Jedanaestog rujna na svojim ćemo TV ekranima milijunti put gledati kako se ruše newyorški blizanci. Dan kad je na trenutak posrnula Amerika. Posrnula Amerika?! Tko normalan... Da ima takvih, ni jedan od njih ne bi povjerovao u priču o mladim muslimanima koji su malo ušli u nekoliko aviona, nitko za njihov plan nije znao, pa krenuli na Veliku Jabuku... Može li danas nekolicina mladih muslimana ili mladih katolika ili starih židova krenuti u obližnji market a da to Amerikanci ne saznaju?! Nema pilota u avionu koji bi sebi za dušu mogli razoriti New York. Blizanci su se srušili zato što je to gospodarima svijeta savršeno odgovaralo. Njima, ne crncu iz Angole ili muslimanu iz Sarajeva, država... Tko može znati imena svih mogućih država? Nama budalama diljem kugle zemaljske upućena je jasna poruka, muslimani dolaze! Vaša će djeca uskoro ginuti loveći turbanaše u njihovim zemljama punim nafte, vas će u zrak dizati bombe u londonskoj podzemnoj koje su tamo postavili... Nikad nećemo doznati tko ih je tamo postavio. U sve vjerujemo, nemamo vremena za analize, crnčimo petnaest sati dnevno, plaćamo hipoteku i učenje engleskog, živimo u zemljicama koje su od kojekakvih monetarnih fondova dobile jezive kredite, vraćat ćemo ih u izvorima pitke vode i leševima svoje djece koja će u Iranima i Iracima, pod američkom zastavom, braniti svijet od Gadnog Muslimana. Kako? Onako kako su Amerikanci branili i obranili Ameriku od Indijanaca? Ne baš. Danas se ne ratuje vatrenom vodom, staklenim perlama i puškama. Ameri imaju "mikrovalne topove" i "zvučne topove". "Mikrovalni top"? "Zvučni top"? U Večernjem listu ovih je dana osvanuo zanimljiv tekst iz pera Marine Šerić. "Čak 51 milijun dolara Pentagon je uložio u razvoj i proizvodnju nove vrste oružja koju mnogi uspoređuju s naoružanjem što smo ga dosad mogli gledati samo u znanstvenofantastičnim filmovima i serijama. Radi se o 'sustavu aktivnog odbijanja' koji koristi mikrovalnu tehnologiju sličnu onoj koja se primjenjuje u mikrovalnim pećnicama za kućanstvo. No cilj ovoga novog oružja 'startrek' nije skuhati hranu nego ljude... Ta naprava, montirana na američki vojni humvee, još nije korištena, a Pentagon najavljuje da će testiranje njene djelotvornosti započeti u prvom tromjesečju iduće godine u Iraku gdje će ga američka vojska i marinci koristiti za borbu protiv tamošnjih pobunjenika, ali i za rastjerivanje nepoželjnih prosvjednika s ulica iračkih gradova... Iako se o tome malo govori, 'mikrovalni top' neće biti prva takva naprava koja se testira u Iraku. Amerikanci na ulicama Bagdada i Faludže već više od godine dana rabe 'dalekometnu akustičku napravu' koja proizvodi zvučni snop jačine 150 decibela... Zvučni top izaziva neizdrživu bol i može trajno oštetiti sluh, no mikrovalna inačica mnogo je opakija jer stanične tekućine u ljudskom organizmu zagrijava na 130 stupnjeva Celzija. Čovjek osjeća kao da živ gori... Pentagon tvrdi da je prvi impuls onoga koji je pogođen zrakom da pobjegne jer nesnošljivo zračenje i stravična bol nestaju kad pogođeni izbauljaju iz dometa oružja..."

Fenomenalni tekst iz Večernjaka rado bih u cijelosti citirala, ne smijem jer me za to ne plaćaju, ali bilo bi zaista dobro kad bi se mogao nekako dostaviti u svaki hrvatski dom, da i onaj najblesaviji Hrvat skuži kakvim će kamionima naši dečki upravljati u Iraku, Iranu... A opet, palo mi je nešto na pamet. Tko su Iračani danas, a Iranci sutra, u odnosu na Amerikance? Oni su Židovi dvadeset i prvog stoljeća i suludo je vjerovati kako su Ameri silnu lovu potrošili da bi se mogli obračunati s takvim neprijateljem. Hitler je Židove trijebio onako kako se uništavaju nemoćni. Plin, malj, metak. Čemu sofisticirana tehnologija? Zato sumnjam da će Iračane i Irance peći u "mikrovalnoj" i mlatiti ih "zvučnim topovima". Na njima će Ameri samo t e s t i r a t i strogoću. I "mikrovalna" i "zvučni top" oružje su protiv moćnijeg neprijatelja. Danas je to Cindy Sheehan. Cindy? Who the fuck is Cindy? Ona je 48-godišnja Amerikanka koja je u Iraku izgubila 24-godišnjeg sina Caseyja. Ta je gospođa u Teksasu, nekoliko kilometara dalje od Bushovog ranča, rasprostrla šator i svim svjetskim TV kamerama pokazala dvije fotografije svoga sina. Na jednoj je on kao beba, na drugoj kao američki vojnik. Rekla je, kakav je to "plemeniti cilj" zbog kojeg je moj sin morao poginuti? I još je Cindy rekla, a ako je taj cilj zaista tako "plemenit", zašto nije Bush svoje vlastite kćeri poslao u Irak? Nitko u Americi ne dira Cindy Sheehan, simbol američkog antiratnog pokreta. Na noge je digla stotine tisuća svojih sunarodnjaka koji ne žele drugim ljudima u dalekim zemljama skidati turbane s glave i mrtvom djecom plaćati jahte, dvorce, privatne avione i kurve svojih gospodara. Mnogobrojne Cindy su progledale. Njihova voljena djeca svoj su mladi život dala uzalud. Zato su u panici i Bushevi i Blairovi. Cindy koja ulazi u milijune američkih domova nije anonimni klinac koga u Londonu smije ustrijeliti svaki engleski specijalac samo zato što nosi ruksak na smeđim leđima. Cindy je Neprijatelj. Na nju će krenuti "mikrovalnom" i "zvučnim topovima". Na n a s će krenuti. Na one koji ne vjeruju u Velikog Neprijatelja, opasni turban i krhku Jabuku. Danas još možemo ne vjerovati u veliku obmanu. Uskoro nećemo moći izaći iz svojih neotplaćenih gajbi i na cesti reći što mislimo o velikoj prijevari. Bit ćemo pametni, šutjet ćemo i pušiti glupu priču. Ili pušiti ili gorjeti u mikrovalnoj.