani utakmice, govorilo se samo o visokome riziku i sprečavanju tučnjave koje je po prirodi stvari jednostavno moralo biti. Bilo je samo pitanje razmjera remećenja tog famoznog reda i mira. A u istome tjednu u kojemu se tako ozbiljno govorilo o zabrani koncerta mogli smo u novinama pročitati da se papa zalaže za isticanje križeva na javnim mjestima i u ustanovama jer je križ simbol dobra. Zapravo, riječ je i u jednom i u drugom slučaju o simbolima. One koje iritira Manson vjerojatne ne iritira križ. No, kad već o simbolima govorimo, možda bi trebalo reći da je mjesto održavanja koncerta pulska arena, mjesto koje sasvim sigurno pamti i mnogo šokantnije scene i događaje nego što je smiješno ošišani rocker koji svakome vrijeđa njegovoga Boga. Arenu danas tretiramo kao spomenik najvišega ranga, u njoj se prikazuju filmovi i održavaju koncerti. Na mjestu krvavih priredbi danas se organiziraju one nešto miroljubivije. No upravo je arena, čini mi se, pravo mjesto za ovako provokativnog umjetnika. Kod nas, na primjer, nikome ne pada na pamet zabranjivati Thompsonove koncerte, dok se vani i to događa. Opet zbog simbola i ikonografije. Iako mi se osobno ne sviđaju Thompsonove pjesme ni njegovi javni nastupi, a pogotovo ustaška ikonografija koja prati te koncerte, ne mislim da ih treba zabranjivati. Problem simbola treba riješiti načelno i zakonski jer stvarno postoje maligni simboli. Međutim, nesporazum s Bogom u okviru pjesme ili umjetničkoga djela ne može biti smatran takvim malignim skupom simbola. Konačno, Baudelaireovi "Cjetovi zla" u samom su temelju moderne kulture Zapada. Baudelaire i u "Spleenu Pariza" govori o otvorenoj mržnji prema Bogu, a ipak ga učimo u lektiri. Danas čak i u učionicama u kojima doista visi raspelo. Pa kad pred razredom pročitam stihove "kao što vi mrzite Boga…" neka djeca sumnjičavo pogledaju u raspelo nad mojom glavom. Još se uvijek trebamo privikavati na različitosti.