Ministar unutarnjih poslova Dragan Jočić je, u skladu sa svojom reputacijom, stvorio izvjesnu zbrku izjavom da je Bouchar lišen slobode na beogradskom željezničkom kolodvoruSamo 20 posto Beograđana smatra da postoji mogućnost terorističkih akcija u njihovu gradu, pokazalo je istraživanje beogradskog Instituta za političke studije, objavljeno 15. kolovoza. Samo dva dana poslije postotak Beograđana zabrinutih zbog mogućnosti terorističkih udara znatno je porastao, nakon što je objavljeno da je srpska policija uhitila najtraženijeg terorista na svijetu, 22-godišnjeg Marokanca Abdelmajida Bouchara, osumnjičenog da je 11. ožujka prošle godine sudjelovao u bombaškim napadima na vlakove u Madridu u kojima je poginula 191 osoba a više od 1500 ranjeno.

"Što nam je to trebalo", najčešća je reakcija običnih ljudi, zabrinutih zbog mogućnosti osvete Boucharovih suboraca. Nije prošlo ni 48 sati od objavljivanja vijesti o uhićenju Marokanca, a već se pojavilo podsjećanje na "hrvatski slučaj", kad je u Rijeci 20. listopada 1995. eksplodirao automobil bomba ispred zgrade policije, nakon hapšenja Abua Talata, drugog čovjeka egipatske islamske ekstremističke organizacije Gama’a Islamiyya.

Prva vijest o hapšenju Bouchara stigla je iz Madrida. Španjolsko ministarstvo unutarnjih poslova priopćilo je 17. kolovoza da je Bouchar lišen slobode prethodnog dana u Beogradu, gdje je živio kao Midhat Salah s iračkom putovnicom. Španjolci su objasnili da je Bouchar uhićen zbog ilegalnog boravka u Srbiji i da je pobudio pažnju policije jer je odbio govoriti, zbog čega su mu uzeti otisci prstiju i proslijeđeni Interpolu.

Potjera za Boucharom trajala je od 3. travnja 2004. kad je izbjegao hapšenje u Madridu izišavši da baci smeće i opazivši da su policajci opkolili stan u kojem je živio s još sedam sudionika bombaških napada. Bouchar je uzviknuo upozorenje na arapskom i pobjegao unatoč velikom broju policajaca. Bio je toliko dobar amaterski atletičar da je u Madridu sudjelovao u nekoliko trka na 3000 metara. Boucarovi kolege odbili su se predati pa su aktivirali eksploziv, isti kakvim su napadnuti vlakovi. U eksploziji su sva sedmorica poginuli, kao i jedan pripadnik specijalne španjolske policije.

U istrazi je ispitano stotinjak ljudi, a 31 osoba, uglavnom Marokanci ili marokanskog podrijetla, zadržana je u zatvoru. Suđenje se očekuje tek sljedeće godine.
Nije jasno je li se vlast u Beogradu uopće namjeravala "pohvaliti" uhićenjem opasnog terorista. Možda su Španjolci objavljivanjem vijesti o Boucharovu hapšenju doveli srpsku vlast pred svršen čin. Službeno priopćenje srbijanskog MUP-a objavljeno je tek sutradan, 18. kolovoza. A 17. kolovoza navečer kamerama državne Radiotelevizije Srbije omogućeno je da snime kako Bouchara, u pancirnom prsluku i uz spektakularno osiguranje, policija iz zatvora sprovodi u sud, radi razgovora s istražnim sucem. Zgradu suda osiguravalo je nekoliko desetaka specijalaca, više nego kad je bivši zapovjednik zloglasnih “crvenih beretki” Milorad Ulemek Legija, optužen za organiziranje ubojstva Zorana Đinđića, davao iskaz u istom sudu.

MUP Srbije prvi se put oglasio 18. kolovoza, priopćenjem koje se u mnogočemu razlikuje od "španjolske verzije": da je Bouchar uhićen u vlaku Subotica – Beograd i da nije imao nijedan identifikacijski dokument, zbog čega je priveden istražnom sucu, koji mu je odmah izrekao pritvor od 20 dana, dok se ne utvrdi njegov identitet. Nakon što su podaci proslijeđeni Interpolu, iz Španjolske je 17. kolovoza stigao odgovor da je on opasan terorist. Srbijanska policija nije spomenula irački pasoš, niti kad je Bouchar uhapšen.

Nekoliko sati kasnije ministar unutarnjih poslova Dragan Jočić je, u skladu sa svojom reputacijom, stvorio izvjesnu zbrku izjavom da je Bouchar lišen slobode na beogradskom željezničkom kolodvoru, a zatim je precizirao da se, za razliku od onoga što su priopćili Španjolci, to dogodilo gotovo dva mjeseca prije, 23. lipnja. Nije to bila nikakva dramatična akcija, nego rutinski postupak, u skladu s uputom o kontroli svih Arapa i Azijaca u Srbiji. Policajcima je Bouchar bio sumnjiv jer je bio "neuobičajeno elegantno odjeven". Jočić nije mogao reći otkud Bouchar u Srbiji, kako je i gdje ušao u SiCG, zašto nije uhićen na granici, je li uspostavio lokalne kontakte. Uslijedila su pitanja je li Bouchar samo jedan od terorista koji se bez dokumenata kreću Srbijom i bi li mu Srbija bila sigurno utočište da policija nije slučajno na njega nabasala?

Tvrdi se da je Bouchar u Srbiju stigao iz Mađarske, s alžirskim prijateljem, kako bi otputovali u Bugarsku. Navodno se, dok je mjesec i pol bio u zatvoru u Padinskoj Skeli, ni po čemu nije izdvajao od ostalih ilegalnih useljenika. Jočić je izjavio da je prva provjera identiteta bila usmjerena na Bagdad, odakle je početkom kolovoza stigao odgovor da osoba s takvim imenom i likom ne postoji. Tek poslije podaci su proslijeđeni svim sjedištima Interpola u svijetu i – Madrid se javio.

Istražnom sucu Bouchar je navodno rekao da se zove Abdul Maruan Ali, da je Sirijac, da nikad nije bio u Španjolskoj, da je 33-godišnji student ekonomije u Damasku i zatražio da se o njegovu slučaju obavijesti veleposlanstvo Sirije u Beogradu. Priznao je da je pri hapšenju rekao lažno ime i državljanstvo jer se bojao da će ga kao Sirijca vratiti u Mađarsku, gdje je u zatvoru proveo godinu dana zbog ilegalnog ulaska iz Austrije. Izjavio je da je u zatvoru bio i u vrijeme bombaških napada u Madridu, kao i da je u Mađarskoj zatražio azil, ali je odbijen, pa je preko Srbije krenuo u Bugarsku, da ondje iskuša sreću. Nije mogao objasniti kako su se njegovi otisci našli na pismu pronađenom u stanu u Madridu gdje su se krili teroristi.
Boucharu je određen pritvor do godinu dana i čeka se španjolski zahtjev za izručenjem. U Centralnom zatvoru u Beogradu izoliran je od ostalih robijaša, jede sam i pod nadzorom je 24 sata dnevno.

Neki političari tvrde da uhićenje Bouchara može pridonijeti ugledu Srbije u svijetu, ali postupak izručenja može potrajati i to izaziva nervozu u Beogradu: ”i mnogo jače zemlje šute o takvim stvarima, pa čak i puštaju teroriste, ne želeći izravan okršaj s terorističkim organizacijama". Podsjeća se da je prije više od dva desetljeća terorist Ilich Ramirez Sanchez, poznatiji kao Carlos, uhapšen u Beogradu, a zatim diskretno sproveden preko granice, skriven u perilici.

Ministar za ljudska i manjinska prava SiCG-a Rasim Ljajić, nadležan za potpisivanje naloga za izručenje, ocijenio je da bi iz političkih razloga bilo bolje da je uhićenje Bouchara, utvrđivanje identiteta i izručenje Španjolskoj okončano bez znanja javnosti: "Ne vjerujem da je SiCG posebno ugrožen terorizmom zbog prijetnje Al Qaede. Nismo islamska zemlja, a najveći broj terorističkih napada događa se u islamskim zemljama sa sekularnim vladama. Nismo uključeni u operacije u Afganistanu i Iraku i ne vjerujem da smo ugroženi, ali bolje bi bilo da je ovo obavljeno u tajnosti."

On je obznanio još jedan problem koji je donijelo Boucharovo uhićenje. Nedavno je u Argentini uhićen bosanski Srbin Milan Lukić, jedan od najpoznatijih bjegunaca s tjeralica Haaškog suda, optužen za čudovišne zločine u Bosni, a srbijanska policija pohvalila se da je imala značajnu ulogu u njegovu hapšenju u Argentini, mada je prije toga često boravio u Srbiji i čak ima stan u Beogradu. Dok je boravio u Srbiji, Lukić je bio nedodirljiv. To bi se moglo objasniti time što je njegov bliski rođak Sreten Lukić bio general MUP-a Srbije, zapovjednik policijskih snaga na Kosovu neposredno prije i tijekom NATO-ova bombardiranja 1999., a poslije načelnik pogranične policije i pomoćnik ministra unutarnjih poslova u Đinđićevoj vladi. Aktivnosti na Kosovu Sretena Lukića dovele su u pritvor Haaškog suda, gdje će mu uskoro praviti društvo i rođak Milan, čiji je brat Sredoje također optužen pred ICTY-jem, ali je u bijegu.

Uhićenja Bouchara i Lukića ministra Ljajića dovele su u neugodan položaj pred stranim veleposlanicima u vezi s Mladićem, za kojeg Haaški sud tvrdi da se nalazi u Srbiji. "Jučer su me predstavnici međunarodne zajednice pitali za Mladića, ima li što novo. Rekao sam im da nemam nikakvih novih saznanja, osim onih koja sam više puta priopćio. Znate što je bio odgovor? 'Vi hapsite i nalazite Lukića u Argentini, hapsite najtraženijeg terorista ovdje u Beogradu, a ne možete uhapsiti Mladića'", izjavio je Ljajić.

Politički nestabilna Srbija, na razmeđu Istoka i Zapada, opterećena naslijeđem četiriju izgubljenih ratova, izgleda kao idealna baza i skrovište za razne bjegunce od pravde. Beograd je do prije neki dan više izgledao kao moguće važno sklonište u međunarodnoj terorističkoj mreži, nego kao potencijalni cilj bombaša. Istraživanje Instituta za političke studije je, oslanjajući se na ocjene službenika veleposlanstava i stručnjaka za sigurnost, proglasilo Beograd, nakon Beča i Stockholma, najsigurnijim gradom u Europi, poput Zagreba, Sofije, Rima i Berlina. Boucharovo uhićenje to bi moglo promijeniti na dramatičan način.