Objavljeno u Nacionalu br. 512, 2005-09-05

Autor: Berislav Jelinić

EKSKLUZIVNA ISPOVIJEST

'Znali smo da grčki specijalci dolaze po nas'

Stjepan Juričko i Stjepan Hucika ekskluzivno za Naconal govore o tome kako su se sastali s Hrvojem Petračem u Grčkoj, kako su svi skupa uhićeni na trajektu, o trodnevnom pritvoru u Grčkoj te o predaji hrvatskim policajcima nakon povratka preko Bregane

U nedjelju oko 9 sati ponovno su se susreli s odvjetnicima i Nacionalovom ekipom u odmorištu Grič. Potom je Nacionalov fotograf Tomislav Smoljanović u Volkswagenovu passatu karavanu s njima krenuo prema Hrvatskoj. Neposredno prije njih u Hrvatsku je ušao novinar Nacionala, a iza njih njihovi odvjetniciU nedjelju oko 9 sati ponovno su se susreli s odvjetnicima i Nacionalovom ekipom u odmorištu Grič. Potom je Nacionalov fotograf Tomislav Smoljanović u Volkswagenovu passatu karavanu s njima krenuo prema Hrvatskoj. Neposredno prije njih u Hrvatsku je ušao novinar Nacionala, a iza njih njihovi odvjetniciU prošlu subotu navečer i u nedjelju poslije podne Nacional je razgovarao sa Stjepanom Juričkom i Stjepanom Hucikom. Njih dvojica prošli su tjedan s odbjeglim Hrvojem Petračem uhićeni u Grčkoj, na trajektu koji je vozio u pravcu talijanskoga grada Ancone. Nakon uhićenja Juričko i Hucika su gotovo puna tri dana proveli u policijskoj postaji u grčkoj luci Igoumenitsi. Potom su ih pustili na slobodu. U subotu navečer razgovarali su s Nacionalovom ekipom u odmorištu Grič, nedaleko od Brežica u Sloveniji. Ondje su odlučili prenoćiti i vratiti se u Hrvatsku u nedjelju ujutro.

U nedjelju oko 9 sati ponovno su se susreli s odvjetnicima i Nacionalovom ekipom u odmorištu Grič. Potom je Nacionalov fotograf Tomislav Smoljanović u Volkswagenovu passatu karavanu s njima krenuo prema Hrvatskoj. Neposredno prije njih u Hrvatsku je ušao novinar Nacionala, a iza njih njihovi odvjetnici.

Oko 10 sati ujutro Jurička, Huciku i Smoljanovića zaustavila je policija na graničnom prijelazu Bregana. Nakon sat vremena, u pratnji policije odvezli su se u policijsku postaju u Samoboru, gdje su svu trojicu ispitali djelatnici MUP-ova Odjela za borbu protiv organiziranog kriminala. Njihov dolazak u Hrvatsku i prvi susret s policijom Smoljanović je diskretno fotografirao i snimao videokamerom, kao i trenutke njihova pretresa u policiji u Samoboru. Na snimkama koje je u nedjelju navečer ekskluzivno emitirala Hrvatska televizija vidi se da je policija prema njima bila vrlo profesionalna i korektna.

Nakon što ih je policija pustila, ponovno su Nacionalu dali ekskluzivni intervju. Tvrde da su išli po Petrača kako bi se s njim vratili u Hrvatsku. Nisu htjeli reći o čemu su razgovarali s Petračem, ni detaljno opisati tijek njihova uhićenja, kao ni Petračevu reakciju kad je shvatio da je uhićen. U ekskluzivnom razgovoru za Nacional prilično detaljno su opisali što im se dogodilo na tom putu.

NACIONAL: Kako ste stupili u kontakt s Hrvojem Petračem i zašto ste se s njim susreli?
Juričko: Petrač me nazvao i zamolio da se sastanemo kako bih mu pomogao oko povratka u Hrvatsku, jer se odlučio vratiti i pokušati razriješiti svoje pravne probleme, koje je, osobito otkad je napustio Hrvatsku, nazvao pravim cirkusom. Nazvao me u pretprošli četvrtak, a potom sam ja nazvao Stjepana Huciku i pitao ga želi li mi na tom putu praviti društvo. On je pristao i krenuli smo automobilom do Zadra, gdje smo se ukrcali na trajekt kojim smo otišli do Ancone. Ondje smo kupili karte za trajekt do grčkog mjesta Patras. Na put smo krenuli u ponedjeljak ujutro, a s Petračem smo se sastali u utorak poslijepodne u Patrasu. Ondje smo ručali i krenuli natrag u Hrvatsku.

NACIONAL: Kako je protekao taj susret i o čemu ste razgovarali? Je li vam Petrač detaljnije opisao zašto se odlučio na povratak u Hrvatsku?
Hucika: Nismo ni o čemu posebno razgovarali. Detalje ne bih komentirao.

NACIONAL: Što se događalo od vašeg susreta s Petračem do uhićenja?
Hucika: Praktično smo isti dan krenuli natrag, istim trajektom s kojim smo i došli. Na povratku u Italiju taj trajekt redovito staje u luci Igoumenitsa. Trajekt je jako velik, ima gotovo deset etaža, a u njega stane više stotina automobila i doista velik broj putnika. Ti su trajekti uvijek prepuni putnika.

NACIONAL: Jeste li imali problema prilikom ukrcaja? Jesu li vas posebno provjeravali?
Juričko: Nismo imali nikakvih problema. Provjerili su nam karte kao i svim običnim putnicima. Potom smo se smjestili u kabinu i izišli u jedan od kafića na piće te smo malo razgledali trajekt. Sve je bilo normalno do trenutka kad smo počeli napuštati luku.

NACIONAL: Što se tada počelo događati?
Hucika: Dvadesetak minuta nakon što smo isplovili, trajekt se polako počeo polukružno vraćati prema luci. Na razglasu su službeno javili da se trajekt vraća zato što je na njemu srčani bolesnik koji ima tegobe. Zajedno s velikim brojem putnika na palubi smo promatrali što se događa na obali. Ondje je bilo parkirano vozilo Hitne pomoći. Kad smo pristali, primijetili smo da su se neki ljudi ukrcali na trajekt, nominalno da pomognu bolesniku. Sve je to trajalo najmanje sat vremena. Odmah smo shvatili da nije riječ o hitnom medicinskom slučaju, jer nismo vidjeli da su nekog bolesnika odveli s broda. Uz to, na brod se ukrcao i automobil s nekoliko ljudi. Shvatili smo da su Petraču najvjerojatnije tajne službe i policija ušli u trag. Oko deset sati navečer ponovno smo isplovili. Hrvoje je potom mirno otišao spavati u našu kabinu. Juričko i ja smo malo šetali brodom, popili piće, a ja sam odigrao nekoliko igara na sreću na slot aparatu. Potom smo otišli spavati.

NACIONAL: Kada ste i kako uhićeni?
Juričko: Negdje oko tri ujutro, uz povike policija na engleskom jeziku, u kabinu je upala grupa od osam pripadnika specijalne policije. Bili su naoružani, odjeveni u maskirne uniforme, ali bez maski. Obraćali su nam se na engleskom i na grčkom. Nismo primijetili da je itko od naših sigurnosnih službi ili policije tom prilikom bio na brodu. Praktično dok smo još bili na krevetima stavili su nam lisice na ruke i izveli nas ispred kabine.
Hucika: Izveli su nas na hodnik. Bili smo oskudno odjeveni. Naknadno su nam iz kabine donijeli odjeću i obuću. Potom su nas pitali gdje su nam putovnice i zatražili da im kažemo čije su putne torbe koje su našli u kabini. Svatko je rekao koja je čija prtljaga. Automobil kojim smo došli odvojeno su pretresli. S trajekta su nas odveli onog trenutka kada smo pristali u Igoumenitsi. Bilo je oko tri ujutro, odnosno četiri po lokalnom vremenu. Svakog od nas vodio je jedan specijalac. Na izlazu iz broda bila su parkirana dva vozila: Automobil alfa romeo koji je ušao na brod u Patrasu i jedan policijski džip. Jurička su smjestili u alfu, a mene i Petrača u džip. Sjeli smo u sredinu na stražnje sjedalo. Meni zdesna, a Petraču slijeva bili su specijalci. Budući da na stražnjem sjedalu nije bilo mjesta za četiri osobe, specijalac s moje strane vozio se viseći kroz otvorena vrata i držeći se rukom za krov. Odveli su nas do lučke policijske postaje, udaljene 100-tinjak metara od mjesta pristanka trajekta. Kad smo došli u postaju, odvojili su nas i svakog prislonili u stojećem stavu uza zid, licem prema zidu. Iza svakog od nas stajao je specijalac. Petrača su odmah odveli u posebnu prostoriju.

NACIONAL: Kako je Petrač podnio uhićenje?
Juričko: Posve normalno.

NACIONAL: Što se potom događalo?
Juričko: Potom su nas odvojili i u lisicama posjeli na klupe u hodniku policijske zgrade. Prema nama su postupali korektno, ali i vrlo odrješito. Odvojeno su nas ispitivali na engleskom jeziku.
Hucika: Dali smo im osobne podatke, ali nismo odgovarali ni na kakva pitanja jer ih nismo razumjeli, budući da su ih uglavnom postavljali na grčkom. Nije mi poznato što je tada policiji rekao Petrač jer poslije nismo imali previše prilike komunicirati. Nakon jednog od razgovora koji su s njim obavili, u prolazu smo ga vidjeli na hodniku. Kratko nam je rekao da će sve biti u redu i da se ne brinemo.

NACIONAL: Koliko ste vremena proveli u policijskoj postaji i što se potom događalo do trenutka kad ste izišli?
Hucika: U istoj policijskoj zgradi Juričko i ja proveli smo gotovo puna tri dana. Stigli smo u četiri sata ujutro, bili ondje dva sljedeća dana i izišli treći dan navečer. Nije bilo ćelija, tako da smo sve vrijeme pod nadzorom sjedili na hodniku. Šef postaje pojavio se drugo jutro oko 10 sati. Dotad smo bili vezani lisicama, jedno vrijeme za stolce, a jedno vrijeme jedan za drugoga. Nakon što je šef postaje svojim podređenima rekao nekoliko rečenica na grčkom, skinuli su nam lisice. Pretpostavljam da su nam skinuli lisice kad su se uvjerili da za nama nije raspisana Interpolova tjeralica i da nemamo nikakve kriminalne dosjee. Otad su se prema nama ponašali izrazito ljubazno. Mogli smo prošetati hodnikom zgrade, koristiti se zahodom i slično. Kasno poslijepodne pitali su nas što želimo piti i jesti. Naručili su nam pizze i sokove. Potom smo se raspitivali što će se s nama dogoditi i do kada nas ondje namjeravaju zadržati.

NACIONAL: Što su vam odgovorili?
Juričko: Svaki put kad smo ih to upitali, odgovarali su da moramo čekati dok ne dobiju dodatne odgovore i dok ne izvrše dodatne provjere. Ipak, ozračje je bilo sve opuštenije. Primijetili smo da smo drugu večer praktično proveli u zgradi sa šest žena. Šefica smjene bila je žena, zajedno s još njih pet u istoj smjeni. Dobili smo dopuštenje da drugu večer prespavamo u prostorijama šefa postaje. Budući da smo bili jako umorni, čvrsto smo spavali. Hucika je toliko jako hrkao da su ga uposlenici s čuđenjem i iskrenim smijehom povremeno dolazili gledati. Međutim, puna dva dana praktično se ništa nije mijenjalo. Iako je sve bilo mnogo opuštenije, nama nije bilo odveć ugodno. No razgovarali smo sa službenicima i čak se pomalo šalili. Nakon što smo po tko zna koji put pitali do kada će nas ondje držati, rekli su nam da iz Hrvatske čekaju dodatne potvrde da nemamo kriminalne dosjee. Ja sam u šali rekao, s obzirom na to da je riječ o Petračevu slučaju i da se radi o Hrvatskoj, da bi te potvrde vjerojatno prije došle da su ih poslali golubom pismonošom. Budući da ja ne govorim engleski, Hucika im je to prevodio. Možda pet sekundi nakon što im je on to preveo, na prozor pokraj službenika sletio je golub. Tada sam im gestama pokazao da ga pokušaju uloviti, jer možda nosi poruku iz Hrvatske. Prilično smo se nasmijali.

NACIONAL: Jeste li imali prilike iz pritvora komunicirati s odvjetnicima ili obitelji?
Juričko: Hucika je drugi dan dobio svoj mobitel i pustili su ga da se javi obitelji, nakon što je to tražio, ali u prisustvu službene prevoditeljice kako bi imali kontrolu nad tim što govori. Ja se nisam nikomu javljao. Potom je Hucika treći dan tražio da telefonira obitelji kako bi im javio da angažiraju odvjetnike, jer i dalje nismo znali što će se s nama dogoditi. To su mu također dopustili. Treći dan su nam dopustili da sve vrijeme imamo mobitele i da slobodno šetamo lukom. Tada smo počeli naslućivati da bi nas mogli pustiti. Rekli su nam ako nas netko od policije zaustavi, da kažemo da su nam putovnice kod njih i da objasnimo svoju situaciju.
Hucika: Treći dan navečer rekli su nam da će nam uskoro trajektom iz Ancone stići automobil i da ćemo ga moći preuzeti i slobodno otići. Prije odlaska u Hrvatsku, dopustili su nam da se još jednom vidimo s Petračem. On se već bio prilično sprijateljio s čuvarima i specijalcima koji su ga nadzirali. Kada su ga prebacivali na drugu lokaciju, nije imao lisice na rukama. Jedan od specijalaca koji ga nije trebao pratiti na drugu lokaciju, s njim se izljubio i rekao da će nastojati doći uživo vidjeti sudsko ročište na kojem će se odlučivati o njegovu mogućem izručenju Hrvatskoj. Meni su čuvari, kao i taj specijalac, rekli da se ne trebamo brinuti za Petrača dok je u Grčkoj. Rekli su da se, ako je točno ono što im je Petrač ispričao o svom slučaju, kao i ono što su oni sami o njemu dotad doznali, o Petračevoj sigurnosti više treba brinuti ako on bude izručen Hrvatskoj. Nakon što smo ga posjetili i s njim se pozdravili, krenuli smo kući. Putovali smo istim putem. Nakon što smo se iskrcali u Anconi, automobilom smo preko Slovenije došli do Hrvatske. No budući da nismo znali što nas čeka u Hrvatskoj te hoće li nas i koliko dugo zadržavati na obavijesnim razgovorima, odlučili smo se odmoriti i prespavati u odmorištu Grič u Brežicama. Nakon dolaska u Brežice, gledajući televiziju doznali smo da postoji mogućnost da nas uhite.
Juričko: Međutim, mi se doista nismo imali razloga bojati povratka. Zato sam s prijateljima već dogovorio da idemo u berbu krušaka od kojih svake godine pravim rakiju viljamovku. Prvu sam turu pobrao netom prije nego što me Petrač nazvao, a kako su se okolnosti zakomplicirale, ozbiljno sam se zabrinuo i da mi ne propadne ovogodišnja proizvodnja viljamovke. S odvjetnicima smo se dogovorili da u Hrvatsku krenemo u nedjelju ujutro oko 9 sati.

NACIONAL: Što se događalo od trenutka kad ste došli na granični prijelaz Bregana?
Juričko: Zaustavili su nas na granici, zamolili da stanemo s vozilom sa strane, pretresli prtljagu i nakon nešto manje od sata čekanja, odveli su nas na obavijesni razgovor u samoborsku policiju, gdje su nas ispitali djelatnici MUP-a iz Heinzelove ulice u Zagrebu koji se bave suzbijanjem organiziranog kriminala. Odvojeno su nas ispitali. Hucika je u međuvremenu zaspao čekajući ispitivanje.
Hucika: Kad su nas počeli ispitivati, rekli su nam da s nama vode informativni razgovor u svojstvu građanina svjedoka, da je za slučaj mjerodavan Uskok i da zasad protiv nas neće podnositi kaznenu prijavu. Nakon nekoliko sati smo pušteni. Zadržali su naše mobitele kako bi vidjeli s kim smo komunicirali proteklih dana. Djelatnici policije u svakom su se trenutku prema nama ophodili vrlo korektno i profesionalno.

NACIONAL: Što su vas u policiji ispitivali?
Hucika: Raspitivali su se kako smo komunicirali s Petračem i dogovorili sastanak, kada se to dogodilo, je li bilo posrednika, zašto smo se dogovarali i slično. Htjeli su doznati kako je sve to teklo, kako smo se vraćali. Potom su nas pitali u kakvim smo odnosima s Petračem, koliko se dugo poznajemo, jesmo li se čuli…

NACIONAL: Što ste odgovorili?
Juričko: Ništa više od onoga što smo i vama rekli.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika