Objavljeno u Nacionalu br. 512, 2005-09-05

Autor: Veljko Barbieri

KUHARSKI KANCONIJER

Ribari ljudskih duša

Duše potopljenog ljudskog roda Posejdon je pretvorio u morska bića koja su plivala podmorjem. Pa su ih gladni Deukalion i Pira svakodnevno lovili nesvjesni da jedući morske stvorove jedu ljudske duše

Veljko BarbieriVeljko BarbieriKako su vjerovali Grci, prvi ljudi koje je Prometej sačinio od gline nisu bili djeca olimpskih bogova nego jednog od titana, pa niti su štovali Zeusa, ni Posejdona, ni Hada, niti su ih se bojali, niti im prinosili žrtve. Stoga Zeus odluči uništiti ljudski rod velikim potopom. Na našu sreću, otac Prometej otkrije Zeusovu namjeru, ali budući da nije mogao zaustaviti vode, nagovori svog sina Deukaliona i ženu mu Piru da sagrade veliku škrinju i da u nju pohrane zalihe hrane dovoljne za dane koliko će trajati potop. I doista, kad su se vode povukle, škrinja s Deukalionom i Pirom nasukala se na gori Parnasu, a oni spašeni izađoše na svijetlo dana. Oko njih se protezala samo pusta zemlja i beskrajno more bez živih stvorova i ljudi. Nisu ni slutili da je duše potopljenog ljudskog roda Posejdon pretvorio u morska bića koja su sada plivala podmorjem. Pa su ih onako gladni svakodnevno lovili nesvjesni da izjedajući morske stvorove izjedaju ljudske duše. I smili se na njih Zeus pa im poruči da iza sebe bace kosti svoje majke. Budući da im je majka bila Gea, Zemlja, oni odmah stadoše bacati kamenčiće kako je zapovjedio Zeus. Iz kamenja koje je iza leđa hitnuo Deukalion nastali su muškarci, a iz onoga koje je hitnula Pira, žene. I napuči ljudski rod zemlju, prehranjujući se biljem, životinjama, a ponajviše morskim bićima, dušama svojih predaka. Po onima pak, koji vjeruju u Stari zavjet, vidje Jahve "kako je čovjekova pokvarenost na zemlji velika" pa reče jedinom pravedniku Noi da sagradi korablju za sebe i svoju ženu. "Uzmi sa sobom od svih čistih životinja po sedam parova. Isto tako od ptica nebeskih i biljaka da im se sjeme sačuva na zemlji. Jer ću do sedam dana pustiti dažd po zemlji četrdeset dana i noći te ću istrijebiti svako živo biće što sam ga načinio." I tako bi! Pa kad su se vode povukle, a korablja se nasukala, "Noa izađe, a s njime sinovi njegovi, žena njegova i žene sinova njegovih. Sve životinje, svi gmazovi, sve ptice – svi stvorovi što se zemljom miču – izađu iz korablje, vrsta za vrstom" i opet napuče zemlju. Naravno, i oni nesvjesni da u morskim dubinama plivaju duše ljudi.
Mezopotamci, naprotiv, tvrde da su bogovi odlučili kazniti ljude velikim potopom, no moćni Ea uputi Ut-napištima da upozori svoje podanike. "Ljudi Šuruppaka, srušite kuće svoje i sagradite od drva brod. Ostavite sve što imate, a ponesite sjeme svih živih bića." Kako je Ut-napišitim poslije pričao Gilgamešu: "Kad sam sagradio korablju, napunio sam je zlatom, srebrom i svim dobrima, ali i sjemenjem živih bića koja po zemlji rastu i množe se... Šest je dana i šest noći divljao vjetar, a potop i nevrijeme preplavili su zemlju. Kada se sedmog dana sve smirilo, otvorio sam poklopac i ugledao nebo. Kleknuo sam i plakao." Pa je Up-napišitim prvo pustio golubicu, zatim vrapca, no oboje se vratilo na arku. Kada je drugog dana pustio gavrana, ptica se nije vratila i znao je da je završila kazna bogova. Zbog toga što je spasio život na zemlji, ali ne i zle duše potopljenih, prijatelj ljudi, veliki bog Ellil, reče Ut-napištimu: "Dosad je Up-napištim bio smrtnik, ali odsad će Up-napištim i njegova žena biti kao i svi mi bogovi." Azteci pričaju nešto drukčiju priču. Po njima je strašna Čalčiuhtlicue, Ona koja nosi haljinu od žada, boginja bujica i voda, udarila zemlju strašnim potopom i sve ljude pretvorila u ribe. No neki Tata i njegova žena Nene preživjeli su nedaću jer im je moćni Tezcatlipoca, Zadimljeno Ogledalo, bog promjene, izdubio deblo. Ali već jednom na suhom, sasvim izgladnjeli, zapalili su vatru i na njoj ispekli ribu, ne znajući da su pojeli vlastita sina. I sruči se bijesni Tezcatlipoca s nebesa i, vičući "Što si učinio, Tata, što si to učinio!", odrubi im glavu. I bilo bi sasvim očekivano da su se i oni pretvorili u ribe, no hiroviti je Tezcatlipoca od njih stvorio prve pse. Tako, pomalo neočekivano, završava aztečki mit o propasti svijeta Četvrtog Sunca, ali i naša pripovijest o velikom potopu i ribarima ljudskih duša.

RIBA U VINU

Na 1 dl maslinova ulja pirjajte 4 sjeckane kapule da se sasvim raspadnu, podlijevajući vodom. Ubacite 5 režanja češnjaka, 1 kg mladog krumpira rezanog na ploške i 1½ kg očišćene ribe od kamena, škarpine, šanpjera i komade ugora. Posolite, popaprite i zalijte sa 1 l bijelog suhog vina da pokrije ribu i povrće. Kuhajte dok sve ne omekša. Stari ribarski recept.

PEČENA GRDOBINA

Očišćenu grdobinu od 1½ kg položite u posudu, posolite, popaprite i zalijte s 1 dl maslinova ulja. Pecite u pećnici zajedno s 1 kg mladih krumpira u kori, 1 kapulom, 1 pomidorom te s 2 glavice mladog češnjaka. Kad riba i povrće omekšaju i dobiju koricu od pečenja, služite vrelo, kako traži ovaj suvremeni dalmatinski recept.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika